CRNOGORSKI ISTORIČARI I ADVOKATI: Đukanović pokazao tragično neznanje o crkvenim pitanjima. Govorio je laži i nebuloze!

Predsjednik Crne Gore i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je na sinoćnoj sjednici crnogorskog parlamenta, komentarišući Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kazao da ideja ”obnove Crnogorske pravoslavne crkve ima puno istorijsko utemeljenje, ali da se ovim Zakonom pravno uređuje položaj vjerskih zajednica u jednoj demokratskoj državi.”

Posebno, Đukanović je istakao da su sve crkve u Crnoj Gori prije 1918. godine bile država svojina.

„Godine 1918. u pravnom sistemu Crne Gore ne postoji akt kojim je drugačije definisana imovina crkve nego kao državna. Data na upotrebu crkvi i precizno se predviđa da je niko ne može prodati bez prethodne odluke državnog organa“, rekao je Đukanović.

Isto tako, on je iznio i podatke da 1918. godine Srpska pravoslavna crkva nije postojala, već da je ona nastala 1929. godine, a da je 1918. godina postojala isključivo Crnogorska pravoslavna crkva.

Međutim, nedugo zatim, na njegovo izlaganje su reagovali crnogorski istoričari i advokati, ocjenom da je Đukanović demonstrirao potpuno neznanje te koristio lažima, podvalama i paradoksalnim iskazima.

Poslanik Nove srpske demokratije Budimir Aleksić zatražio je od Đukanovića da pokaže bilo kakav dokument kojim bi potvrdio sve ove navode.

AKO SU NJEGOŠ I PETROVIĆI SRBI, ONDA JE I MITROPOLIJA SRPSKA: Budimir Aleksić

„Zanima me koji on ima dokument o tome, da to svjedoči da je tako. Ako Boku Kotorsku oni uopšte računaju u današnju Crnu Goru, i ako su na stanovištu da je Boka dio Crne Gore, onda treba da znaju da su sve crkve i sva imovina pravoslavne crkve na tom prostoru jasno upisane. Postoje dokazi da je Boka bila pod okupacijom Autsrougarske koja je vodila admisnistraciju i vlasničke knjige. Te knjige i ti dokumeneti jasno pokazuju da je sva imovina pravoslavne crkve na prostoru nekadašnje Boke pripadala pravoslavnoj srpskoj eparhiji koja se nekad zvala Dalmatinsko-bokotorska. A u ostalim djelovima Crne Gore, Morače, Pive i ostalih za hramove nigdje nema da piše da su bili državno vlasništvo u doba Knjaževine i Kraljevine Crne Gore“, pojasnio je Aleksić.

PREPORUKA ZA ČITANJE: VUK BAČANOVIĆ: Handke je lud, živio umjetnik!

On je istakao da je Đukanović iznio brutalne izmišljotine i kada je kazao da je 1918. godine postojala Crnogorska pravoslavna crkva.

“Nikada ta sintagma i naziv jedne takve ustanove ili organizacije ne figurira u dokumentima. Nigdje nećete naći da piše Crnogorska pravoslavna crkva. Poslanik Dragutin Papović je rekao pet minuta prije Đukanovića da su Njegoš i Petrovići bili Srbi i da je njihova crkva nesporna. Znači, ako su vladike Petrovići po interpretaciji i tvrdnji poslanika DPS bili Srbi, onda je Mitropolija na čijem su čelu bili – srpska“, rekao je Aleksić.

Primjer za pravni bukvar

Ugledni podgorički advokat Vladan S. Bojić, odnedavno i predsjedavajući Pravnog savjeta IN4S, kazao je da prvo treba Đukanovića direktno pitati: Da je postojala državna svojina nad crkvama, zašto bi OIZ članom 719 ograničavao pravo svojine (svoje) državne svojine, tj. kakvo je to ograničenje prava svojine svojim ograničenjem samim?

PRAVO SVOJINE: Advokat Vladan S. Bojić

On je istako da je sve što je kazao Đukanović nebuloza i da tu ne treba prava, sem zdravog razuma.

