ELIS BEKTAŠ: Djeca kao jeftina municija doktorice Sebije

Josip Broz volio je djecu, a djeca su voljela Josipa Broza. Tako barem vele dokazi koji su ostali pohranjeni u medijskim arhivama, prepunim fotografija na kojima maršal uživa u društvu razdraganih pionira na Brijunima, u rodnom Kumrovcu, na Brdu kod Kranja ili u Bugojnu. Dječji i školski listovi bili su prepuni pjesmica, slika i crteža u kojima su najmlađi umjetnici, često uz roditeljsku pomoć, oponašali svoje slavne uzore, koji su opjevali druga Tita ili su ga ovjekovječili na slikarskim platnima.

Djeca u ideološkom ratu

Bilo bi, međutim, nepravedno optužiti samo Broza i njegov agitprop za manipulativno korištenje djece u ideološkom i propagandnom djelovanju. Toj su tehnici pribjegavali mnogi satrapi u društvima reducirane političke i građanske slobode, pa čak i vladari u nominalno demokratskim društvima, svjesni da su u ideološkom ratu djeca prilično jeftina municija koja ima nesrazmjerno velik učinak na cilju.

Premda bolje civilizacijske, humanističke, pa i demokratske prakse nalažu da se političar odupre izazovu i da odustane od korištenja djece u propagandne svrhe, takvo je iskušenje ipak suviše snažno, pa i danas, čak i u društvima sa relativno svježim traumatičnim iskustvom reduciranja i kanalisanja slobode, srećemo takve neugodne primjere. Stvar je naročito odvratna kada za propagandnom upotrebom djece posežu oni koji svoj politički legimitet crpe, između ostalog, i iz pozicije žrtve totalitarnog režima.

Doktorica Izetbegović, međutim, nije glupa. Ona jako dobro zna kojoj se kategoriji stanovništva obraća – onoj koja je zapuštena, politički neosviještena, uronjena u mitomanske i ideološke konstrukte

Tako je na Facebooku osvanula fotografija djevojčice koja drži crtež na kojem se uz doktoricu Sebiju Izetbegović nalaze i srca kao dokaz ljubavi. Službena stranica direktorice KCUS-a uz fotografiju donosi i sljedeće riječi: „Hvala vam na podršci! Zbog vas se nikada nećemo umoriti i učiniti ćemo sve da našoj djeci vratimo djetinjstvo.“ Bitno je uočiti da je lice djevojčice na fotografiji zamućeno, te da je fotografija naprečac uklonjena sa stranice Sebije Izetbegović.

Čitav slučaj postaje još bizarniji u svjetlu činjenice da se krajem marta Davor Božinović, ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, na svom Twitter profilu skoro identičnim riječima zahvalio dječačiću Šimunu Ćoriću za njegov crtež na kojem su popularni superheroji prikazani kao borci protiv korona virusa. „Napravit ćemo sve da našoj djeci vratimo djetinjstvo. Šimune hvala na podršci, zbog vas se nikada nećemo umoriti.“

Vulgarno oponašanje titoističke propagande

Ono što će nekome izgledati kao možda sramotno, ali u osnovi bezazleno kopiranje tuđih ideja i brzopleta neinventivnost administratora Facebook stranice Sebije Izetbegović, ustvari je dokaz nečeg mnogo malignijeg i ideološki perverznijeg. Dokaz da reakcionarni hamelj, koji je kroz proceduralni privid demokratskog procesa uzurpirao javne funkcije, ni u kritičnim i dramatičnim trenucima za čitavo društvo ne preza od vulgarne i etički suspektne samopromocije, čak i uz upotrebu djece za tu vrstu populističke propagande. To što je kvanitativno i supstancijalno ta propaganda znatno manja u poređenju sa, recimo, slučejm Josipa Broza, ne čini je ništa prihvatljivijom sa aspekta etičkih standarda, jer je kvalitativno i kvintesencijalno potpuno ista.

Premda bolje civilizacijske, humanističke, pa i demokratske prakse nalažu da se političar odupre izazovu i da odustane od korištenja djece u propagandne svrhe, takvo je iskušenje ipak suviše snažno, pa i danas, čak i u društvima sa relativno svježim traumatičnim iskustvom reduciranja i kanalisanja slobode, srećemo takve neugodne primjere

Posebnu mučninu izaziva zamućivanje lica djevojčice koja crtežom iskazuje divljenje svojoj superjunakinji doktorici Izetbegović, jer taj postupak govori o jednoj travestijskoj i izopačenoj percepciji etike. Onaj ko je objavio fotografiju sa zamućenim licem djeteta očito ne vidi nikakav principijelni problem u korištenju djece kao kategorije za ideološku manipulaciju i političku promociju, već smatra da je dovoljno prikriti identitet konkretnog iskorištenog djeteta. Naročito je ogavno to što za upotrebom djece u propagandne svrhe poseže osoba koja je uoči posljednjih izbora od novinara u svojoj službi zahtijevala da naruže Denisa Bećirovića iz razloga što mu djeca – nemaju bošnjačka imena!

