FELJTON, KAKO SE KALIO FUDBAL U JUGI, 4.DEO: Reprezentacija Jugoslavije igrala za državu drugog imena, Beograd “oteo” savez od Zagreba!

Prve fudbalske nesuglasice i sukobi na relaciji Beograd-Zagreb nastupili su već 1920. godine. Naime, jugoslovenskim ujedinjenjem Zagreb se etablirao u vodeći fudbalski centar Kraljevine SHS. Kao što je rečeno u prethodnom dijelu ovog feljtona, osnivačka skupština Jugoslavenskog nogometnog saveza (u daljem tekstu JNS) održana je 13. aprila 1919. godine u tom gradu i svi prvobitni funkcioneri krovne kuće fudbala u novonastaloj zemlji bili su Zagrepčani.

Osnovni razlog ovakvog slijeda događaja bila je činjenica da se tokom prethodnih godina, pod utjecajem Beča i Pešte, fudbal najbrže razvijao u Hrvatskoj, da je grad Zagreb posjedovao veliki broj izvanrednih stručnjaka i trenera, te da su oni već tada ozbiljno sarađivali sa svjetskom fudbalskom asocijacijom, FIFA-om. Jedan od temeljnih zaključaka rečene osnivačke skupštine bio je da će zagrebački fudbalski klubovi, u saradnji sa fiskulturnim stručnjacima iz ostalih hrvatskih gradova, pomoći u konsolidaciji i unaprijeđenju, najprije srbijanskih, a zatim i ostalih klubova širom zemlje, kako bi što prije došlo do razvoja jugoslovenskog fudbala.

Reprezentacija sa imenom buduće države

Međutim, unutrašnje političke prilike u zemlji tada nisu bile razriješene, tek je 1921. godine donesen kontroverzni Vidovdanski ustav nakon svojevrsne ustavne krize i bojkota vodećih hrvatskih političkih stranaka predvođenim HSS-om. Iz tog razloga, zagrebački fudbalski funkcioneri na čelu sa novoizabranim predsjednikom JNS-a i važnim čelnikom HAŠK-a, Hinkom Würthom, nazvali su savez jugoslavenskim, iako je zvanično ime nove države bilo Kraljevina SHS i ona će biti preimenovana u Jugoslaviju tek 3. oktobra 1929. godine.

Sposobni Würth uspio je kod znatiželjnika iz FIFA-e isposlovati upis u registar novih saveza pod alternativnim imenom, ali bez formalnog prijema, budući da se u zagrebačkim fudbalskim krugovima i dalje vjerovalo u decentralizovano državno rješenje koje bi jamčilo osnitak Hrvatskog nogometnog saveza kao budućeg punopravnog člana FIFA-e.

No, to se nije desilo, pa je godinu dana kasnije reprezentacija pod imenom još uvijek nepostojeće, Kraljevine Jugoslavije zaigrala na Olimpijskim igrama u belgijskom gradu Anversu. Selekcija, predvođena prvim državnim selektorom dr. Veljkom Ugrinićem, kome je sportsko opredijeljenje bila atletika, a fudbal razbribriga, uglavnom je bila sastavljena od fudbalera iz mnogobrojnih zagrebačkih klubova, uz ponekog beogradskog izuzetka, te je pretrpjela visok poraz od reprezentacije Čehoslovačke (0:7) na otvaranju turnira, a potom još jedan od nacionalnog tima Egipta (2:4).

U ČAST KRALJEVOG VENČANJA Reprezentacija koja je igrala protiv Rumunije u Bukureštu 1922

Očajne igre za vrijeme ove inauguralne reprezentativne akcije ponukale su Würtha da razloge za neuspjeh potraži u igračima beogradskih klubova koje je nazvao „nogometnim čobanima“, na opšte negodovanje Danila Dače Stojanovića, predsjednika SK Jugoslavije i predsjedavajućeg druge sjednice JNS-a, koji je otvoreno zaprijetio Würthu apsom. Dakle, očite netrpeljivosti između srpskih i hrvatskih ili, bolje rečeno, beogradskih i zagrebačkih sportskih radnika isplivale su na vidjelo još na samim počecima uspostave fudbalske jugosfere. Poslije učešća na Olimpijadi u Belgiji reprezentacija je nastavila nastupe pod imenom Jugoslavija s manjim ili većim uspjehom. Posebno je bila zapažena utakmica odigrana 22. juna 1922. godine, kada je u goste Jugoslaviji došla reprezentacija Rumunije. Ona se, naime, odigrala na dan i u čast vjenčanja regenta Aleksandra Karađorđevića i rumunjske princeze Marije.

Politička previranja prenose se i na fudbal

Unutrašnja organizacija fudbalskog sistema u Kraljevini SHS bila je promjenjive i nestabilne prirode. Kao što sam u prethodnom dijelu feljtona naveo, JNS bio je sačinjen od pet inicijalnih podsaveza: Beogradskog, Zagrebačkog, Ljubljanskog, Sarajevskog i Splitskog, da bi 1928. i 1929. bila osnovana još tri: Subotički, Osiječki i Skopski. U sljedećih nekoliko godina zemlja je dobila nove podsaveze sa sjedištima u Velikom Bečkereku (današnji Zrenjanin) i Novom Sadu (1931.), Nišu (1932.), Kragujevcu (1933.), Banja Luci i Cetinju (1934.).

