VARIOLA VERA, 48 GODINA KASNIJE: Kako je Jugoslavija pobijedila velike boginje

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

I dok se balkanske zemlje nekako nose s krizom izazvanom koronavirusom, starije generacije ona je podsjetila na to da su već iskusile karantine i praćenje kontakata – kad je njihova bivša komunistička domovina Jugoslavija prije 50 godina savladala posljednju europsku zarazu velikim boginjama.

Jugoslavenske zdravstvene vlasti tada su u samo nekoliko nedelja uspjele vakcinisati 18 milijuna ljudi i broj mrtvih zadržati ispod 40.

Nekima je takva efikasnost potaknula nostalgiju za socijalističkim vremenima, naročito jer se vrijeme koronavirusa poklopilo s 40. godišnjicom smrti Josipa Broza Tita.

Mnogi se sjećaju dobro organiziranog i besplatnog zdravstvenog sustava koji u mnogočemu nadmašuje današnji, koji je godine razvoja izgubio u ratovima 90-ih godina.

Danas se bolnice u regiji muče kako da zadrže kvalitetne liječnike i sestre koje bolje plaće i profesionalne prigode mame u inozemstvo.

“Neki su voljeli socijalizam, neki nisu, ali svi su vjerovali u zdravstveni sustav”, kaže srpski epidemiolog Zoran Radovanović, koji je radio na suzbijanju zaraze velikim boginjama 1972. godine. “Nitko odluke liječnika nije dovodio u pitanje i svi su se htjeli cijepiti”, dodaje.

Danas povjerenje u medicinu potkopava sve rašireniji “antivakserski” pokret, koji je u regiji dobio zamah izjavom teniske superzvijezde Novaka Đokovića.

On je nedavno dospio na naslovnice nakon opaske da se protivi cijepljenju protiv koronavirusa kao uvjetu za sudjelovanje na teniskim turnirima, a šokirani epidemiolozi brzo su pokušali popraviti štetu.

VAKCINISANO 18 MILIONA LJUDI: Ali je život tekao normalno, sve je radilo

Vakcinisanje gramofonskim iglama

“Ne vakcinama” nije bila opcija u Titovo vrijeme. On je bio na čelu Jugoslavije kad se kosovski Albanac zarazio na putu u Irak i velike boginje unio u zemlju.

Pošto taj virus nije bio viđen od 1930., lokalni liječnici nisu odmah povezali simptome, groznicu, glavobolju, umor, osip i plikove, s velikim boginjama.

Kad je shvaćeno o čemu se radi, mašinerija Titove komunističke države krenula je u akciju. Vlasti su uspostavile karantine u hotelima i kampovima i naredile masovno vakcinisanje populacije.

“Vojska, policija i svi liječnici bili su uključeni” u potragu za zaraženima i u cijepljenje, sjeća se umirovljena virologija Ana Gligić.

Neki liječnici koji su ostali bez injekcija snalazili su se tako što su pacijente cijepili gramofonskim iglama umočenim u cjepivo.

Gordana Vukmirović, 75-godišnja penzionisana ekonomistica, sjeća se kako je medicinski tim iz lokalne bolnice došao u njezin ured da bi vakcinisao sve zaposlenike.

“Unatoč tome, život je bio normalan, išli smo na posao, gradski prevoz je funkcionisao, prpodavnice su radile”, kazala je.

Praćenje kontakata također je bilo robusno. Samo je u Beogradu intervjuirano više od 3.000 ljudi, pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije.

BITKA DOBIJENA ZA TRI MESECA: Iz filma “Variola vera”

Titovo odobrenje

Nakon tri mjeseca bitka je bila dobijena. Ukupno je bilo 175 zaraženih i 35 umrlih. Zaraza se nije prelila preko jugoslavenskih granica.

Izolirani u svojim domovima, mnogi su s područja bivše Jugoslavije ponovo pogledali film “Variola Vera” reditelja Gorana Markovića i s Radom Šerbedžijom u glavnoj ulozi koji govori o tim događajima.

Gledajući unatrag, liječnici su pohvalili Tita što se nije mnogo pojavljivao u javnosti tijekom krize. Ali, kao i u drugim stvarima, on je odlučivao.

“Tito je bio taj koji je trebao odobriti da javno proglasimo epidemiju i trebalo mu je tri dana da to napravi”, rekao je Radovanović.

“Mi smo ljude u međuvremenu stavljali u karantine, ali im nismo smjeli reći zašto”.

Izvor: N1 Foto: Wikipedia

Share.

Leave A Reply