HAMZA HUMO: Muslimani Bosne i Hercegovine posmatrani kroz sevdalinku

Duhovne tekovine jednog naroda, koliko se god one malo cijenile prema brigama svakidašnjeg života, ipak su najdragocjenije što može da dade jedan narod. U ovom napisu riječ je o duhovnoj tekovini jedne naše sredine koja je kroz četiri vijeka bila ekonomski, kulturno u društveno izolovana, živeći u svojoj sopstvenoj atmosferi i iživljavajući se u granicama svojih mogućnosti i postojećih prilika.

Sevdalinka se svuda pjeva

Ta sredina sredina je bosanskohercegovačkih muslimana koja je, kroz vrijeme trajanja feudalnog sistema, stvarala i svoje duhovne tekovine, od kojih na prvo mjesto dolazi sevdalinka, jer je ona najkarakterističnija po njih u toj epohi njihova života.

Sevdalinka je zapravo duševna tvorevina koja nosi sve odlike vremena u kojem je stvarana, koja nosi najistančanija osjećanja bosansko-hercegovačkih muslimana, pa je zato i njihova najbolja ilustracija kroz koju možemo da ih posmatramo. Danas, sevdalinka je prestala da bude savremena tvorevina, ali nije prestala da bude pretstavnik dubokih emotivnih osjećanja bosanskohercegovačkih muslimana, nije prestala da bude dokumenat njihovih kulturno-stvaralačkih mogućnosti i u današnjici.

Zato taj okvir prošlosti treba zamijeniti okvirom današnjice, a treba nastojati da dragocjena sadržina tog starog okvira ne strada prenošenjem u novi okvir. Kako da se to učini? To je ono skriveno i delikatno pitanje koje ocjehajy svi bosansko-hercegovački muslimani, ali ne umiju još pravo da ga osmotre, da ga definišu i osvijetle sa svih strana

Pa iako je prestalo njeno daljnje stvaralaštvo, ostala je njena snaga koja je rasprostranjenija nego li u doba njenog stvaranja. Naše narodno oslobođenje diglo je granicu sa njenog čisto bosanskohercegovačkog kruga i otvorilo joj put skoro po cijeloj .Jugoslaviji. Ona se već srasla sa Beogradom, zvuci joj već pdodiru i u Zagreb; Novi Sad i Skoplje, isto kao i Sarajevo, postali su njena nova ognjišta. Sevdalinka se svuda pjeva. Ona svuda nailazi na odobravanje gdje je do prije Oslobođenja bila nepoznata. Ona je, moglo bi se reći, u širokim slojevima jugoslovenskog naroda glavni popularizator muslimana.

HAMZA HUMO: Ta sredina sredina je bosanskohercegovačkih muslimana koja je, kroz vrijeme trajanja feudalnog sistema, stvarala i svoje duhovne tekovine, od kojih na prvo mjesto dolazi sevdalinka, jer je ona najkarakterističnija po njih u toj epohi njihova života

Ona ih otkriva i srdačno približuje drugimia, približuje ih svojima od kojih cu vijekovimia bili odvojeni. Ona diže onu maglinu kroz koju su ostali dijelovi jugoslovenskog naroda gledali na bosansko-hercegovačke muslimane, maglinu zabluda i netačnih mišljenja o njima i o načinu njihovog života. Sevdalinka je po Jugoslaviji raznijela prisnu i jasnu sliku bosanskohercegovačkih muslimana, iznijela je sliku jednog čistog dijela našeg naroda koji ima mekotu duše do prefinjenosti i topla osjećanja do uzbuđenja. Zar to nije najplemenitija misija? Nije, dakle, ona stvorena samo za razonodu. Ona je, u svoje vrijeme, stvorena iz osjećanja srca, pa je i u današnjici progovorila kroz srce, jasnijim jezikom i plemenitijom namjerom.

