ORUŽANE SNAGE BIH: Kula od karata zaljepljena inostranim faktorom

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 Oružane snage Bosne i Hercegovine visokoeksploatisana i opisana tema u svim medjima. Kompletna priča o lideru u oblasti odbrane našeg sigurnosnog aparata sazdana je od spekulacija, tračeva sa poltičkim epilogom, skandala epskih razmjera i svega onoga ionako dovoljno kontaminiran medijski prostor senzualizira. Nažalost, priča o OS BiH je priča o (ne)postojanju sluha za potrebama i vapajima jedine legitimne vojne formacije na prostoru Bosne i Hercegovine.

Čedo Pedija Ešdauna

Nastale kao intencija da se ograniče nadležnosti entitetskih vojski Oružane snage daleko su od onog stepena borbene gotovosti, interoperatiblnosti i borbenih kapaciteta kakve su imale entitetske vojske. Čedo Paddy Ashdowna i inostranog faktora nastalo je 1.1. 2006. godine sa ciljem stvaranja unitarne vojske predstavlja idiličan projekat na papiru, a na terenu ravno je najboljim horor klasicima 80-ih.

SKLEPANO PREKO NOĆI: Odlukom inostranog faktora kao garanta mira i sigurnosti, neko je trebao i naoružati, obučiti, opremiti i pripremiti našu zajedničku i svebosansku oružanu formaciju krunisanu kao Oružane snage Bosne i Hercegovine .

 Obzirom da je nastala „na silu“ i bez unutardržavnog i međuentiteskog dekreta (koji nije oktroiran od OHR-a) temelji Oružanih snaga su izuzetno nestabilni. Ashdownova pretpostavka je kao polaznu premisu imala prisilno združivanje ljudi koji su se do jučer „kroz nišan“ gledali, u jednu vojsku te pod jedinstvenu ali zajedničku komandu. Istini za volju sličanu sudbinu su trebale doživjeti i entitetske policije, ali je Ashdownov mandat bio na kraju.

Kada uzmemo u obzir sve varijable i činjenice na terenu, svako nazivanje naših Oružanih snaga profesionalnim je više akt nekog konceptualnog umjetnika nego trezvenog uposlenika Ministarstva odbrane.

          Idejno Oružane snage su pandan bivšoj JNA, ali samo po heterogenoj i kompleksnoj nacionalnoj te vjerskoj strukturi. Idealisti u vidu analitičara često Oružane snage nazivaju i „JNA u malom“ ali je to samo odraz proizvodne analize, a ne nikako realne slike. Realna slika koja bi možda i izjednačila Oružane snage sa Jugoslovenskom armijom jeste moguća samo ako bi ove dvije formacije poredili s tim da je u analizu uzeta JNA pred svoj raspad 90-ih godina.

Naravno, sa ove vremenske diskrepance mi možemo da razgovaramo mnogo opuštenije, ali period u kojem su nastajale Oružane snage bio je jedan od najvećih manevara u političkom, ekonomskom i vojnom smislu koji se našao pred poslijeratnom Bosnom i Hercegovinom. Zaista ako se pokušamo vratiti u to doba kojeg se sada sjećamo po tome što smo mi u Federaciji govorili za državu da nam je republika, a u manjem entitetu da je Srpska država možemo vidjeti da je to doba u kojem smo još uvjek „lizali rane“.

Po mjeri jako maloga čovjeka

Rane od rata su bile isuviše svježe, ali tada su kasarne entitetskih vojski bile obostrano popunjene kako ljudstvom tako i borbenom tehnikom. I najmanji incident mogao bi da zakomplikuje ionako vještačku sliku mira, suživota i tolerancije. S toga  je naše političko rukovodstvo odlučilo da naš put bude nedvosmisleno Euroatlatski put sa težnjom ka penetraciji u Eurozonu. Samim tim odlučili smo se za retoriku mira, suživota svjesni i trezveni da neće biti nikakvih velikodržavnih projekata i da ćemo kako bi to rekli partizanski komesari iz nekog Bulajićevog klasika: „graditi novi, vrli svijet samo po mjeri malog čovjeka“.

VOJSKA ILI ODRPANCI: Vojska bez novih uniformi, vojska sa već ispranim i blijedom kamuflažnom šarom, nedostatak jednobraznosti u cjelokupnoj uniformi, nedostatak osnovnih prehrambenih artikala i zaista još puno toga

Odlukom inostranog faktora kao garanta mira i sigurnosti, neko je trebao i naoružati, obučiti, opremiti i pripremiti našu zajedničku i svebosansku oružanu formaciju krunisanu kao Oružane snage Bosne i Hercegovine. Svakako, da su nas i opremili oni koji su nas i združili, a opremili su nas tako da izgledamo kao loše uštiman orkestar. Sveukupna oprema Oružanih snaga Bosne i Hercegovine predstavlja pravo odlagalište vojnog otpada koji je došao kao donacija jer se „poklonjenom tenku ne gleda u gusjenice“. Tako da ukoliko bi neko izvršio inspekciju naših odbrambenih kapaciteta imao bi osjećaj da se nalazi uvojnom muzeju sa jako dobrom konstalacijom i još boljim repertoarom eksponata koje je teško pronaći.

