REDITELJ SRDAN GOLUBOVIĆ: Srbija je teška za život ali dosta inspirativna za umetnost

“Ne čudi me izveštaj Fridom hausa o padu ljudskih prava u Srbiji. Svako ko misli drugačije od vlasti je izdajnik i neprijatelj. Pravi se polarizacija, nikada nije bilo tako. Ko malo drugačije razmišlja on je zasut uvredama, netolerancija je na najvišem nivou”, smatra reditelj Srdan Golubović.

On takođe poručuje da je medijska slika strašna, da postoji potpuna medijska kontola i mrak.

“Čitao sam da u Beogradu ima 16 dnevnih novina, a da je samo jedna, Danas, u kojoj može da se pročita nešto drugačije, ostalo je žuta štampa. Ko drugačije misli nije dobrodošao, bojim se da je sve gore i gore. Netolerancija koja dolazi od političkog vrha se prenosi na sve aspekte društva, na odnos prema novinarima, odnos dece u školi, to je talas koji postane osobina društva”, rekao je Golubović.

Stvara se klima da je obeležen svako ko je na bilo koji način drugačiji, rekao je Golubović, komentarišući skup srednjoškolaca u Leskovcu protiv navodno najavljene Parade ponosa u tom gradu.

“Prajd i gej populacija su nešto što je kod mladih vrlo ekstremno. Sve kreće iz užasne netolerancije i nepoštovanja prava čoveka da bude svoj i ima svoje mišljenje. I u opoziciji postoji ta jedna isključivost, ako ne kažeš da si za bojkot ti si saradnik Vučića, izdajnik i to ne treba da bude odlika građanske opcije politike, to je suprotno osnovma demokratskog razmišljanja. Da se borimo da svako razmišlja svojojm glavom i da pravimo zdravo društvo. Bojim se da nema mnogo nade, ali ne smemo da je izgubimo. U jednom delu ljudi koji ne prihvataju ovo što vlast radi postoji apatija, to je najstrašnija stvar, ako izgubimo nadu da nešto može da se promeni, onda će broj od 40.000 ljudi koji idu biti sve veći, biće samo njihova zemlja i onih koji samo žele da klimaju glavom”, dodao je.

Govoreći o novom talasu migranata koji je iz Turske krenuo prema granici Grčke i EU, Golubović je rekao da je strašno kakva se klima napravila i da smo ranije imali trenutak solidarnosti prema izbeglicama.

“Sada je netolerancija prema tim ljudima koje je muka naterala i koji imaju to pravo da se kreću i idu gde žele”, istakao je.

Za takozvanu “narodnu patrolu” koja presreće migrante po Beogradu Golubović kaže da se to dešava onog trenutka kada država ne postoji. 

“Meni je strašno to s tom patrolom, strašno da se neka grupa ljudi organizuje i deli pravdu. Grupe koje tako dele pravdu i žele da oni sprovode zakon, meni je strašno. To nastupa onog trenutka kada država ne postoji. Stvari su se promenile, nekada smo se hvalili solidarnošću, da smo dobre komšije, živeli smo u takvom društvu, ali više tako ne živimo. Nisu oni srećni što su ovde, oni bi hteli u Nemačku, Dansku. Ne mogu da verujem da džrava to ne sankcioniše, ta vrsta širenja straha odgovara vlasti u ovom trenutku”, kaže Golubović.

Viši sud u Čačku doneo je oslobađajuće presude za oca i sestru nastradalog radnika u vojnoj fabrici “Milan Blagojević – Namenska” u Lučanima, Milovana i Mirijanu Milivojević, koje je privatno tužio direktor fabrike zbog “uvreda” koje su mu naneli u javnim nastupima.

“Zamislite scenu da ljudi koji su radili s čovekom koji je poguinuo sačekuju ispred suda njegovu porodicu, pljuju ih i vrište protiv njih, to je toliko bizarno i neverovatno da kad bi stavili u film neko bi rekao to je nemoguće. Jedna od najstrašnijih vesti koje sam pročitao, da su ljudi do te mere izmanipulisani zbog straha da će izgubiti posao, da skandiraju tom direktoru, sećam se i priče iz Goše gde se obesio radnik jer nije primao platu i onda ga izbace iz autobusa jer nije imao kartu. Te dve priče su me naročito uznemirile”, poručio je reditelj.

Srbija teška za život, ali dosta inspirativna za umetnost

Ekumenski žiri na Filmskom festivalu u Berlinu odlučio je da najboljim u programu “Panorama” proglasi film “Otac” u režiji Srdana Golubovića. Film “Otac” je osvojio i Nagradu publike, koja se po 22. put dodeljuje najbolje ocenjenom filmu u selekciji “Panorama”.   

“Hteo sam da napravim nešto što je priča o čoveku koji nalazi put i traži sopstvenu pravdu, one se ne bavi etičkim pitanjima, on preživljava, meni je ideja bila da slikam društvo i prostor, to je univerzalna stvar, pitanje običnog čoveka je svuda slično. Ta nagrada znači puno za film iz male zemlje koji se bavi temom koja nije prijatna. To je film posle koga je publika nekoliko minuta nema. Nema srećan kraj ali ima nade, ona mora da postoji po pitanju pojedinca, ali i društva, kad izgubimo nadu ne znam šta nam preostaje”, rekao je Golubović.

Kaže da je zadovoljan što može da radi filmove i ističe da je Srbija teška za život ali dosta inspirativna za umetnost.

Izvor: N1 Foto: Printscreen/N1

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top