ELIS BEKTAŠ: U velikom smo ratu, COVID-19 nije glavni neprijatelj

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Prijatelj mi je prije par večeri poslao snimak obraćanja dr Vernona Colemana, u kojem ovaj britanski medicinar i aktivist iznosi svoj pogled na pandemiju COVID-19. Priznajem da do tog časa nisam čuo za Colemana, pa mi ga je Wikipedia predstavila kao neumornog publicistu sa više desetina objavljenih knjiga, u kojima izlaže svoja široka interesovanja, u rasponu od ljudskog zdravlja, preko politike i kriketa, pa sve do odnosa prema životinjama.

Svaki strah je apsolutno stvaran

Obraćanje dr Colemana ne samo da hoda po granici teorije zavjere, već i često prelazi tu granicu, no to ćemo pripisati pravu na slobodu mišljenja i govora. Problem sa njegovim mišljenjem, međutim, leži u činjenici da je ono nevaljano i da je rezultat nepoštivanja principa mišljenja, te prezira prema činjenicama. Već na samom početku dr Coleman govori o “lažnoj histeriji oko korona virusa” i već je takva izjava dovoljna da ga diskvalifikuje iz svake ozbiljne diskusije kao ishlapjelog starčića. Naime, čak i ako dopustimo teoretičarima zavjere da raspredaju da li sam virus odista postoji ili ne, histerija izazvana koronom postoji kao nesumnjiva činjenica. Za one sa slabijim sposobnostima razumijevanja, kazaću to ovako – strah čovjeka koji se plaši apsolutno je stvaran i postojeći, bez obzira da li je ono što mu izaziva taj strah odista postojeće ili je plod njegove uobrazilje.

Ne postoje unaprijed zadate smjernice, pravila, priručnici… kojima će se voditi naša društvena svijest. Ona je zbir svijesti svih pojedinaca jednog društva, a da li će ići pravim putem ili ne, zavisi od toga kakva će svijest u tom društvu postati preovladavajuća

Dr Coleman potom optužuje vlade i medije da manipulišu informacijama, da bi odmah potom nastavio koristiti te izmanipulisane informacije kao referentne vrijednosti za izvlačenje svojih zaključaka, koji je on očito imao kao gotove formule i prije nego što je krenuo u potragu za dokazima koji će ih podržati. Kao i svaki teoretičar zavjere, dr Coleman je zavodljiv dok govori i nastoji ostaviti utisak erudite koji vlada mnogim znanjima, no on ustvari samo vješto manipuliše svješću slušaoca i servira mu samo one informacije koje se uklapaju u sliku što je on nastoji predstaviti kao jedinu istinu.

Ovaj britanski neumorni skriboman i aktivist, nažalost, nije jedini koji u ovom teškom i zbunjujućem vremenu odmaže ljudskim zajednicama i otežava im borbu protiv opasnog, nevidljivog i našem znanju još uvijek nedovoljno poznatog neprijatelja. One najštetnije teoretičare zavjera i generatore panike relativno je lako prepoznati, a još je lakše pasivizirati ih, pogotovo u situaciji proglašenog vanrednog stanja. Problem je, međutim, to što postoje mnogi glasovi koji, možda čak i nehotično, uslijed vlastitog neznanja i gluposti, prenose glasine, poluinformacije i laži, ne shvatajući da time nanose nemjerljivu štetu zajednici u kojoj žive, pa tako i sebi samima.

Ovaj put treba tragati za pravim pitanjima

Postoji nekoliko načina borbe protiv takvih glasina, ali svi ti načini, osim jednog, podrazumijevaju određenu represiju i ukidanje sloboda, što se dugoročno može pokazati jednako opasno i za čim nije uputno posezati, izuzev u slučaju krajnje nužde. A taj jedan način, koji nema potrebu za represijom i oduzimanjem bilo čije slobode, to je način koji leži u rukama svakog od nas. Potrebno je samo sjetiti se da imamo razum i početi koristiti taj razum. Umjesto da tragamo za spasonosnim istinama, koje su se kroz ljudsku povijest uvijek pokazivale kao opasne i pogubne zablude, trebamo tragati za pravim pitanjima, pa samim tim i za pravim odgovorima.

Zato čitaoče, budi disciplinovan i budi solidaran, ali budi i sumnjičav prema onima koji ti nude velike i spasonosne istine i budi hrabar da iskažeš svoje mišljenje, pod uslovom da je tvoje mišljenje plod razuma i svijesti da si ljudsko biće i dio čovječanstva

Čovječanstvo je u stanju rata protiv jednog od svojih najopasnijih neprijatelja. Njegova opasnost leži u odsustvu svijesti, koja bi mu omogućila da se plaši čovjeka onako kao što se čovjek plaši njega. Kao vrsta, u toj borbi nemamo baš mnogo iskustva i nužno je da činimo greške i da će još mnoge greške biti načinjene. Greške koje danas činimo plod su, između ostalog, jučerašnjeg pristajanja na histerični konzumerizam i druge oblike kolektivnog ludila, kojima je korporativni privid demokratije pasivizirao društvenu svijest i gurao kategoriju javnog dobra na marginu stvarnosti.