Nelagodu i zabrinutost budi i saznanje da je u situaciji u kojoj je čitavo društvo raspamećeno odsustvom objektivnih i bitnih informacija, nekom uopšte moglo pasti napamet da posegne za plitkim i vulgarnim oponašanjem titoističke propagande, i to iz druge ruke, odnosno oponašanjem objave hrvatskog ministra koji i sam oponaša blagost i dobrohotnost druga Tita prema najmlađim naraštajima, ali barem ima dovoljno čestitosti da mladom umjetniku oda priznanje ne skrivajući mu ime.

To što doktorica Izetbegović, koja je samo iz drugog pravca nastavila uništavajući napad svojih prethodnika na zdravstveni sistem u Sarajevu, pa i u FBiH, i koja već godinama vodi svoj privatni rat protiv svakog segmenta zdravstva koji nije čvrsto u njenim rukama, sebe doživljava kao osobu sa misijom i poslanjem, problem je o kojem će imat kad razmišljati i ona i oni koji su joj omogućili bahato rasprostiranje po javnim funkcijama.

Silovito samoljublje najmoćnije bošnjačke političarke, nespremne da sasluša bilo kakvu kritiku svog rada, kičastom se propagandom štiti od odgovrnosti za poražavajući odliv medicinskih kadrova, zbog čega se stanovništvo Sarajeva i FBiH danas sa zebnjom pita ko će ga liječiti ukoliko zaraza korona virusom eruptira, kao u nekim drugim evropskim zemljama. Doktoricu Izetbegović to, međutim, ne brine. Ona zna da će za sve sutra biti kriv neko drugi – domovi zdravlja, neposlušni doktori, pa na kraju krajeva i nedisciplinovano stanovništvo. Samo ona neće biti kriva ni za šta.

Ne glupost, nego pokvarenost

Doktorica Izetbegović, međutim, nije glupa. Ona jako dobro zna kojoj se kategoriji stanovništva obraća – onoj koja je zapuštena, politički neosviještena, uronjena u mitomanske i ideološke konstrukte. Zato i nastupa na način koji jednom dijelu stanovništva izgleda kao efektan, beskompromisan i odgovoran, ali to je samo privid koji je plod nesposobnosti tih ljudi da razumiju elementarne društvene i političke, pa i etičke koncepte.

Praćenjem javnih obraćanja doktorice Izetbegović, ostaje nejasno u kojoj funkciji i u kojem kapacitetu ona nastupa, jer se u njoj prepliću direktorica javne ustanove, političarka, te simbolička majka nacije. Nedozrela društvena svijest, koja vječno pati za autoritetom i priziva ga, možda to i može smatrati kao potreban i opravdan pristup u ovom trenutku, no stvar je potpuno obrnuta – u kriznim i vanrednim situacijama od životnog je značaja da svi subjekti predano i profesionalno obavljaju svoj posao i da se samo na njega fokusiraju, jer je trošenje energije na druge poslove ujedno i trošenje energije čitavog društva.

Ono što će nekome izgledati kao možda sramotno, ali u osnovi bezazleno kopiranje tuđih ideja i brzopleta neinventivnost administratora Facebook stranice Sebije Izetbegović, ustvari je dokaz nečeg mnogo malignijeg i ideološki perverznijeg. Dokaz da reakcionarni hamelj, koji je kroz proceduralni privid demokratskog procesa uzurpirao javne funkcije, ni u kritičnim i dramatičnim trenucima za čitavo društvo ne preza od vulgarne i etički suspektne samopromocije, čak i uz upotrebu djece za tu vrstu populističke propagande

U ovom trenutku, pasivizirano i paralisano društvo nema na raspolaganju učinkovite opcije da se liječi od političkih oboljenja i da otklanja anomalije koje je samo sebi godinama tovarilo na grbaču. No, dok disciplinovano sjedi u svojim kućama, društvo može barem razmišljati o posljedicama svog pristajanja na nakazne kompromise sa reakcionarnom političkom sviješću, kako bi u budućnosti moglo postupati odgovornije prema samome sebi, kroz iskazivanje političke svijesti i političke volje.

Ukoliko danas propusti da razmišlja, društvo sutra neće pamtiti, pa tako neće moći ni djelovati razumno, već će djelovati emotivno. Oplakivaće žrtve, koje će biti same krive, proklinjaće zlu sudbinu i neposlušne medicinare i tragaće za skutom za koji će se uhvatiti i tako pronaći utjehu. A uvijek će se pronaći neka Sebija da ponudi svoj skut. A možda će društvo i štafetu zahvalnosti nositi, da na taj način iskaže svoju zahvalnost superjunakinji rata protiv korona virusa.

Preokret, Foto: Facebook

1 thought on “ELIS BEKTAŠ: Djeca kao jeftina municija doktorice Sebije”

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top