Jadran se brani na Baltiku! Nedvosmislena je to poruka vodstva Republike Hrvatske i njenog političkog establišmenta u namjeri da poput pravog „đaka odlikaša“ budu na raspolaganju svojim partnerima u svakoj kampanji.
Tako su i sljedeći svoje intencije za što većim ovlastima i postizanjem ciljeva unutar samog Sjevernoatlatskog pakta poslali odlučnu potporu NATO misiji „enahced Forward Presence- eFP“( Pojačane prisutnosti na prednjem kraju).
Prednji kraj
Zaista, zanimljiv je naziv i formulacija misije koja u sebi ima sintagmu „prednji kraj“. Pretpostavka da negdje postoji prednji kraj u vojnom smislu jasno određuje liniju razgraničenja, ali ne kao graničnu liniju već kao liniju fronta. Prednji kraj predstavlja frontalnu liniju na kojoj se obavljaju ili će se obavljati borbena dejstva. Naravno ni ova NATO misija nije bez ikakvog smisla i poruke, zapravo ovo je jedna od misija sa najjasnijom porukom Rusiji. „Tu smo vam pred nosom i branit ćemo Baltik i svoje Saveznike“- nedvosmislena je to poruka Rusiji.
Ali se postavlja pitanje otkud jedna zemlja sa toplog i plavog Jadrana u tako ozbiljnoj misiji Saveza? Istini za volju Republika Hrvatska zajedno sa svojim Oružanim snagama kristalizirala se je kao pravi saveznik te ozbiljan partner za daljnje razmatranje i sve prisniju saradnju
Ali zašto baš Baltik i zašto je NATO ovaj put otišao tako daleko (a tek će) u pokazivanju „mišića“ i vojnih efektiva? Odgovor bi najbolje sažeo američki general i bivši CINCEUR (komadant američkih snaga u Europi) Frederick Hodges: „Rusija bi mogla osvojiti baltičke države brže nego što bismo mi mogli doći i odbraniti ih . NATO nema dovoljno snaga na terenu da zaštiti istočno krilo Saveza.“ Dalje, on kaže da bi Rusija bila u stanju da za 36 sati potpuno uništi pribaltičke države te da ih zauzme.
Svakako da u potencijalnom oružanom konfliktu pribaltičke zemlje bile bi jedna vrsta placdarma ili mostobrana na koji bi se iskrcale snage Sjevernoatlantskog pakta. I iz tog razloga se i ojačava odbrana na prednjem kraju te se slobodno može reći da bi u slučaju konflikta pribaltičke zemlje postale ponovljena Normandija i operacija „Overlord“.
S toga je Sjevrnoatlantski pakt uzimajući sve u obzir i formirao misiju „Efp“ , te je razdijelio u četiri borbene u grupe smještene u četiri zemlje članice Saveza a koje graniče sa Rusijom. Tako su obrzovane četiri borbene grupe: borbena grupa u Poljskoj pod komandom SAD-a, bg. u Litvi pod komandom Savezne Republike Njemačke, bg. u Latviji pod komandom Kanade te bg. u Estoniji pod komandom Velike Britanije. Svakako da ključne i glavnokomandujuće funkciije u NATO-u su rezervisane za najveće članice.
Kako, kada i koliko?
Ali se postavlja pitanje otkud jedna zemlja sa toplog i plavog Jadrana u tako ozbiljnoj misiji Saveza? Istini za volju Republika Hrvatska zajedno sa svojim Oružanim snagama kristalizirala se je kao pravi saveznik te ozbiljan partner za daljnje razmatranje i sve prisniju saradnju. Tako su 2017. gdoine vođene ozbiljne polemike u Hrvatskoj o tome kad, koliko, šta i do kad se može i gdje se mogu poslati hrvatski vojnici kao podrška misiji NATO-a. Ključno pitanje je bilo vezano za broj rotacija kontigenata. Tako su prvi znaci i povratne informacije načelnika GŠ OS RH Mirka Šundova bile da će se poslati kontigent do 150 ljudi u Poljsku. Ili kako je to tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarević formulisala kao „ojačana pješadijska satnija (četa)“.
Pretpostavka da negdje postoji prednji kraj u vojnom smislu jasno određuje liniju razgraničenja, ali ne kao graničnu liniju već kao liniju fronta. Prednji kraj predstavlja frontalnu liniju na kojoj se obavljaju ili će se obavljati borbena dejstva
Ono što je takođe 2017.godine zadavalo glavoblje hrvatskom Ministarstvu odbrane jeste sveukupan broj angažovanih pripadnika u mnogim misijama. Na kraju je cifra vojnika po kontigentima bila negdje oko 300 vojnika širom svijeta računajući i naknadno dodanu Litvu koja nije bila u početnim planovima. Tako je određeno da se u Poljskoj odradi pet rotacija HRVCON-a , a u Litvi dvije.
Prvi hrvatski kontigent poslan je u Poljsku 12.10. 2017 godine te se sastojao od 78 vojnika te bitnicom (baterijom) Samohodnih višecijevnih lansera raketa SVLR M 92 „Vulkan“ dometa 20 km. Na ispraćaju u vojarni (kasarni) Bilogora načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Mirko Šundov je izjavio: „Cilj ove misije, pa tako i vašeg odlaska na ovu dužnost, jest ostvarivanje konkretnog oblika jačanja kolektivnog odvraćanja i odbrane Saveza na teritoriji istočnog krila NATO-a, i očekujem da će se ovom misijom potvrditi i pokazati zajedništvo država članica te snažna transatlatska veza.“ Naravno misija „eFP-USA“ U Poljskoj je još u toku i dosad je izvršeno pet rotacija.
Spremnost hrvatske vojske
Iako nije planirano u prvim planovima o angažmanu u Istočnoj Europi ipak je i u Litvu poslan HRVCON. Tako je 5.12. 2017. željeznicom krenuo prvi HRVCON u Litvu, a sastojao se od 138 vojnika i 13 BOV- ova (Borbeno oklopno vozilo) Patria 8×8 AMV te još nekoliko popratnih vozila istog tipa ali različitih namjena ( vozilo za izvlačenje i stanitetsko vozilo). Svakako nezaobilazno pitanje o cijeni i utrošku ove misije koji će Hrvatska platiti brzo je ispunilo mainstream medije. Zvanično podatci koje je ustupilo Ministarstvo odbrane kažu da će Hrvatsku angažman u Litvi koštati 44.709.000,00 HRK.
Zaista o Hrvatskim vojnicima se i u Litvi i u Poljskoj može čuti samo slovo pohvale i prizanja za požrtvovnost i zalaganje. Svakako da će ova misija u mnogome povećati interoperatibilnost i spremnost hrvatskog vojnika u velikoj mjeri obzirom da su vojnici HV-a naoružani naoružanjem svoje proizvodnje kao što je puška VHS-2. Također u toku drilova i vježbi koje su se obavljale na operativnom prostoru misije najviše su impresionirali hrvatski vbr-ovi M-92 „Vulkan“ koji su svojim raketama orali poljsko nebo. Ali također istini za volju i nedavni skandal sa dvojicom vojnika koji su kao pripadnici 2.HRVCON-a u Litvi pali na doping testu narušio je dignitet HV-a.
Preokret, Foto: morh.hr