Možete li zamisliti situaciju da, 24 godine nakon rata, počinioci najtežih krivičnih dijela, kao što su ubistva, silovanja, privredni kriminal… slobodno šetaju gradom, piju kafe, uživaju čak i mnoge značajne funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, imaju svoje privatne biznise, a da istovremeno glavna tužiteljica u svom izvještaju navodi kako su tužioci tog istog Tužilažtva ostvarili sve norme u svom radu?
E, pa upravo takva situacija se dešava u kantonu Sarajevo!
Grad Sarajevo, glavni grad BiH, dio je cjeline Kantona Sarajevo, de facto bošnjačke države u državi, koji, između ostalih „državnih“ institucija, posjeduje i svoje Tužilaštvo.
Od kada je krenula reforma istog, prije nekih 5 godina, od tada je i ovo Tužilaštvo konstantno podkapacitirano. Fale tužioci, fale stručni saradnici, fale čak i daktilografi. Ali Tužilaštvo radi, ljudi se bore, redovno idu na posao, redovno primaju plaće, nema ih u medijima, ne vrši niko pritisak na njih… Rekli bismo – idealni uslovi za rad, rezultati bi trebali biti frapantni. Ali, pogađate, rezultata nema.
Reformirano pravosuđe za početnike
Prva osoba koja je javno obećala da će doći do promjena u radu tužilaštva Kantona Sarajevo, kao i do “vidljivih rezultata“ u procesuiranju velikih slučajeva privrednog kriminala, kao i ratnih zločina, bila je bivša glavna tužiteljica Kantona Sarajevo, a sadašnja sudinica Suda BiH – Dalila Burzić.
Dalila Burzić 
Sabina Sarajlija
Kakav je njen rad bio i rezultati istog, najbolje govori činjenica da je Skupština kantona Sarajevo, kao zakonodavno tijelo kojem Tužilaštvo predaje svoj izvještaj o radu, sa tačno 0 glasova ZA ocijenilo rad tadašnje tužiteljice. Ova sadašnja – Sabina Sarajlija, je na svom prvom samostalnom izvještaju o radu Tužilaštva, dobila 16 glasova podrške.
Reklo bi se solidno, ali pri tome morate znati da su glasovi podrške Sabini Sarajliji došli od koalicije stranaka koju predvodi SDA, za koju se osvnovano sumnja da apsolutno kontroliše sve procese u Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Zaboravljena ubistva policajaca
Dana 26.oktobra 2018 godine desio se teroristički napad u kojem su ubijena dva pripadnika Sarajevskog MUP-a, Adis Šehović i Davor Vujinović. Događaj koji je zaprepastio stanovnike BiH, ali i regije, preuzelo je da ispituje Tužilaštvo Kantona Sarajevo.
Danas, nakon nešto više od 18 mjeseci, nikakvog konkretnog rezultata – nema!
Javna je tajna da zbog katastrofalnih proceduralnih grešaka pri uviđaju, ali i samom vođenju predmeta, danas ne postoji tužilac na svijetu koji je u stanju da podigne optužnicu protiv potencijonalno osumnjičenih lica za ovaj slučaj.
Navodni glavni osumnjičeni u ovoj istrazi, nakon dugotrajnog boravka u istražnom zatvoru, pušten je na slobodu bez podignute optužnice. Postavlja se logično pitanje šta sada? Odgovor je vrlo bolan, ali i vrlo realan – ništa!
Slučaj ubijenih policajaca već je odavno izmakao pažnji medija, nigde ne možete videti izjave njihovih porodica, čini se da niko, ni političari ni novinari, nemaju interes da pritiskom “natjeraju” Tužilaštvo da radi svoj posao. I sve sluti da će ovaj slučaj doživjeti sudbinu mnogih drugih sličnih slučajeva, koji stoje po ladicama i skupljaju prašinu, čekajući da prođe neophodno vrijeme i da se steknu uslovi da se proglase zastarjelim.
Primjera radi, u istim ladicama već odavno stoje predmeti ubistava Joze Leotara, visokog činovnika Federalnog MUP-a, zatim Nedžada Ugljena, prvog čovjeka tajne policije AID, kao i Hakije Turajlića, bivšeg zamjenika vlade RBiH.
Slučajevi “Igman” i “Memić”
Niti jedan od ovih slučejeva nije riješen, iako je od ubistva nabrojanih prošlo više od 20 godina. O kakvom nemaru kantonalnog Tužilaštva se radi, najbolje ilustruje slučaj ubistva Abdulaha efendije Kubata i trojice Arapa na planini Igman u Januaru 1994 godine.
Naime, kompletno sarajevsko naselje Ilidža zna da su ljudi koji su bili izvršioci tog djela danas ugledni građani i biznismeni, koji se slobodno šetkaju Ilidžom. Da je jedan od njih „vlasnik“ karate kluba, da je nalogodavac likvidacije predsjednik općinskog vijeća SDA, a odnedavno i predsjednik kantonalnog odbora iste stranke, da je ogranizator ili što bi rekli „mozak“ operacije – profesor na jednom Sarajevskom fakultetu, te da je ključni svjedok tog događaja – predsjednik udruženja Patrioska Liga na Ilidži – primio novac da šuti.
