VUK BAČANOVIĆ: Ideologija Dimitrija Busuladžića

Poslanici SDA i NiP-a odbili su glasati za rezoluciju SDP-a o promjeni naziva sarajevskih ulica i škola koje nose imena muslimanskih intelektualaca, političara i uleme koji su se kompromitovali saradnjom sa fašističkim okupacionim režimom Nezavisne Države Hrvatske: Reisu-l-ulema Fehim Spaho, ustaški pukovnik Sulejman Pačariz, hrvatski konzervativni intelektualac profašističkih ubjeđenja Mustafa Busuladžić, zatim nacistički agitator i jedan od glavnih koautora memoranduma bosanskih muslimana Adolfu Hitleru – Muhamed ef. Pandža, kulturni radnik, književnik i hrvatski nacionalista, upravnik Hrvatskog narodnog kazališta u Sarajevu, Alija Nametak, zatim oficir u jedinici Muhameda ef. Pandže, Asaf Serdarević i osuđeni ratni zločinac Osman ef. Rastoder. Ovome treba dodati da je obelisk Mustafi Busuladžiću u obliku nišana postavljen i na sarajevskim Kovačima kao jedan od centranih spomenika, a sa očiglednom namjerom da se njegova aksiologija učini nacionalnom osovinom, odnosno simboličkim kontinuitetom Busuladžić-Izetbgović. A kakva je to ideologija, odnosno aksiologija?

ELIS BEKTAŠ: Izopačena halucinacija o begovatu

Step by step – Stepinac

Naizgled vrlo bezazlena i zdravorazumska. Pa hajde da konsultujemo samoga Busuladžića, koji je u širokim internetskim krugovima poznat isključivo i po pisanju o gramzivosti Židova, animalnosti Srba i drugih stereotipija postratnog izetbegovićevskog vremena, a ne po svom glavnom ideološkom obrascu. “Ljudi se gube u ispraznim formalnostima”, piše Busuladžić u Glasniku Islamske vjerske zajednice daleke 1938.,

Bokserske predstave, nogometne utakmice i sportske senzacije zauzimaju ogroman broj ljudi. Gramžljivost i jurnjava za novcem bitne su oznake savremenog čovjeka. Robovanje materiji ponizilo je čovjeka, njegovo dostojanstvo. Ekonomska dobra proglašena su za vrhovni princip života. Ekstremne ideologije, ljevičarske i desničarske, sa svojih jednostranih gledišta nacije ili ekonomske klase poriču ideju čovjeka, individualiteta, slobode. Gube se one vrednote koje čine čovjeka čovjekom. Negiranje Boga i duhovne realnosti i brutalni napadi na religiju smatraju se znakom učenosti i prosvijećenosti. Jaz mržnje i neprijateljstva postaje sve dublji.

Radi se, dakle, o opštim mjestima koja i danas, uobičajeno, slušamo u prosječnim propovijedima u džamijama i crkvama: Sve je pošlo dođavola, ljudi su se pokvarili, stara dobra vremena kada se znao red su iza nas, nove generacije su ogrezle u zloći, stariji se ne poštuju, došle nove bezbožne ideologije…

MUSTAFA BUSULADŽIĆ

No u kontekstu u kojem su ove riječi bile ispisane, one imaju sasvim drugačije, opasnije i pogubnije značenje, kao što vidimo u sljedećem primjeru: “U širokim krugovima je materijalizam i ateizam zavladao tek pobjedom individualističke misli. Pošto je individua postala mjerilo društvenih vrijednosti, poručujući nadmoćnost prirodnim jedinicama u čijim se njedrima samo i mogla podići, ona je po prirodnoj dinamičkoj snazi rušila i duhovni poredak prethodnog društva zasnovanog na organskoj, a ne na individualističkoj misli. A i inače, teško je individualisti ne pasti u materijalizam i ateizam, kad je tolike vrijednosti, veće od sebe, oborio. Uostalom preko marksizma i materijalizam i ateizam su postali obilježje duhovno ogromnih masa narodnih.”