Čedo Paddy Ashdowna i inostranog faktora nastalo je 1.1. 2006. godine sa ciljem stvaranja unitarne vojske predstavlja idiličan projekat na papiru, a na terenu ravno je najboljim horor klasicima 80-ih

Ukoliko bi se podrobnije bavili našim konglomeratom donacija koji nazivamo borbena tehnika i oružje onda bi ovaj tekst bio dio ozbiljnog feljtona. Nažalost, poražavajuća agonija od naših kapaciteta u materijalnom smislu samo je vrh ledenog brijega. Najveći problem u širokoj lepezi bolesti Oružanih snaga svakako jeste ljudski potencijal koji odlazi i napušta službu nezadovoljan tretmanom i uslovima profesionalne vojske.

 Kada uzmemo u obzir sve varijable i činjenice na terenu, svako nazivanje naših Oružanih snaga profesionalnim je više akt nekog konceptualnog umjetnika nego trezvenog uposlenika Ministarstva odbrane. Naše Oružane snage koje svojim novcem kao porezni obaveznici plaćamo mogu jedino u doktumentima doktrine da budu tretirani kao profesionalna vojska.

          Uzmimo recimo prošlu 2019.godinu, godinu skandala i ismijavanja Oružanih snaga. Godinu u kojoj je palo čak sedam tendera za hljeb i ostale prehrambene namjernice kojima se hrane naši vojnici, godinu u kojoj su nam obećane nove uniforme na koje čekamo godinama i još mnogo afera i spekulacija koje poprimaju osobine tračeva u ruralnim sredinama.

 

Vojska bez uniformi na NATO stazama

I tako dok naši velestručnjaci i analitičari komentarišu Oružane snage Bosne i Hercegovine kao važan faktor mira i stabilnosti neka malo zaustave svoju mantru i progledaju kroz svoje mediokritetske oči. Ono što će vidjeti je : vojska bez novih uniformi, vojska sa već ispranim i blijedom kamuflažnom šarom, nedostatak jednobraznosti u cjelokupnoj uniformi, nedostatak osnovnih prehrambenih artikala i zaista još puno toga.

          Takođe, javnost su u 2019. godini uzburkala saznanja o priči vojnikinje Emele Mujanović, vojnikinje koja je pokrivena prema propisima njenog religijskog opredjeljenja. Sloboda upražnjavanja religijskih obreda i generalno pitanja vjerskog karaktera ne smiju ni u kojem slučaju da budu kamen spoticanja ili motiv diskriminacije.

Ashdownova pretpostavka je kao polaznu premisu imala prisilno združivanje ljudi koji su se do jučer „kroz nišan“ gledali, u jednu vojsku te pod jedinstvenu ali zajedničku komandu

Nažalost, slučaj vojnikinje Mujanović nije primjer vjerske tolerancije obzirom da joj se brani nošenje marame. Istini za volju obzirom na težnje Ministarstava odbrane zemalja svijeta u pogledu „gender“ politike pojava vojnikinja sa maramama nije ništa čudno ili akt prekršaja pravilnika u SAD-u, Velikoj Britaniji i mnogim drugim.

Ako želimo zaista shvatiti osnovni problem i nedostatak Oružanih snaga, agens koji stoji iza svih skandala, nestašica, loše obuke i nemogućnosti onda se on svakako krije u nepostojanju unitarne nacije. Pa tako ukoliko pogledamo na lijevo rame pripadnika Oružanih snaga možemo vidjeti zapravo jedinu pravu sliku. Tri naroda koegzistiraju u zajedničkoj vojsci, ali sa jasno određenom politikom etnonacionalih obilježja. Oružane snage s toga djeluju kao kula od karata koja je vještački zaljepljena inostranim faktorom i oficirskom i vojničkom platom.

VOJSKA KAO KONCEPTUALNA ZAJEBANCIJA: Uoliko pogledamo na lijevo rame pripadnika Oružanih snaga možemo vidjeti zapravo jedinu pravu sliku. Tri naroda koegzistiraju u zajedničkoj vojsci, ali sa jasno određenom politikom etnonacionalih obilježja

Pred Bosnom i Hercegovinom predstoje ozbiljni manevri i napori da zaista se počne kretati ka Euroatlatskim integracijama, ali za promjenu koračajući naprijed. Manevri koji traže fleksibilnost u oblasti sigurnosti i odbrane, ali i ozbiljnu reformu odbrane sa akcentom jačanja kohezije unutar multikonfesionalne i multinacionalne armije.

Piše: Dean Džebić (Preokret), Foto: Ministarstvo odbrane BiH

Share.

Leave A Reply