ENES PAŠIĆ, osnivač regionalne omladinske organizacije “Balkanac” i mladi politički aktivista stranke NiP u Sarajevu. Tek mu je 19 godina, a iza njega stoji regionalna organizacija za umrežavanje mladih Balkanac, koja trenutno prerasta u daleko ozbiljniji projekat na regionalnom nivou. Enes će reći da “Zasigurno početak svega leži u onom standardnom tinejdžerskom procesu pronalska sebe”.
Enese, Vi ste vrlo mlad čovjek, imate tek 19 godina, ali ste, kakorazumijem,
već od ranijih tinejdžerskih godinapočeli promišljati o politici i osnovali udruženje
i za političko približavanje ljudi iz regiona. Šta je tu bila vaša namjera?
Ne bih baš rekao da sam se još uvijek pronašao, ali tu sam negdje na pola ideje o sebi u budućnosti. Također, ne bih mogao jasno diferencirati periode kad sam bio u toj dječačkoj zabludi o pojmu života i kad me je prelomilo to da se počnem baviti društveno korisnim radom. Predstavio bih to radije kao jedan process dugotrajnog analiziranja dešavanja u mom okruženju, proces izoštravanja te realne slike svijeta, gdje naprosto u jednom mometu sve počneš gledati iz neke druge perspektive, dok uporedo s tim u tebi počne da buja neka pokretačka snaga, koja se, moram biti iskren danas pretvorila u osjećaj odgovornosti. Nisam se ja mogao tek tako opredijeliti za jedan segment djelovanja, uvijek sam nekako bio taj koji je htio da djeluje na svakom polju i da u svemu ostavi neki doprinos, tako da vodeći se tim nekim osjećajima – politika i samo interesovanje prema toj tematici je bila najlogičnija opcija.
I onda nastaje kakvo udruženje?
Udruženje Balkanac je osnovano 2015. godine u Beogradu, sa upravo tom idejom koju ste naveli, te uz antagonistički pristup svim vrstama diskriminacija, segregacija itd. Balkanac je početkom ove godine formalno počeo sa svojim djelovanjem i na području BIH, gdje malim, ali siguran sam čvrstim koracima idemo naprijed ka ostvarivanju naših ciljeva. U budućnosti, zasigurno mi je namjera da se Balkanac transformiše u regionalnu platformu za mlade, sa mnoštvom sadržaja – zabavnog, kulturnog, edukativnog, pod tim ili nekim drugim imenom. U budućnosti gavidim kao pokretačku Balkansku snagu, snagu jedinstva i zajedništva, te pokretača mehanizma kontinuiranog progresivnog razvoja.
Balkanac je zanimljiva organizacijakoju predvodite sa vršnjacima iz Srbije, možete li nam reći nešto više o vašem radu i projektima?
Kako sam već rekao, Balkanac, kako u Srbiji takoi u Bosni i Hercegoviniima obuhvata širok spektar djelovanja i interesovanja, dakle mi se ne ograničavamo na samo jedan segment društva, već se trudimo djelovati na svim područjima gdje se za to ukaže potreba. Iako ne tako velika i ne tako razvijena organizacija, Balkanac broji više stotina članova koji se aktivno uključuju u sve projekte, te doprinose u skladu sa svojim mogućnostima. Potrebno je naglasiti da Balkanac jedan veliki broj svojih ideja realizira preko interneta i društvenih mreža, jer smo upravo u tome prepoznali potencijal da privučemo pažnju mladih širom regiona, tako da slobodno mogu reći, naš najveći projekat jeste portal Regionalni Informativni Centar, na kome plasiramo mnoge zanimljive i aktuelne sadržaje iz regiona. Također, ne mogu a da ne spomenem projekte humanitarnog karaktera, gdje smo pomogli porodicama na Kosovu, sjeveru Srbije, te migrantima u prihvatnom centru ovdje u Bosni i Hercegocini, zatim već treću godinu za redom širom regije organizujemo akcije dobrovoljnog darivanja krvi na isti dan, kampanja protiv alkoholizma u saobraćaju, javne tribine za mlade i još mnogo toga.