To čisto mahalsko čedo

Tom čisto mahalskom čedu, sevdalinci, eto, pala je u dio misija da djeluje na međusobnom upoznavanju i zbliženju koju ona danas uspješnije vrši i od političara i od književnika i publicista. Sevdalinka među bosanskohercegovačkim muslimanima nije mogla da nastane bez urođene podloge koja pretstavlja razvijenije mogućnosti za umjetnička stvaranja.

I ovdje su bosansko-hercegovački muslimani, rođeni više mekotom sevdalinke, nego li sviješću o zahtjevima novog vremena, naišli na pravi put, zasjeniti istočnjačku kulturu zapadnjačkom, zadržavajući kulturnu tekovinu iz prošlosti i dovodeći je u sklad sa zahtjevima Zapada. Ovim faktom, oni su postali, ili bolje reći na putu su da postanu, spona dviju kultura i njihovo izmirenje

Dakle, mogućnosti za nju morale su da postoje i prije islamizacije. Ona je morala da ima svoju osnovu u narodnoj melodiji koju je, onda nova, istočnjačka kultura samo obogatila novim varijantama i učinila je složenijom. Sevdalinka, kakva je, nije mogla da postane ni bez povoljnijih ekonomskih uslova svoje sredine, jer ti povoljni ekonomski uslovi omogućili su njenim stvaraocima ono bogato iživljavanje koje se manifestuje u sevdalinci. Ona je tijesno vezana za zanimanje velikog i malog feudalca, za gospotstvo i njegove manifestacije. Cio taj nekadašnji život, u čijem ehu žive i danas bosanskohercegovački muslimani, dočarava sevdalinka sa plastičnim i unusno biranim sižeima iz života prošlosti.

Svi ti sižei birani su spontano i nenamješteno da nas direktno diraju kao da ih doživljujemo u sadašnjici. Eto, tu je glavna snaga sevdalinke i ta će se snaga još dugo zadržati na našim usnama. Gledajući današnje bosansko-hercegovačke muslimiane kroz sevdalinku, učiniće nam se, na prvi pogled, da su oni u prošlosti bili i duhovno kreativniji i životno ustremniji. Međutim, to je čisto spoljni utisak koji izaziva ljepota sevdalinke u kontrastu sa današnjicom. Što je glavno, onaj unutarnji kontakt sa prošlošću nije prekinut u njihovim dušama. On jednako tinja, jer njegovo manifestovanje nije još došlo do potpunog izraza u novim prilikama.

Sevdalinka je zapravo duševna tvorevina koja nosi sve odlike vremena u kojem je stvarana, koja nosi najistančanija osjećanja bosansko-hercegovačkih muslimana, pa je zato i njihova najbolja ilustracija kroz koju možemo da ih posmatramo

Za to treba još vremena. Teško se uokviruju osjećanja u nove ramove, naročito kad su ti ramovi tako oprečni, kao što je slučaj sa prošlošću i sadašnjicom bosanskohercegovačkih muslimana. Koliko ima samo duševne mekote i ljepote u toj sevdalinci! Ne gledajte samo na spoljašnjost. Ima tu prikrivene nježnosti i obzira, ima tu još i rumenog stida na obrazima. Ima tu još poštivanja i prefinjene skromnosti, ima tu još i ponosa koji plane kao vatra. Ima tu još i širokog srca za dobro i oduševljenja za ljepotu prirode.

Strah za sadržinu staroga okvira

Naposljetku, ima tu i jedan krhko-obazrivi bratski nježan ton u međusobnom ophođenju kakav se rijetko susreće na drugoj strani. I to sve danas samo tinja. To sve traži samo novi okvir, jer stari je već preživio i skoro nestao. Zato taj okvir prošlosti treba zamijeniti okvirom današnjice, a treba nastojati da dragocjena sadržina tog starog okvira ne strada prenošenjem u novi okvir.

