RUSKA AGENCIJA: SPC isključena iz pregovora o Kosovu zbog suprotstavljanja Vučiću

Bivši sekretar Saveta za Srbe u regionu Mlađan Đorđević u novom autorskom tekstu za rusku agenciju Regnum bavi se pitanjem položaja Srpske pravoslavne crkve na Kosmetu u kontekstu pregovora oko njegovog statusa u Srbiji. Tekst prenosimo u celosti:

Na teritoriji srpske autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, koja je 2008. godine proglasila nezavisnost, nalazi se više od 1500 srpski pravoslavnih crkava, manastira, groblja i drugih tragova srpskog istorijskog postojanja. Od 20 aktivnih manastira, tri najveća su spomenici na listi svetske baštine UNESKO (Pećka Patrijaršija, Visoki Dečani, Gračanica). Četvrti objekat na listi UNESKO je Crkva Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, poslednja preostala gradska srednjovekovna crkva iz 14. veka. Na Kosmetu se nalazi i sedište Srpske pravoslavne crkve, Pećka patrijaršija, te se s pravom može reći da je to teritorija u koju je utkan DNK srpskog naroda, naše duhovnosti i kulture.

Na KiM su ispisane najvažnije stranice iz istorije našeg naroda, a Crkva je čak i u vreme kada srpska država nije postojala nakon osmanskih osvajanja, pa sve do njene obnove u 19. veku, bila i ostala glavni stožer okupljanja Srba. Zato je našu istoriju nemoguće zamisliti bez Kosmeta i SPC, a ideja razbijanja srpskog naroda uvek je kod naših neprijatelja bila povezana sa idejom razbijanja Crkve.

S tim ciljem je otpočinjanjem raspada Jugoslavije najpre razbijeno jedinstvo Crkve u Makedoniji. Već decenijama ovaj proces traje u Hrvatskoj kroz različite oblike pritisaka na pravoslavne Srbe, a započet je i u Crnoj Gori, gde je nedavno kulminirao donošenjem anticivilizacijskogZakona o slobodi veroispovesti, kojim crnogorska država konfiskuje svetinje, crkve i manastire SPC. Opasnost predstavlja i pominjanje mogućnosti donošenja ovakvog zakona i na Kosovu, a nakon toga neće biti moguće zaustaviti slične procese širom Evrope. Dešavanja u Ukrajini prate istu logiku.

Poslednji otvoreni, oružani napad na srpsku crkvu bila su dešavanja na Kosovu i Metohiji tokom i nakon agresije NATO na Jugoslaviju 1999. godine. Tada je tokom bombardovanja srušeno oko 80 srpskih crkava i manastira, a tokom pogroma srpskog stanovništva u martu 2004. godine od strane lokalnih Albanaca, koje su samo posmatrali međunarodni mirotvorci UN i NATO, uništeno je, spaljeno ili oštećeno preko 35 pravoslavnih crkava i manastira, među kojima i srednjovekovna Crkva BogorodiceLjeviške. Do danas niko za ove zločine nije odgovarao.

Položaj SPC na Kosovu ni danas nije mnogo bolji. Većina spaljenih crkava još nije obnovljena, a i dalje ih čuvaju policija i međunarodne snage. Čak četiri godine nakon odluke najvišeg, Ustavnog suda Kosova, da manastiru Visoki Dečani vrati prethodno oduzeta 23 hektara zemlje, lokalne vlasti odbijaju da je sprovedu. Stoga je, nažalost, srpska crkva na KiM primorana da postoji u uslovima potpune pravne nesigurnosti i pod stalnom pretnjom napada.

Kao da to sve nije dovoljno,pa neke zapadne zemlje već godinama pokušavaju da u Srbijiizgradejedan novi, necrkveni i nenarodni, mentalitetzbog kojeg bismo se mi kao narod utopili u melting potu svetskog poretka. I zbog toga je Kosovo, kao kolevka SPC i naše duhovnosti,veoma važno.Ono nas,i pored svih pokušaja da nam se oduzme, čvrsto drži povezane sa našim identitetom i predstavlja i simbol i realnost naše predanosti ideji da budemo narod i nacija, a ne lutajuće pleme. A taj element našeg bića već vekovima čuva upravo naša Crkva.