Primjetno je da ste u dobrim odnosima sa mnogim političarima, a u Srbiji posebno sa muftijom Muamerom Zukorlićem, otkud takva konekcija?
Mislim da je ta informacija izvučena iz konteksta moje fotografije, te podrške koju pružam uvaženom muftiji Muameru Zukorliću. Ja baš mogao reći da smo u dobrim odnosima, jer sam muftiju sreo tek jednom, a fotografija je nastala nakon Akademske besjede gdje je on bio besjednik, te sam ja kao, samo još jedna od osoba koje ga podržavaju zatražio tu fotografiju. Uvaženi Muamer Zukorlić je osoba koju ja izuzetno cijenim i poštujem, smatram ga jednim od najvećih mislilaca bošnjačkog naroda u 21. stoljeću. Vjerujem da bi se tom čovjeku trebalo posvetiti više pažnje, pogotovo kada su u pitanju teme poput izgradnje bošnjačke zajednice i razvoja boljih odnosa između Srba i Bošnjaka.
To je vrlo zanimljivo. Čini mi se da je
baš on rekao da su Bošnjaci i Srbi i dalje dva vrlo isprepletena naroda,
štoviše najisprepletenija na području bivše Jugoslavije, te da iz toga
proizlaze vrlo jasne posljedice koje bi trebale podrazumijevati njihovu što
veću saradnju, šta vi mislite o tome?
Moj stav je da mi ne trebamo potencirati i forsirati termin saradnja, mnogo mi je to kruto i hladno, već sam siguran da ovi narodi mogu graditi priče na većem nivou, a u tom slučaju bi se dotakli termina koji se tiču razvoja kohezije u zajednicama gdje ovi narodi žive zajedno. Prošlost ne možemo vratiti, ali budućnost ne smijemo prepisivati. Narodi ovih prostora su mnogo toga preživjeli kroz čitavu historiju, bili gaženi, ubijani, ugnjetavani, pa su ipak opstali, kakvi takvi, postoje i idalje su zajedno. Nije to tek tako, Bog očito ima neki drugi plan s nama, a mi se moramo izboriti za sretnu konačnicu.
Kako mlađe generacije sa novim iskustvima i uvidima mogu uticati na svoje okruženje i vodeće ljude u njemu? Koliki je udio onoga što mogu zaista realizovati s obzirom na konzervatizam dominirajućih narativa?
Jasno je, mladi moraju skupiti hrabrost da se odupru nasrtajima koji pokušavaju da ih sputaju u njihovom razvoju i napretku. Potrebno je graditi svijest, te intelektualno osnaživati omladinu. Moraju shvatiti da smo u situaciji kada je spremnost na požrtvovanje osnova početka revitalizacije našeg društva. Rezultate ne možemo očekivati odmah, nebirajući dovedeni smo u veoma teške situacije, te će sam oporavak biti težak. Ukoliko pokažemo snagu i spremnost na iskreno zalaganje za promjene, te izvršimo dovoljno jak pritisak, ta velika sila će nas morati konačno poslušati.
Dobro, a metode? Demonstracije, fizička
sila? Obrazovanje?
Aktivizam, aktivizam i aktivizam, pored formalnog obrazovanja, rad u organizacijama sa društvenokorisnim karakterom je osnova izgradnje potpune ličnosti mlade osobe. Aktivistički projekti pružaju mnogo zdravih alternativa života, te uz sve to mladi mogu steći impozantna radna iskustva. Iskoristio bih priliku i pozvao bih sve mlade, studente i srednjoškolce da konačno uzmu stvari u svoje ruke. Čak je i Tito je popuštao pod glasom omladine, a kakve tek mi stvari možemo učiniti s ovom elitnom formacijom na vrhu, koja nije ni blizu onoga što je vlast bila tada? Vrijeme je, ujedinimo se, zadajmo udarac i otpočnimo reforme!
Razgovarao: Vuk Bačanović, Foto: Facebook