Kako da se to učini? To je ono skriveno i delikatno pitanje koje ocjehajy svi bosansko-hercegovački muslimani, ali ne umiju još pravo da ga osmotre, da ga definišu i osvijetle sa svih strana. Ono je toliko i bolno i toliko u p)gibelji zbog nasrtaja novih vremena. Sadržaj tog starog okvira sa- drži još sevdalinka, ali on ne smije da ostane saio u pje- smi. Njega treba sačuvati i u životu, jer to je ono glavno.

I ovdje su bosansko-hercegovački muslimani, rođeni više mekotom sevdalinke, nego li sviješću o zahtjevima novog vremena, naišli na pravi put, zasjeniti istočnjačku kulturu zapadnjačkom, zadržavajući kulturnu tekovinu iz prošlosti i dovodeći je u sklad sa zahtjevima Zapada. Ovim faktom, oni su postali, ili bolje reći na putu su da postanu, spona dviju kultura i njihovo izmirenje.

Iz Gajretovog kalendara za 1936

Kao putokaz u ovom pravcu osnovano je društvo »Gajret« kroz koji se otpočela postepeno da vrši izmjena ovih okvi- ra u strogom čuvanju dobrih strana tradicije i svima prijateljima »Gajreta« rezultati su poznati. Ali, tok ove izmjene, koju već kroz tri decenija sprovodi »Gajret«, od nekih je često sputavan, po našem mišljenju, izuzev njih neko- licinu, ponajviše iz straha da se sadržina ovog starog okvira ne bi upropastila.

Gledajući današnje bosansko-hercegovačke muslimiane kroz sevdalinku, učiniće nam se, na prvi pogled, da su oni u prošlosti bili i duhovno kreativniji i životno ustremniji. Međutim, to je čisto spoljni utisak koji izaziva ljepota sevdalinke u kontrastu sa današnjicom. Što je glavno, onaj unutarnji kontakt sa prošlošću nije prekinut u njihovim dušama. On jednako tinja, jer njegovo manifestovanje nije još došlo do potpunog izraza u novim prilikama

Ali danas, rad i rezultati »Gajreta« pokazuju da je njihova bojazan bila neopravdana. Jer, sadržina starog okvira, «Gajretovom« akcijom dobija samo nov i još čvršći okvir, uključujući u sebe savreiene tekovine zapadne kulturne. O tom neka svjedoči »Gajretovo« djelo koje je već postalo najočiglednija stvarnost. Dobre strane tradicije, a to su one kulturne, privedene zapadnoj kulturi, jesu i biće glavna osovina bosanskohercegovačkih muslimana u njihovom ekonomskom i kulturno-stvaralačkom životu. I kroz nove tekovine, onaj duh iz sevdalinke zračiće uvijek iz muslimanskih slojeva i davati im jedan prizvuk privlačnosti koji će obilježavati i ton sopstvene kulture.

Taj ton, jedino, u općoj i u našoj nacionalnoj kulturi davaće više privlačnosti i priznanja. Tragovi nesretne prošlosti pod Austrijom, sa neznatnom disonancom, upliću još i danas svoj kapriciozni ton u huk kojim napreduje »Gajretovo« djelo. Ali, kad svi bo-sanskohercegovački muslimani budu svjesni toga šta, pored Islama, žele zapravo da očuvaju i da održe za budućnost, oni će svi biti u redovima Gajretovaca. Tada će jasnije uvidjeti i značaj i ulogu sevdalinke koja im još danas dočarava samo minula vremena.

Beograd, 17 septembra 1936 g.

Članak je objavljen u Gajretovom kalendru za 1936., štampanom u Sarajevu 1936.

1 thought on “HAMZA HUMO: Muslimani Bosne i Hercegovine posmatrani kroz sevdalinku”

  1. Pingback: DUŠAN JEFTANOVIĆ, PRVAK SARAJEVSKIH SRBA 1940: "Sporazum Cvetković-Maček je loš, etničku diobu BiH valja odbaciti!" -

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top