DEAN DŽEBIĆ: JNA, mit o četvrtoj vojnoj sili u Evropi

 Naslov, a ujedno i narodna umotvornina o snazi JNA građena je kao kult o Sparti. Konstatacija da je JNA bila pred njezin nestanak i u toku građanskog rata u Jugoslaviji četvrta sila svijeta je ponajviše u ustima ljudi koji nastoje kazati da su armije nastale u ratu 90-ih pobjedile svjetsku silu.

Jugoslovenska narodna armija bila je četvrta sila Europe samo 1945. godine kada je bila na kraju Drugog svjetskog rata na strani zemalja pobjednica (Savezničkih država). I prije nego li razočarani ovom činjenicom, a sa sjetom na uspomene iz Bitolja ili Črnomerca napustite portal, ostanite do kraja i prozirte još jednu proizvodnu analizu zasnovanu na kultu odbrane.

  Samo ’45 i nikada više

Jugoslovenska armija, a kasnije Jugoslovenska narodna armija završila je rat na strani zemalja pobjednica zajedno i na čelu sa svojim harizmatičnim liderom Josipom Brozom. Tada je kao armija imala 800.000 ljudi pod oružjem, a da bi do kraja 1945. godine taj broj narastao čak i do milion vojnika. Do kraja 1945.godine Jugoslovenska armija je bila četvrta sila svijeta, tada je bila jača od armije „Slobodne Francuske“ koja je bila pod komandom Šarla de Gola. Tada su od Jugoslovenske armije bile jače armije: Sovjetskog saveza, Sjedinjenih američkih država i Velike Britanije. Tada i nikada više mi nismo bili četvrta sila svijeta!

          Naravno, veliki broj pripadnika tadašnje Jugoslovenske armije nije prošlo standardiziranu obuku kopnene vojske jer je doktrina ratovanja NOVJ bila tzv „gerila“. Isto tako ono što se sa sigurnošću može reći za JA jeste nepobitna činjenica da su bitke prekretice Drugog svjetskog rata te sve izgledniji poraz europskog fašizma i nacizma povoljno pogodovali povećanju broja pripadnika Jugoslovenske armije. Tako da je Jugoslovenska armija u toku oslobađajućih operacija u završnici rata dosegla cifru od 950.000 ljudi pod oružjem te imala 51 formiranu diviziju.

Jugoslovenska narodna armija bila je četvrta sila Europe samo 1945. godine kada je bila na kraju Drugog svjetskog rata na strani zemalja pobjednica (Savezničkih država). I prije nego li razočarani ovom činjenicom, a sa sjetom na uspomene iz Bitolja ili Črnomerca napustite portal, ostanite do kraja i prozirte još jednu proizvodnu analizu zasnovanu na kultu odbrane

          Ličnost koja je najviše utjecala na  profesionalizaciju, školovanje oficirskih i podoficirskih kadrova te modernizaciju Jugoslovenske armije bio je svakako i njen spiritualni, politički ali i vojni komadant Josip Broz Tito. Prema tome niko nije bolje poznavao armiju do li njenog komadanta koji je sa njom vojevao od prvog do posljednjeg dana aktivnih ratnih dejstava na prostoru Jugoslavije. Tako je na neki način i stvorena kohezija između tog nadasve harizmatičnog aktera globalne političke stvarnosti i Jugoslovenske armije.

          Ali takođe i profesionalizacija te temeljita i specijalistička obuka uz ozbiljne doktrinarne zaokrete nalagali su smanjenje brojnog stanja armije. Time su 1947.godine stvoreni preduslovi za prelazak sa brigadnog na pukovski sistem rukovođenja, a brojno stanje armije smanjeno na 400.000 vojnika.

 Opštenarodna odbrana

Također ni sada već mladu Jugoslavensku narodnu armiju nisu mimoišle ozbiljne geopolitičke turbulencije u Čehoslovačkoj, Mađarskoj ali i sukob Tito-Staljin. Jedna od inicijalnih kapisla stvaranja moderne JNA bio je sukob Tito-Staljin jer je time Jugoslavija bila prinuđena da sama proizvodi oružje i borbenu tehniku iz svojih fabrika napuštena od strane tadašnjeg SSSR-a. Nakon sukoba Staljin- Tito sve potpisnice Varšavskog ugovora tretirane su kao latentni agresori na Jugoslaviju obzirom na činjenicu da je postojala kopnena granica sa zemljama Varšavskog ugovora.

          Poučeni lekcijama iz Drugog svjetskog rata i nemogućnosti formiranja fronta po širini, jugoslavensko vojno i političko rukovodstvo shvatilo je historijski momenat za usvajanje nove, univerzalne doktrine. Doktrine dvokomponentne odbrane koja će biti formulisana kao Koncepcija opštenarodne odbrane i regularne armije.