ELIS BEKTAŠ: Kritika sarajevskog antifašističkog uma

Od antimaterijalizma do antisemitizma i “dva totalitrizma”

Međutim, autor ovog pasusa nije Busuladžić, iako bi ga mogao potpisati, a da niko ne uvidi razliku u autorstvu, već vođa srpskog i jugoslovenskog fašističkog “Zbora”, Dimitrije Ljotić. Kojeg Busuladžić, također kao da prepisuje kada piše o “paradoksima u svijetu”, pa objašnjava, “da bi se izbjegle katastrofe i stvorio novi poredak, države su pribjegle raznim ekstremnim ideologijama kao što su komunizam, fašizam i nacionalsocijalizam”, a na kojeg se opet nastavlja Ljotić kada piše da “I fašizam i hitlerizam počivaju na čisto paganskim koncepcijama starog Rima i starih Germana. Fašizam je deifikacija – oboženje države. Fašisti kažu: ‘’Država je polubožanstvo, ona je svemoćna i apsolutna.’ A mi kažemo: ‘’Ne daj Bože da ona to bude. Država je ljudska tvorevina potrebna ljudskoj sudbini. To je oruđe narodne sudbine, ali nije božanstvo i nije apsolutna vrednost kojoj dugujemo obožavanje. Iznad države postoje beskrajno veće stvari, kojima i država mora da služi.’” A na kojeg se opet nastavlja Busuladžić u svom strahu od “ideoloških cijepanja u islamskom svijetu”, naglašavajući da je “islam prirodni protivnik i komunizma i fašističko-rasističkih shvatanja”.

Ljotić će, čak u svom tekstu “Dijalog sa Jevrejinom” iz 1935. utvrditi da “nije antisemit”: “Nalazim da je takvo raspoloženje nepravilno. Ali sam prema Jevrejima oprezan i nalazim da je nepoverenje pravilno i pravično… Nalazim da su Jevreji jedno rasno -biološko socijalno i religiozno čudo. Posmatrajući to čudo, ne mogu a da ne osetim mnogo divljenja za taj narod”.

VUK BAČANOVIĆ: Rezolucija iz NDH smetljarnika

Čak je i Ljotićev i Busuladžićev savremenik, zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac dijelio ovu sasvim savremenu tezu o “dva totalitarizma”, kada je naricao nad mogućnostima njemačkog ili sovjetskog gospodstva svijetom, ne propuštajući, međutim, da naglasi da Jugoslavijom vladaju masoni i Židovi. Kao što mu nipošto nije smetalo ni to da Katolički list koji je štampan njegovim episkopskim blagoslovom i čiji je sadržaj bio odraz njegovih temeljnih uvjerenja, feljtonizira i notorne antisemitske pamflete, poput “Boljševizam i jevrejstvo” Hermana Pesta, prema kojem “Židovi sve razdiru, ruše, kritiziraju. Misle da sve znadu, a ništa dobro, kozmopolite bez rodoljublja, vrsni mješanci, puzavci, himbenici, ljudi koji su svagdje doma i nigdje. Na ništa duhovna nevezani apostoli slobode za koje je svaka postojeća vrednota bez vrijednosti. Oni traže veze i spajaju stvari koje se ne mogu spojiti. Uvijek pripravni da se svemu prilagode, da sve međe izbrišu. Sve prodaju i unište.”

I zaista, ni Ljotiću ni Busuladžiću, kao ni zagrebačkom nadbiskupu, nakon silnih pobožnjačkih zgražavanja nad svijetom koji je otišao dođavola zbog nemorala, nije bio pretežak izbor da od “dva totalitarizma” izaberu onaj koji im je, očigledno i s razlogom bio srcu draži.

DIMITRIJE LJOTIĆ I GENERAL MILAN NEDIĆ

Ljotić je od opreznog patriote i utopiste koji sanja staleško društvo “koji nije antisemita” postao komandant Srpskog dobrovoljačkog korpusa i autor koji u alijansi sa Hitlerom vidi jedini spas srpskog naroda, od zna se kakve nesreće: “Ko god je pre naše narodne nesreće pokušao to, ko je pokušao da ne gleda onako kako gledaju ne Englezi već Jevreji iz Londona, ne Francuzi već Jevreji iz Pariza, ne Rusi već Jevreji iz Moskve, i ne Amerikanci već Jevreji iz Vašingtona, -ko je pokušao da gleda samo svojim srpskim očima i misli svojom srpskom glavom, taj je bio oglašen za izdajnika. Oglasili bi ga odmah za izdajnika Jevreji i njihov duhovni porod: poklonici i pripadnici demokratije, kapitalizma, masonerije i komunizma. Oglasili bi ga da mu glas uguše, da spreče narodne mase da istinu saznaju, – da ih od istine odvrate. Samo oni nisu bili izdajnici. Oni koji su svesno ili nesvesno gurali svoju zemlju i svoj narod u propast.”