Međutim, i pored svega, SPC je svih ovih godina isključena iz pregovora o rešavanju kosovskog pitanja – onog koje se nje možda i najviše tiče i u čijem odlučivanju bi ona trebalo da igra možda i najveću ulogu.  Razlog za to leži u činjenici da niko u SPC, barem javno, ne iznosi stav po kome bi se Kosovo moglo podeliti ili ga se Srbija odreći, kao što to čini aktuelni predsednik Aleksandar Vučić. Zvaničan stav Sv. Arhijerejskog Sabora jeste da je neprihvatljivo ne samo priznanje Kosova (kako bilateralno, tako i u UN),nego i svaka podela državne teritorije Srbije na prostorima KiM. Ti stavovi su tri puta ponovljeni u prethodne dve godine od strane Sabora arhijereja i u direktnoj su suprotnosti sa politikom vladajućeg režima Aleksandra Vučića.

Osim Crkve, drugi faktor koji snažno čuva Kosovo i Metohiju u sastavu Srbije je Rezolucija SB UN 1244 u kojoj se na pet mesta Kosovo pominje kao sastavni deo tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, čiji je Srbija pravni sukcesor. I dok Vučić ni jednom rečju nikada Crkvu nije izvestio o toku pregovora i daljem planu za rešavanje kosovskog pitanja, on, s druge strane, upornoinsistira na ideji da Rezolucija 1244 nema nikakav značaj jer se navodno u njoj ni ne pominje Srbija, već SRJ. Ova rezolucija za njega predstavlja problem i najradije bi je se rešio, ako bi mogao, jer je ona glavna brana priznanju Kosova u UN i na njoj se zasniva rad međunarodne misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), kao i OEBS-a i KFOR-a na KiM. Bez ove rezolucije Kosovo bi jednom zauvek bilo odvojeno od Srbije i bez nužnog bilateralnog priznanja koje bi verovatno usledilo kasnije, kada se svi naviknu na stanje na terenu. Zbog toga je njeno očuvanje u međunarodnom poretku od krucijalne važnosti za očuvanje Kosmeta u sastavu Srbije.

Jedine sile koje to mogu da urade su Rusija i Kina, kao stalne članice SB. Zbog toga je veoma važno da se stav SPC uvaži u Moskvi kao autentičan stav ogromne većine srpskog naroda. Zato je važno da ruski mediji prenose glas SPC, da se naši velikodostojnici susreću sa svojom ruskom braćom i da zajedno štite svetu srpsku zemlju i srpske svetinje na KiM.Čineći to, braniće se vekovno slovensko i pravoslavno bratstvo ne samo dveju crkvi, već i naših naroda.

Blaženopočivši Patrijarh Moskovski i Cele Rusije AleksijII je u jeku bombardovanja 1999. godine svoju podršku srpskom narodu iskazao dolaskom u Beograd i zalaganjem za obustavljanje ratnih dejstava na teritoriji Jugoslavije i KiM. Tada je izneo poruku koja je danas verovatno još aktuelnija: „Samo pravičan mir može biti trajan. I danas vas molim i preklinjem: učinite sve da narodi spoznaju dobrotu u vašim srcima, da se drevno Kosovo – istorijska sveta zemlja srpskog naroda – više ne skrnavi bratoubistvom. Pomozite da se mirni i dobronamerni ljudi, koji su napustili svoje domove, u njih vrate. Učinite da primirje i saradnja pobede.“

Ukoliko se danas, 21 godinu nakon ovih reči Patrijarha Aleksija II, Kosovo prepusti, podeli i izda, onda će sve žrtve srpskog herojskog otpora tokom agresije biti uzaludne, a napad na Srbiju bi se mogao smatrati uspešnim. Stoga nama Srbima ostaje jedino nada da će Sveti Sabor RPC na čelu s patrijarhom Kirilom i njen Sveti Sinod pomoći ne samo da se sačuva Kosovo u sastavu Srbije, već i Srpska pravoslavna crkva u celini.

Preokret, Foto: Vikipedija

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top