ANTONIJE KOVAČEVIĆ: Vučić, najveći pobednik i najveći gubitnik izbora…

Srbija nije normalna zemlja.

Jer, samo u nenormalnoj zemlji apsolutni pobednik izbora može ujedno biti i najveći gubitnik.

Aleksandar Vučić će u srpskom parlamentu imati većinu kakvu u svojim avlijama obnašaju samo Lukašenko i Kim Džong Un. Upravo tu, u statistici, i leži njegov poraz. Sa osvojenih 62,7 posto glasova i 3/4 poslanika, uz manje od 50 % izašlih glasača, svrstao je sebe u prestižni klub najvećih svetskih autokrata.

Što smo mi, jelte, odavno znali, a sada znaju i svi ostali.

Prikupiti (jer to je pravi izraz, a ne dobiti, ili osvojiti) 6 i kusur puta više glasova od prve sledeće stranke koja je, gle čuda, tvoj koalicioni partner, i sve to usred Evrope, informacija je koja mora i koja će zabrinuti istu tu Evropu, zapadno od Zagreba, bez obzira na njene tajne i javne dilove sa aktuelno/budućim srpskim vlastima a u svezi sa migrantima koji, bezbeli, nadiru sa Istoka.

Nemati opoziciju u parlamentu, u 21.veku, fakat je koji će, sva je prilika, naterati i Amerikance da se zamisle sa kim to dogovaraju priznanje/podelu Kosova. (S tim u vezi, nekako slutim da će sve političke partije koje su prešle cenzus, osim albanske i Suljine, ući u buduću vladu koja će se formirati po principu “vlade nacionalnog jedinstva”…)

I za jedne i za druge Vučić će uskoro postati nezgodan kompanjon, neko sa kim će Vas biti sramota da sedite za istim stolom. Zato će, živi bili pa videli, nastojati da što brže završe nedovršene poslove koje imaju sa srpskim predsednikom. Naredni meseci će, slutim, za Vučića biti burni i napeti.

Dramatizacija počinje već za koji dan u Vašingtonu, gde će od njega, u trenutku kada je na izborima stekao legalitet ali ne i legitimitet, biti traženo da prekine sa odugovlačenjem i odredi timeline u kome će priznati Kosovo.

Idealnu personu za potpis Vučić je već našao. Staroj-novoj premijerki Ani Brnabić, gej osobi hrvatske narodnosti, svakako neće teško pasti da preuzme na sebe istorijski blam i preda “srce Srbije” u ruke Albancima, pritom Vučiću skroji solidan alibi za buduće školske udžbenike.

Trenutak, takođe, nikad bolji. Izbori su okončani, a vlast zacementirana na četiri godine. Sasvim dovoljno vremena da se, do sledećih izbora, narod medijima zatupi, propagandom zamuti, rijalitijima zaglupi, da na koncu zaboravi da je Kosovo ikad i bilo naše.

Jedino što u ovoj predvidivoj budućnosti Vučiću ne ide u prilog jeste da će ga, kada odradi ono zbog čega su ga doveli na vlast, postati nezgodan svedok i neprijatan sagovornik za one koji su ga doveli na vlast. Za ljude koje on, iz svoje narcisoidne vizure i dalje posmatra kao partnere, iako su oni suštinski njegovi – nalagodavci.

Zahvaljujući političkom bekgraundu koji je kreirao za osam godina vlasti, zaključno sa ovih jučerašnjih 63% osvojenih glasova, Vučić je samo ubrzao svoj odlazak u istoriju. Tako je to, niko ne voli da se druži sa diktatorom, osim ako baš ne mora.

Dobra stvar u celoj situaciji sa izborima je to što su sa političke scene (nadam se) definitivno otišli potrošeni likovi poput Čede, Šešelja, Čanka, što su egzibicionisti poput Sergeja Trifunovića i sitne šićardžije profila Saše Radulovića stavkljeni na mesto, tačnije ispod crte, što će u budućnosti ostaviti više prostora nekim novim ljudima da dobiju svoje sekunde i stupce u medijima.

Znam, reći ćete, pa gde su ti ljudi? Nema ih, ali čišćenjem političkog spektra od istrošenih političkih mula oslobodiće se prostor za njihovu pojavu i uzlet.

Naravno, najžalosniji momenat u celoj priči jeste taj da će njihova promocija, kao uostalom i instalacija post-Vučićevske vlasti u Srbiji, bilo izborima, bilo nemirima, biti po već ustanovljenom običaju strogo kontrolisana akcija u kojoj će neke strane vlade opet biti inkubatori a ambasade pijace, na kojima će se zbrajati glasovi, primati zaveti i obećanja.

Prvo obećanje koje će morati da da taj koji dobije zeleno svetlo za formiranje neke buduće vlasti u Srbiji jeste da nikada, ali nikada, neće nanovo pokrenuti pitanje Kosmeta i državnih granica. Drugo obećanje biće ono vezano za Republiku Srpsku, a imaće, cenim, otprilike slične fusnote.

Pogađate, Dačić će ostati na vlasti i kada Vučić završi u zatvoru ili sa bulumentom najbližih saradnika bude bežao u Moskvu ili London, kao politički azilant. A možda se i iznenadimo…

Ko će prvi izdati Vučića od njegovih? Oni kojih nije bilo pred kamerama, na proslavi pobede. Ujedno i oni čiji su članovi porodice pod međunarodnom istragom. Dakle, moj glas ide Nebojši Stefanoviću.

Pitate se da li ćemo posle Vučića živeti bolje? Hm, ajde da se ne lažemo.

Zanima Vas da li će bahatost, gramzivost i glupost i dalje biti poželjne karakterne osobine za obavljanje javnih funkcija, da li će korupcija prestati da bude omiljena olimpijska disciplina srpskih vlastomana? Šta da Vam kažem…Naučene lekcije, prenošene sa kolena na koleno, teško se zaboravljaju.

Dokle ćemo se vrteti u krug? Dok ne naučimo lekciju.

Kada će to biti? Ne u skorije vreme.

Jesam li pesimista? Ne, na moju i Vašu žalost.

Piše: Antonije Kovačević Foto: svisrbisveta.org

1 thought on “ANTONIJE KOVAČEVIĆ: Vučić, najveći pobednik i najveći gubitnik izbora…”

  1. Nisam politicki altivan niti pripadam ijednoj stranci ali kada neko dobije vise od 2 miliona glasova to znaci da jeste pobednik.Na izbore je izaslo oko 50% biraca sto i nije tako losa izlaznozt.Da je narod prepoznao iole sta u nekom drugom glasao bi.Ja razumem da na sve ovo sto se zali opozocija mediji itd mogao je da dobije dodatnih 10-15 % ali i dalje bi bio na 50%.Kada na izborima osvojis vise od 2 miliona sto se odavno nije dogodilo nema sta da se kaze oaim da se cestita

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top