Takve greške valja otklanjati čak i u ovakvoj situaciji, ali to ne smije biti stihijsko, niti osvetničko postupanje, jer je ulog u igri prevelik. Društvena svijest danas prije svega i iznad svega znači disciplinu i solidarnost i stoga se valja povinovati naredbama i odlukama kojima vlasti nastoje obuzdati zarazu i umanjiti njene zastrašujuće posljedice. No društvena svijest, pored discipline i solidarnosti, znači i sumnju, kao najjače oružje protiv laži i manipulacija, te hrabrost da se glasno kritikuje ono što valja kritikovati i da se, iz pozicije građanina i čovjeka, kao jedine odista legitimne pozicije, od vlasti zahtijevaju svrhovite i učinkovite akcije, koje podrazumijevaju, između ostalog, i najoštriji obračun sa korupcijom i kriminalom u svojim redovima, koji su u ovakvoj situaciji zločini ravni zločinu veleizdaje i zločinu protiv čovječnosti.

Priručnik ne postoji

Ne postoje unaprijed zadate smjernice, pravila, priručnici… kojima će se voditi naša društvena svijest. Ona je zbir svijesti svih pojedinaca jednog društva, a da li će ići pravim putem ili ne, zavisi od toga kakva će svijest u tom društvu postati preovladavajuća. Drugim riječima, to znači da je dobar dio odgovornosti za ishod ovog rata protiv nevidljivog neprijatelja i na plećima građana, koji, recimo to još jednom, moraju njegovati i disciplinu i solidarnost ali i sumnju i hrabrost.

Kao i svaki teoretičar zavjere, dr Coleman je zavodljiv dok govori i nastoji ostaviti utisak erudite koji vlada mnogim znanjima, no on ustvari samo vješto manipuliše svješću slušaoca i servira mu samo one informacije koje se uklapaju u sliku što je on nastoji predstaviti kao jedinu istinu

Jedina garancija da ta sumnja neće postati histerična i osvetoljubiva dreka koja samo uvećava štetu jeste razum svakog pojedinca i njegova sposobnost da razmisli o svakoj informaciji koju dobije, kako bi odbacio one lažne, koje plasira nečija malicioznost ili nečija glupost, a prihvatio one koje su utemeljene na činjenicama. I tokom pandemije građani trebaju i moraju kritikovati vlast, a vlast, ako je razborita, biće im zahvalna na takvom korektivnom elementu i poslušaće ih, no građani tu kritiku moraju artikulisati činjenicama i sviješću o javnom dobru, a ne vlastitim strahovima i vlastitim frustracijama.

Društvo je paralisano i pasivizirano, svoje vrijeme provodimo u kućama koje su postale malo luksuznije zatvorske ćelije i ko zna koliko ćemo ga još tako provoditi. To nije prevelika žrtva koju valja podnijeti za pobjedu u ovom ratu, a ujedno je dobra prilika da počnemo razmišljati o pitanjima koja smo i kao pojedinci i kao kolektiviteti dugo i predugo zapuštali i ostavljali po strani.

Hamelj sa švercerskim mentalitetom

Život će se nastaviti i nakon korone i jedino što u ovom času pouzdano znamo jeste to da on, barem u svom društvenom aspektu, neće nalikovati onome što smo ga do sada živjeli. Kakav će biti, niko vam razuman ne samo ne može reći, već to neće ni pokušavati.

No u svakom slučaju, fizionomija budućeg društvenog života u dobroj će mjeri zavisiti i od nas samih, od naše spremnosti da se zapitamo želimo li i dalje živjeti u hipnozi, u mitomaniji, u lažima i u strahovima. I da li želimo i poslije ovakvog iskustva nastaviti da živimo u društvima koja vode trećerazredni populisti sa švercerskim mentalitetom, hamelj i polusvijet koji čak ni u ovakvoj situaciji ne preza od samopromocije i od guranja vlastitih grešaka pod tepih, uprkos tome što danas njihove greške za posljedicu mogu imati smrt hiljada i desetina hiljada ljudi.

Društvo je paralisano i pasivizirano, svoje vrijeme provodimo u kućama koje su postale malo luksuznije zatvorske ćelije i ko zna koliko ćemo ga još tako provoditi. To nije prevelika žrtva koju valja podnijeti za pobjedu u ovom ratu, a ujedno je dobra prilika da počnemo razmišljati o pitanjima koja smo i kao pojedinci i kao kolektiviteti dugo i predugo zapuštali i ostavljali po strani

Zato čitaoče, budi disciplinovan i budi solidaran, ali budi i sumnjičav prema onima koji ti nude velike i spasonosne istine i budi hrabar da iskažeš svoje mišljenje, pod uslovom da je tvoje mišljenje plod razuma i svijesti da si ljudsko biće i dio čovječanstva. I svakog se dana, dok traje ovaj rat, zapitaj želiš li da o tvojoj sudbini i o tvom životu i nakon njega odlučuju oni koji su ti ogadili ideju humanosti, ideju demokratije, ideju pravde… i koji su te ubijedili da će društvo funkcionisati i bez tvog učešća u javnim poslovima.

Preokret, Foto: YouTube

Share.

Leave A Reply