VUK BAČANOVIĆ: Pišanje u vlastitu čašu, nacionalizam u koroni i nakon nje

Dva su totalitarizma, al’ mi je jedan draži

Busuladžić je isto tako naglo revidirao svoje pametovanje o fašističkom i nacističkom rasizmu, te su sada ovi režimi zapravo pravednički, to jest “reakcija talijanskog i njemačkog naroda protiv Versajskog mira”. Busuladžićevo odvratno referisanje na izrabljivačke Jevreje kojih je “nestalo iz čaršije”, naprosto se ne mogu čitati odvojeno od njegovih pokušaja geopolitičkih promišljanja, prema kojima je “Još prije izbijanja današnjeg velikog sukoba islamski svijet vodio tešku oslobodilačku borbu protiv Velike Britanije i njezinih saveznika”, u kojoj “su se posve jasno iskristalizirala spontana i jednodušna mišljenja islamskih naroda o pitanjima svoje političke slobode i nezavisnosti koja im pripada i po povijesnom i po prirodnom planu. Otuda osovinska orijentacija muslimanskih naroda, posebno pak muslimanskih zajednica u Europi, koje su svojim simpatijama prema Italiji i Njemačkoj tumačile osjećaje cjelokupnog islamskog svijeta i intuitivno osjetile svoju sudbinsku povezanost za Italiju i Njemačku… Tako su i muslimani u Hrvatskoj i na Balkanu uopće sudbinski povezani za ostali islamski svijet, koji sa živim zanimanjem prati razvoj muslimanskih zajednica u Europi. Zato muslimani ovih zemalja, potpuno svjesni svoje nacionalne pripadnosti i kao članovi nacionalne i kao dio svjetske islamske zajednice, reagiraju kao cjelina na sve opasnosti koje bi mogle izravno i neizravno ugroziti njihovu egzistenciju. Živeći u ovom kutu Evrope, dakle na razmeđi istoka i zapada i posjedujući dinamizam Zapada i spiritualne vrijednosti Istoka mi smo predodređeni da na korist i svoje zemlje i muslimanske vjerske zajednice spajamo Europu, iznad svega Italiju i Njemačku s islamskim svijetom.”

Kako je onda moguće shvatiti Ljotićev vapaj o pokoljenjima koja su odbacila život “koji su nam u amanet duga pokolenja predaka naših ostavila” i otpočela “živeti životom koji su nam oni (Jevreji) preporučili, život koji nam je lukavi Jevrejin zamašćen i zaslađen, a obeščašćen preporučio”, te Busuladžićev maliciozni osvrt da su se “kod nas ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja”, kojih “je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena i lihvarenja u tolikoj mjeri da se pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova“, nego kao misaoni slijed jednog te istog teksta, jedne te iste aksiologije?

Na neopaganskim izvorima

Ali koje? Hrišćanske? Islamske? Odnosno generalno abrahamske? Ni jedne ni druge. Jer abrahamski princip između komunizma sa svim njegovim manama i nacističkog i fašističkog paganizma i idolatrije, ne može kao “srcu draže” prihvatiti nešto što mu omogućuje slobodu, a suštinski ga poništava. Potpuno je irelevantno, u tom smislu, da li su Ljotić i Busuladžić sebe zaista smatrali islamskim/hrišćanskim misliocima , kada ono što su, suštinski slijedili jesu antimodernistička shvatanja italijanskog fašističkog i paganskog teoretičara Juliusa Evole a koja se mogu svesti na tezu da “kada je i posljednji ostatak sile ‘odozgo’ i rase i duha iscrpljen u pokoljenjima, tada ne ostaje više ništa: nema nikakvog korita da upravi struju koja se sada gubi u svim pravcima. Nastupaju individualizam, haos, anarhija, humanistički hybris i degeneracija u svim oblastima. Brana je probijena”.

