NOVI DOKAZI O SUMNJIVOJ TRGOVINI ORUŽJEM: Srpsko državno preduzeće Jugoimport u dugovima, profit privatnim firmama

Izvoz Jugimporta dramatično pao sa 220 miliona 2016 na 110 miliona dolara, iako je ukupan izvoz oružja iz Srbije skoro udvostručen.

U 2016. godini, kada je počeo aktivno da trguje oružjem, preduzeće GIM, čiji je glavni posrednik Branko Stefanović, otac ministra policije Nebojše Stefanovića, po poslovnim prihodima je od Jugoimporta SDPR bio manji 740, a dve godine kasnije samo 8,5 puta, otkriva NIN u novom broju.

U tekstu “Država nekom tata, a nekom maćeha” navode se podaci kako Jugoimport SDPR odavno nije imao tako loše rezultate kao prošle godine i nezvanično se otkriva da je ovo državno preduzeće 2019. u tekućem poslovanju iskazalo gubitak od 1,347 milijardi dinara ili oko 11 miliona evra.

U tekstu se otkriva da Jugoimport domaćim bankama po osnovu dugoročnih kredita duguje više od 3,5 milijardi dinara, iako je planom poslovanja za 2018. bilo predviđeno da SDPR tu godinu završi sa sedam puta manjim dugoročnim obavezama prema bankama.

Izvori NIN-a tvrde da je pad izvoza Jugimporta dramatičan sa 220 miliona 2016.godine, na 110 miliona dolara 2018.godine, iako je ukupan izvoz oružja iz Srbije skoro udvostručen.

NIN otkriva i ko su novi igrači na tržištu preprodaje oružija koji takođe imaju bolji i povlašćeni tretman u odnosu na Jugoimport. Tako je decembra 2018. u tgovini oružjem pojavljuje firma Iveks (Ivex), jedno od prvih privatnih preduzeća u Srbiji za promet medicinske opreme, lekova i saniteskog materijala. Iveks krajem decembra 2018 zaključila svoj prvi posao sa oružjem i to baš sa Кrušikom.

Zanimljivo je da je ova privatna kompanija kupovala osvetljavajuće mine kalibra 81 milimetar za krajnjeg kupca iz Turske, a da je u istom mesecu, Кrušik direktno poslovao sa jednom turskom kompanijom, kojoj je takođe prodao osvetljavajuće mine, samo većeg kalibra – od 120 milimetara.

Ukupna vrednost ugovora Iveksa i Krušika je bila 653.008 američkih dolara ili 66.675.840 dinara, ali taj ugovor nije bio ubičajeni komisioni.

Kako navodi NIN, ova privatna kompanija sa prostorijama u Resavskoj ulici u Beogradu nije posrednik – komisionar, koji u svoje ime, a za račun Krušika sklapa posao sa inostranim kupcem i za taj angažman ostvaruje pravo na komisionu proviziju, već Iveks može dalje da prodaje mine po ceni koju dogovori sa krajnjim kupcem i da za to nema formalnih zakonskih prepreka.

Prema zvaničnim finansijskim podacima, stalna imovina Iveksa procenjena je na svega 448 evra. Postavlja se pitanje da li Iveks sa stalnom imovinom od 448 evra i pet zaposlenih, ima postrojenja za remont i proizvodnju oružja.

Uz to, Iveks nije upisan u Registar pravnih lica ovlašćenih za obavljanje poslova proizvodnje naoružanja i vojne opreme, pa nije jasno po kom je osnovu ta firma sklopila kupoprodajni ugovor sa Krušikom, čime je došla u priliku da bude vlasnik osvetljavajućih minobacačkih mina.

Postavlja se pitanje kojim su se kriterijumima vodila četiri ministarstva i BIA kada su Iveksu, koji je apsolutni početnik u poslovima trgovine oružjem, izdali dozvolu za izvoz oružja, dok je Krušiku to pravo osporavano više puta, navodi NIN.

Izvor: N1/NIN Foto: Printscreen

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top