PODELE I PREVIRANJA: Predsednici fudbalskih podsaveza 1930.godine

Tri godine nakon osnutka saveza odigrano je prvo prvenstvo po kup sistemu, da bi se 1927. godine sistem takmičenja promijenio, kada je prvenstvo odigrano po kombinovanom sistemu, sastavljenom iz dvaju dijelova. Iduće sezone takmičenje je ponovo izmijenjeno, uz kombinaciju kup sistema i jednostrukog bod sistema, da bi takmičarska godina 1928-1929. bila po prvi puta igrana sa dvostrukim bod sistemom. Sezona 1929-30. imala je prvu fazu u osam podsaveza. Uvršteno je deset klubova, igrane su kvalifikacije, pa završnica sa šest klubova u dva kruga, od 7. septembra do 9. novembra 1930. godine. Dakle, nestabilnost ligaškog sistema i jugoslovenskog fudbala uopšte ogledala se u konstantnim izmjenama takmičarskog sistema i potragom za odgovarajućim modusima igranja loptaške igre, kako bi svi zavičajni i etnonacionalni apetiti bili zadovoljeni. No, ubrzo je došlo do prave male eksplozije.

MEDULIĆ: Kafana u kojoj je 1919. osnovan JNS

JNS, koji je od 1919. godine stolovao u Zagrebu, puno desetljeće bio je na nišanu beogradskih fudbalskih funkcionera koji su činili sve da bi ga preselili u Beograd. I – to se dogodilo u martu 1930. godine. No, ovom činu prethodile su burne sjednice Skupštine tokom kojih se u više navrata za dlaku izbjegla fizička konfrontacija njenih članova, da bi 24. novembra 1929. sve naprosto eksplodiralo. Naime, društvene tenzije u Kraljevini SHS još uvijek su buktale nakon skupštinskog atentata na Stjepana Radića i prvake HSS-a godinu dana ranije.

Kralj je raspustio Narodnu skupštinu 6. januara 1929. godine, proglasio diktaturu i formirao novu vladu sa armijskim generalom Petrom Živkovićem, a oktobra iste godine specijalnim ukazom preimenovao je zemlju u Kraljevinu Jugoslaviju. Umjesto dotadašnje teritorijalno upravne podjele, država je reorganizovana na devet banovina. U takvoj uzavreloj političkoj atmosferi održana je pomenuta sjednica, pa ne treba čuditi što je toga dana došlo najprije do prepirki i incidenata, koji su ubrzo kulminirali u opšti metež i upad žandarmerije. Skupština JNS je raspuštena, a do njenog nastavka došlo je 16. marta 1930. kada se ponovo pokušao postići dogovor, ali je veći broj delegata iz tri podsaveza u Hrvatskoj opet napustio sjednicu nakon što je odbijen njihov prijedlog da se odluka odloži.

Selidba saveza u Beograd i dvovlašće

Međutim, glasalo se u njihovom odsustvu, iako kvoruma nije bilo, čime je prekršen poslovnik o radu, i odlučeno je da se sjedište Saveza preseli u Beograd. Fudbalski Zagreb zaprijetio je osamostaljenjem svojih podsaveza te osnivanjem samostalnog hrvatskog saveza, uzdajući se u podršku Huga Majcla, no Mihailo Andrejević, predsjednik BSK-a i podnosilac inicijative za premještanje JNS-a u Beograd, povukao je svoje veze kod predsjednika FIFA-e, Jules Rimeta, s kojim je i privatno drugovao, kako do toga ne bi došlo.

PRIVATNE VEZE: Predsednik FIFA Žil Rime sa prvim čovekom BSK-a Mihajlom Andrejićem

Po kratkom postupku, JNS je preimenovan u Jugoslovenski fudbalski savez – JFS, a došlo je i do imenovanja novih rukovodilaca. Za predsjednika izabran je Janko Jan Šafarik, Beograđanin slovačkog porijekla. Na mjesta triju potpredsjednika zasjeli su Dušan Glišić (Beograd), Boža Todorović (Beograd) i dr. Kosta Hadži mlađi (Novi Sad), dok je za saveznog kapitena, odnosno selektora imenovan arhitekta Boško Simonović. Međutim, rukovodstvo sada već bivšeg JNS-a održalo je u Zagrebu 17. marta redovnu sjednicu, odbijajući priznati premještaj Saveza i novo, mahom beogradsko rukovodstvo. Uslijedilo je jedno krajnje bizarno stanje u kojem su uporedo djelovala dva posvađana saveza – JNS i JFS, a oba pretendujući na mjesto krovne kuće fudbala u Jugoslaviji.

Zagrebački JNS takođe je tog 17. marta odlučio da uputi dopis u FIFA-u sa zahtjevom da međunarodna fudbalska organizacija isključivo prizna Savez sa sjedištem u Zagrebu, dok je tri dana kasnije to isto učinio i JFS sa sjedištem u Beogradu. U JNS-u je odlučeno da se utakmica protiv reprezentacije Bugarske u sklopu Balkanskog kupa, koja je bila na rasporedu 6. aprila, odigra u Zagrebu te da dotadašnji savezni kapiten pozove i igrače beogradskih klubova, SK Jugoslavije i BSK-a, dok je novoizabrani savezni kapiten iz Beograda, Boško Simonović, sastavio spisak igrača za istu utakmicu, koji je uključivao fudbalere zagrebačkog Građanskog, HAŠK-a i Concordije te splitskog Hajduka. Samo što je JFS Beogradu dodijelio domaćinstvo. Tako su jugoslovenski reprezentativci toga doba dobili po dvije pozivnice, od dva različita jugoslovenska saveza za istu utakmicu koja je bila na rasporedu u dva različita grada!

A onda je uslijedio bojkot kao uvertira za prvo Svjetsko prvenstvo u Urugvaju. No, o tome u idućem nastavku…

Piše: Denis Švrakić Foto: Vikipedia

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top