Nažalost po JNA smrću njenog Vrhovnog komadanta na neki način počela je i umirati nada u dalju unutararmijsku koheziju armije sa izuzetno heterogenom nacionalnom, socijalnom i vjerskom strukturom. Načelnici Generalštaba preuzeli su komandu nad Jugoslovenskom narodnom armijom i počeli su sve više i glasnije kritikovati Koncepciju ONO-a

Tako je Jugoslavenski koncept odbrane bio specifičan po tome što je bio u mogućnosti u slučaju akta inostrane (vanjske) agresije, mobilizirati višemilionsku armiju koja je kako mirnodopski služila tako i u rezervi. Ali i autopsija JNA će na neki način kao polaznu premisu imati konstataciju da je JNA bila armija za odbranu od inostranog agresora, a ne nikako za odbranu od unutrašnjeg faktora. Uvidjevši to, tadašnje rukovodstvo ponukano „demonstracijom sile“ na svom tlu je organiziralo veliki, a možda i najveći hladnoratovski manevar (vojnu vježbu) pod nazivom „Sloboda 71“. Na ovom manevru učestvovalo je preko 600 tenkova te 50.000 vojnika svih rodova. Bila je to prava demonstracija sile koja je tadašnjem hrvatskom rukovodstvu unutar Jugoslavije poslala jasnu poruku.

Mit o petoj sili Evrope

Prema podacima koji su raspoloživi Jugoslovenska narodna armija 70-ih godina sa svojih 145.000 vojnika nije bila ni u top 10 sila Europe i svijeta. U Europi su od nje bile jače: Zapadnonjemačka, Francuska, Poljska, Čehoslovačka, Turska, Švicarska, Španska, Italijanska, Grčka te Britanska armija. Tako da svaka vrsta pokušaja revitalizacije mita o petoj sili Europe nije realna obzirom na veličine ovih armija koje su veće i jače. Dakako, sasvim su pogrešne proizvodne analize režimsko- desničarskih analitičara koji miniroziraju moć i stepen interoperatibilnosti Jugoslovenske narodne armije. Zaista, radi se o izuzetno poštovanoj i uvažavanoj oružanoj sili na čije su manevre (nezavisno od obima) dolazili zvaničnici supersila uvažavajući borbenu gotovost i spremnost Jugo armije te njenog naroda spremnog da brani državu (samo) od inostranog faktora.

Poučeni lekcijama iz Drugog svjetskog rata i nemogućnosti formiranja fronta po širini, jugoslavensko vojno i političko rukovodstvo shvatilo je historijski momenat za usvajanje nove, univerzalne doktrine. Doktrine dvokomponentne odbrane koja će biti formulisana kao Koncepcija opštenarodne odbrane i regularne armije.

Svojim megalomanskim izdacima BDP-a Jugoslavenskoj armiji nije ništa neodstajalo jer se snabdjevala iz domaćih fabrika, ali i inostranih sa akcentom na sovjestsku borbenu tehniku ali i po potrebi se kupovala Zapadnjačka tehnika. Armija je tada uistinu bila stub državnosti i čuvar režima kako to dolikuje svakom socijalističkom uređenju. Bila je takođe simbol društva rođena u konceptu kulta odbrane sa aktivnim služenjem vojnog roka.

 Prvo se raspala država, a potom i vojska

Tako su godine renesanse i izuzetnog procesa naoružavanja JNA bile „zlatne sedamdesete“ i sam prelaz u 80-te godine prošlog stoljeća. Gradila je armija svojom inžinjerijom neka od zdanja koji se danas uvrštavaju u svjetski vrh vojnih objekata, ARK-ova (Atomska ratna komanda) i mnogih drugih objekata vitalnih za odbranu i vođenje rata čak u slučaju nuklearnog napada. Također Jugoslavija je bila jedna od sedam zemalja u svijetu koje su bile u stanju da same proizvode vlastite podmornice izuzetnog zarona, bila je na pragu serijske proizvodnje svog supersoničnog lovca i zaista armija sa budućnošću u pogledu razvitka i potpune diverzifikacije palete proizvonih kompleksa namjenske industrije.

          Nažalost po JNA smrću njenog Vrhovnog komadanta na neki način počela je i umirati nada u dalju unutararmijsku koheziju armije sa izuzetno heterogenom nacionalnom, socijalnom i vjerskom strukturom. Načelnici Generalštaba preuzeli su komandu nad Jugoslovenskom narodnom armijom i počeli su sve više i glasnije kritikovati Koncepciju ONO-a. Obzirom na činjenicu da su vrh armije preuzeli ljudi sa petokrakama na šapkama, ali kokardom u srcu nestanak Jugoslovenske narodne armije postajao je sve izgledniji.

          U građanskom ratu koji je iniciran nacionalističkim preporodom i procesom disolucije republika ugušena u vlastitoj krvi nestala je Jugoslovenska narodna armija. Armija koja je 50 godina prije svog nestanka bila četvrta sila svijeta, raspala se u krvavom ratu u kojem nije izvršila obećano. Armija je obećala da će izvrštiti puč i sačuvati državu. To obećanje dao 1990.godine Miroslavu Lazanskom u intervju načelnik Generalštaba Veljko Kadijević nije ispunio. Prvo se raspala država,a zatim i vojska iako je to historiji gotovo pa nepoznat i vrlo rijedak primjer.

Preokret, Foto: Youtube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top