JULIUS EVOLA

Sve ovo je Evola formulisao u svome čuvenom programskom neo-paganskom djelu “Pobuna protiv modernog svijeta”, koje je, prema riječima samoga autora nastalo “za jednu obnovu s one strane boljševičko-američkih varvarstava, s one strane materijalističkog i individualističkog nivelisanja, s one strane ateizma jednog puka sa skiptrom i krunom i racionalizma i humanizma profane kulture novijeg vremena”. U tom smislu su i Busuladžić i Ljotić fašistički mislioci, bez obzira što su pokušaj globalne neopaganske renesanse zavijali u oblande hrišćanskog i islamskog tradicionalizma i ritualizma.

RADE LIKIĆ: Blajburška misa na pravoslavnom groblju

Utoliko se sarajevska odbrana Busuladžića i drugih kolaboratora sa njemačkim i hrvatskim okupacionim režimom, a koju predvodi proustaški sarajevski tjednik Stav, svodi na iste one argumente kojima je Dimitrije Ljotić branio samoga sebe u srpskoj kolaboracionističkoj štampi. Pa tako nema baš nikakve razlike između umovanja Hamze Ridžala o tome da se Busuladžić “okrenuo protiv partizana, smatrajući da je komunizam najveća pošast koja prijeti čovječanstvu”, ili Senije Milišić da su se Busuladžić i njemu slični “naprosto borili za svoj narod, za svoju vjeru”i “pokušavali zaustaviti pokolj Bošnjaka od strane četnika” s jedne strane,  i Ljotićeve autoapologije pred Nedićem da on koalboracijom spašava vlastiti narod od istrjebljenja: “Mi „izdajice” spasavamo glave srpskog naroda, pa među tim glavama i glave mnogih „rodoljuba”, koji snose najglavniju krivicu za propast države naše i gubitka slobode našeg naroda.”

U izvitopernoj demonskoj logici licemjernih i prijetvornih bogomoljaca za gubitak slobode i propast države nije odgovoran okupator, već oni koji se protiv njega na svaki način pokušavaju boriti, nastojeći u tu borbu privući sve ljude u Jugoslaviji bez obzira na etničku i konfesionalnu pripadnost.

Na isti način kao što je, ljotićevskom logikom, laštenje uniformi njemačkih vojnika koji strijeljaju kragujevačke studente zapravo pomoć narodu koji se istrjebljuje radi borbe za slobodu, tako i busuladžićevskom etikom služenje hrvatskom genocidnom okupacionom sistemu zapravo nije najogavniji i najnemoralniji karijerizam, već briga za opstanak vlastitog naroda.

Nisu NDH i njeni sljedbenici pokrenuli spiralu nasilja i užasa u Bosni i Hercegovini, već oni koji su se protiv tog nasilja i užasa borili, koji su ga pobijedili i koji su kaznili njegove, lažnom pobožnošću i humanizmom, maskirane sluge. I zaista kakva je to ljotićevsko-busuladžićevska ideologija i aksiologija? Može se reći da je to prevashodno ideologija najprizemnijeg duhovnog bijedništva i siromaštva, prepisivačkog antiintelektualizma, primitivne podozrivosti, provincijalnog hermetički zatvorenog duha koji se, u glorifikaciji svoje skučenosti i temeljne niskosti i pokvarenosti razbacuje citatima svetih tekstova i velikih mislilaca. Vjera je to bez vjere, nauka bez nauke, humanizam bez ljudskosti, razmišljanje bez dosljednosti. To je potpuna čudovišnost pretvorena u svejugoslovenski revizionistički mejnstrim, kojim gospodare najgrlatiji farisejski pobožnjaci i njihovi korifeji, a koji se, kao i njihovi uzori, takmiče u napadima na “bezbožni komunizam”. A koji ih je, takav, “bezbožan” vrijednosno ne samo nadmašio, već i prokazao kao monstruozne licemjere. Baš zato ga toliko i mrze.

Piše: Vuk Bačanović za Preokret, Foto: Preokret, Vikipedija

1 thought on “VUK BAČANOVIĆ: Ideologija Dimitrija Busuladžića”

  1. Pingback: VUK BAČANOVIĆ: Kako smo (p)ostali ustaše -

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top