Jedini čovjek koji se u ovom našem sarajevskom tamnom vilajetu drznuo da govori je Muriz Memić, koji se bori da slučaj smrti njegovog sina ne završi na isti način. Zajedno sa svojim advokatom Feragetom već par godina vodi donkihotovsku borbu, pokušavajući da riješi slučaj smrti Dženana Memića, za kojeg je Kantonalni sud ustvrdio da se ne radi o saobraćajnoj nesreći, kako je u svojoj optužnici navodilo kantonalno Tužilaštvo.
I dok se gospodin Memić bori sa vjetrenjačama, pravosudni sistem BiH, oličen u vidu Visokog Sudskog i Tužilačkog Vijeća, unaprijedio je tadašnju glavnu tužiteljicu Dalidu Burzić na poziciju sudije Suda BiH. Nekako u isto vreme, tadašnji postupajući tužilac – Sead Kreštalica, kojem je sud ustvrdio da je vodio pogrešan postupak, imenovan je za Glavnog tužioca za kriminal i privredni kriminal pri kantonalnom Tužilaštvu Sarajevo.
Ratni zločini i bajke za djecu
S druge strane, broj podignutih predmeta za ratne zločine u 2019. godini je 0 (nula).
Kada se ovo uzme u obzir, kao i činjenica da godinama unazad to isto Tužilaštvo nije podiglo niti jedan predmet iz te oblasti, onda ne preostaje ništa drugo nego da se posumnja u sistemsko zataškavanje i namjeran nerad na tim predmetima.
Vrlo je moguće da je ovakva inercija i impotentnost uzrokovana i političkim dogovorom srpsko–bošnjačkih elita, kojima apsolutno odgovara ovakav status i nerad Tužilaštava.
Jer, pored činjenice da je pitanje žrtava instrumentalizirano političko pitanje, koje se preko nevladinih organizacija i udruženja pretvara u unosan biznis, ovo je ujedno i moneta za potkusurivanje biračkog tijela. Ovo stanje, naime, omogućava sadašnjim političkim akterima da stvaraju svojevrsnu mitologiju, koja je efikasna agenda radikalizacije društva pred svake lokalne ili opće izbore u BiH.
U takvom morbidnom stanju je moguće i da glavna kantonalna tužiteljica, koja je Bošnjakinja, zajedno sa glavnom tužiteljicom za ratne zločine, koja je također Bošnjakinja, 24 godine nakon rata nije u stanju da podigne predmet o najvećem stradanju Bošnjaka u Kantonu Sarajevu – slučaj Kasindolske ulice!
Kada se ova činjenica uzme u obzir, kako onda očekivati da to isto Tužilaštvo pokrene, recimo, slučaj likvidacije srpskih logoraša iz Tarčinskog logora Silos, koji su likvidirani u aprilu 1993.godine, na poljoprivrednom dobru “Butmir”, gdje su bili prisilno dovedeni na kopanje ratnih linija razgraničenja. Inače, ovaj se slučaj u tom Tužilaštvu vodi pod imenom “Mustafa Divijan”, i, pogađate, do dana današnjeg nije završen!
Realnost Alan Forda
Vjerovali ili ne, pišući svoj izveštaj koji je podnela Skupštini Kantona Sarajevo, glavna tužiteljica Sabina Sarajlija je imala šta da napiše čak i o privrednom kriminalu i korupciji!
Istina, o toj bi se temi moglo napisati par udžbenika, koji bi bilo ozbiljno štivo na svim svjetskim univerzitetima, i na kojima bi se izučavalo kako su nemar Tužilaštva i nepostojanje pravnog sistema, uz učešće njegovih subjekata u podstrekivanju i kršenju zakona, savršeni laboratorijski uslovi za procvat kriminala i korupcije.
Ali da kantonalna tužiteljica stavi više od jedne rečenice na tu temu u svoj izvještaj, to već zvuči kao naučna fantastika. Jer, ona na tu temu nema šta da kaže. Tabula raza.
Za kraj, evo ga i jedan primjer koji ide u prilog gore navedenog…
Dobio sam pouzdanu informaciju da je jedan novopečeni sarajevski tajkun iskoristio uticaj koji ima preko svoje rodice, koja je tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo, a čiji su inicijali J.S., da uništi dokaze u istražnom predmetu koji se vodi protiv jednog vrlo uticajnog političara iz vrha SDA.
Poslije ovog saznanja, bio mi je jasniji sarkastični osmijeh na licu glavne tužiteljice, Sabine Sarajlije, dok sluša pitanja Arijene Memić, zastupnice u skupštini Kantona Sarajevo i sestre ubijenog Dženana Memića, o proceduralnim greškama Tužilaštva u vođenju predmeta njenog brata.
Podsjeti me ta situacija na scenu iz stripa “Alana Ford”, u kojoj Superhik otima od siromašnih, da bi davao bogatim. Uz smješak, naravno.
Piše: Muhamed Kovačević Foto: Youtube