„Ovo je sve u svojini Mitropolije crnogorsko primorske jer po kanonima i ustavima pravoslavnih crkava, a i rimikatoličkih, i neki manastir, crkva ili bogomolja ima pravni subjektivitet. Jedino što kod svojine MCP postoji “ograničenje” prava raspolaganja, t,j. otuđenja i opterećenja po članu 419 OIZ. Samo pravni analfabeta može izjednačavati “ograničenje” prava svojine MCP od samog prava svojine MCP“, pojašnjava advokat Bojić.

CITATI KOJI DEMANTUJU: Opšti imovinski zakonik

S druge strane, dodaje on, u kojem tom članu dijela i cijelog OIZ gdje god se i pominje državna svojina piše ijedno slovo da je ijedna crkva držvna svojina?

„OIZ je važio do 1. oktobra 1890. pa sve do tada nijednu crkvu niko nije podržavio niti čak i pomislio da bude ili bi mogla biti državna ili čak društvena svojina. Onog što u zakonu nema, ono što u njemu ne piše, ne može se dopisivati, jer bi to bio falsifikat. Iz inserata teksta OIZ tačno piše šta je čije“, kaže Bojić, dodajući da predsjednika zbunjuje to što piše ograničenje raspolaganja, tj. da je MCP potrebna “naročita saglasnost” ako neku crkvu želi da proda.

PREPORUKA ZA ČITANJE:TEKST KOJI JE CEO BALKAN OSTAVIO BEZ DAHA! Edin Zubčević: Ja, zlatni ljiljan

„Pa bi logičkim redom produžio pitanje: A zašto bi trebala državi posebna državna saglasnost za prodaju državne svojine? Čemu služi saglasnost za prodaju nečega što je tvoje? Ničemu. To je potvrda da je to pravo svojine tog drugog (MCP) kome država daje saglasnost za prodaju. Najtvrđa potvrda prava svojine MCP. Takvo ograničenje postoji u svim zakonima o nepokretnosti kulturnih dobara/spomenika/ baštini sveta“, ističe Bojić, pa dpodaje:

SLOVO ZAKONA: Izvodi iz Imovinskog zakonika

„Ako Milo ima pravo svojine na stanu, a samo da bi ga prodao treba mu saglasnost Acova, čije je pravo svojine na stanu, Milovo ili Acovo? Naravno, Milovo. Aco može samo da spriječi prodaju. Nešto nalik na pravo preče kupovine, samo što je kod kulturnih dobara a i kod crkava to ograničenje uspostavljeno iz drugačijih razloga. To je sva pravna priča. Ostalo je blebetanje za kafane, raspisanije i dvoru lagodne kuloare“.

Bojić je na kraju ironičan bio, kazavši da pismen čovjek uvijek i pažljivo čita, a nepismen sluša.

„Zato pismen čovek razmišlja svojom glavom, a nepismen – tuđom. Predmetna javna prepirka, šta je čije, i ovde je uzrokovana ali i jasno definisana upravo time”.

Markuš: Dukljani lažu i obmanjuju

Istoričar i publicista Jovan Markuš komentarišući Đukanovićevu izjavu, rekao je da „dukljanski Montenegrini neprestalno lažu i obmanjuju narod da je 1918. godine ukinuta Crnogorska pravoslavna crkva koja nikada nije ni postojala„.

CPC NIKAD NIJE POSTOJALA: Jovan Markuš

Postojala je i postoji Pravoslavna mitropolija crnogorska kojoj je poslije 1918. pod jurisdikciju ponovo pripalo i primorje, tako da u suštini nosi stari naziv Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska. Inače prvi pomen u istoriji Crne Gore da se jedan mitropolit tituliše kao crnogorski i primorski imamo 1504.g. kada se mitropolit Roman potpisuje kao: „Roman vladika crnogorski i primorski“.

Postoji sačuvan zapis u Molitvenika iz 1504.g, rukopisne knjige koja se danas nalazi u bečkoj tj. austrijskoj Nacionalnoj biblioteci pod br. 79 (ONB cod.slav.79).

MOLITVENIK: Potpis mitropolita Romana, vladike crnogorskog i primorskog

Kako se zvanično nazivala Pravoslavna crkva u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori do 1918.g. vidi se i na pečatu iz tog vremena i crnogorskom kalendaru „Grlica” iz 1891. godine.

DOKAZ: Pečat Pravoslavne mitropolije crnogorske

Izvor: In4s.net/Preokret Foto: Wikipedia/In4s.net

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top