ŠTA BI VUK DRAŠKOVIĆ PROMENIO U SRPSKOJ ISTORIJI: Bilo je šta je bilo, ali šta bi bilo da otac Jugoslavije nije ubijen 1934. u Marseju

Magazin Nedeljnik je u novogodišnjem dvobroju pitao istoričare, pisce, intelektualce, akademike, umetnike… Šta bi voleli da se nije dogodilo ili da se dogodilo drugačije.

Koji događaj bi Vuk Drašković promenio u istoriji i zašto?

“Bilo je što je bilo, ništa iz prošlosti se ne može promeniti. Ovo je i tačno i netačno, istovremeno. Istorija, kao ono što je prohujalo sa vihorom (gone with the wind), učiteljica je života. U prošlosti su, često, i ključevi za sadašnjost i budućnost naroda i država, jer ono što je bilo ume i da se, kao duh, pridigne iz groba, iako ne nikada kao verna kopija umrlih događaja, nego kao ponavljanje sličnih izazova, zbivanja i zabluda.

Opredeljenje za demokratsku Evropu, a ne za apsolutističku i „bratsku Rusiju“, kralj Aleksandar Obrenović platio je svojim životom. Zar Srbija, 117 godina kasnije, nije pred istim izborom? Zar se 1991. nisu ponovili pokliči „rodoljubaca“ iz 1918. o Velikoj Srbiji, sve do Virovitice, Varaždina, Karlovca i Ogulina? U avanturu koju je odbio regent Aleksandar 1918. krenuli su posle 73 godine sa katastrofalnim i sramnim ishodom i za srpsku prošlost, i za sadašnjost, i za budućnost. Kao gavranovi, grakću na ruševinama velike države i za slom krive Zapad i Ameriku.

Šta bi bilo i čega sve ne bi bilo da 1934. u Marselju nije ubijen tvorac Jugoslavije?

Neosporne istorijske činjenice upućuju i na neosporne odgovore. Na svoje poslednje putovanje Aleksandar Karađorđević je krenuo sa sumornim saznanjem da je versajska Evropa na izdisaju i da je na smrt osuđena onog trenutka kada se Amerika povukla iz Evrope, a Kongres SAD odbio čak i da ratifikuje Versajski sporazum. Uvek sumnjičav prema britanskim namerama, odan prijateljstvu sa Francuskom i uplašen od opadanja njene moći, nepokolebljiv u odluci da sa boljševičkom Rusijom ne uspostavi ni diplomatske odnose, a uklešten između sve moćnijih Italije i Nemačke, on je, pravovremeno, sklopio vojni savez sa Rumunijom, Grčkom i Ataturkovom Turskom.

MARSELJ 1936. KAO PREKRETNICA: Kralj Aleksandar Karađorđević

I po broju stanovnika i vojnih divizija, taj pakt je bio garancija za odbijanje svakog potencijalnog agresora. Ni Hitler ni Musolini ne bi se 1941. usudili da otvore balkanski front. Nešto kasnije, kad se Hitler zaglavio na ruskom ratištu, vojske balkanskih država, uz podršku zapadnih saveznika, stupile bi u rat i pospešile brzi slom Trećeg rajha. Ustaške NDH ne bi bilo, ni Jasenovca, ni Jadovnog, ni komunističke revolucije.

Kraljevina Jugoslavija bila bi među osnivačima NATO alijanse i članica EU od njenog osnivanja. Država bi, verovatno, bila federalizovana i u njoj bi danas živelo više od 30 miliona ljudi. Tako, nažalost, nije bilo. A šta će biti?

Amerika se, kao nekad, udaljava od Evrope, Britanija odlazi iz nje, u Nemačkoj nadiru neonacisti, u Italiji fašisti, Rusija slavi Staljina i diže mu spomenike, Francuska sve usamljenija…

A ovde, gde je nekad bila Jugoslavija, nestaje naroda. Beže na Zapad stotine hiljada i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, i Albanaca, i Makedonaca, i Crnogoraca. Beže od beznađa, od mržnje koja se tovi i nadima, od reči-ubica, koje prizivaju nova bojna polja”.

Izvor: Nedeljnik Foto: Youtube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top