PREOKRETOVA HRONOLOGIJA 1990-TE, ILI KAKO SMO SE POČELI RASPADATI (II dio): “Bosna i Hercegovina je neodrživa kao država…”

Tokom govora emitovanog na Radioteleviziji Beograd, predsjednik predsjedništva Srbije, Slobodan Milošević, svega dan kasnije (05.02.) optužio je Sloveniju i Hrvatsku za pružanje „podrške teroru“ na Kosovu te zaprijetio da bi „stotine hiljada Srba moglo krenuti na Kosovo“.

Sedmog februara predsjednik predsjedništva SFRJ, Janez Drnovšek, najavio je pojačano prisustvo vojske na Kosovu i nagovijestio novi razvojni program. 14. februara Sabor SR Hrvatske usvojio je Amandmane LIV do LXIII na Ustav, kojim je ozakonjen višepartijski sistem.

“HDZ će sprovesti pogrom nad Srbima 48 sati nakon pobjede…”

Dva dana kasnije (16.02.) šef savezne UDB-e, Zdravko Mustrač, izjavio je kako ima „operativna saznanja da će HDZ sprovesti pogrom nad srpskim stanovništvom u Hrvatskoj 48 sati nakon izborne pobjede“. Sutradan (17.02.) je u Kninu osnovana Srpska demokratska stranka, na čijem čelu je bio psihijatar Jovan Rašković. Krajem naredne sedmice, tačnije 19. februara kosovski Albanci pojačali su svoje proteste, zatražili ostavku pokrajinskog rukovodstva; đaci su bojkotovali školsku nastavu i zatvoreno je preko dvije trećine maloprodajnih i ugostiteljskih objekata u pokrajini. Predsjedništvo SFRJ sljedećeg dana izdalo je naređenje JNA da uguši nemire na Kosovu.

Stotine Srba u užoj Srbiji istoga dana upisalo se u dobrovoljce „za zaštitu Srba na Kosovu“, no milicija je razbila dobrovoljačke sabirne centre u Užicu, Nišu i Kraljevu te uhapsila organizatore. Tog poslijepodneva održan je veliki miting u Skoplju na kojem je traženo da se okonča „etnocid“ nad Makedoncima u Bugarskoj.

Sutradan (21.02.) je ponovo uveden policijski čas na Kosovu, a kasno uveče došlo je do velike eksplozije u zgradi pošte u Peći. Izvršno vijeće Slovenije 22. februara donijelo je protumjere privrednoj blokadi Srbije, koja je bila na snazi od decembra prethodne godine. Rečeno tijelo takođe je donijelo odluku da će Slovenija uskratiti 15% uplate saveznom budžetu. 24. i 25. februara održan je Opći sabor HDZ-a u Zagrebu tokom kojeg je Franjo Tuđman izrekao svoju, sada već, čuvenu i kontroverznu misao, „NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin…“.

Na drugi dan HDZ-ovog Sabora, u Briselu je ubijen kosovski aktivista Enver Hadri. Atentat se pripisuje Državnoj bezbjednosti te se danas smatra posljednjim ubistvom UDB-e u emigraciji. Istoga dana Dobroslav Paraga i Ante Paradžik osnovali su Hrvatsku stranku prava – krajnje desnu političku opciju koja je tvrdila da je nasljednica starčevićevskog pravaštva, njegujući nostalgični resentiman prema NDH i zalažući se za Hrvatsku do Drine. 26. februara ponovo je otvorena Beogradska berza pod imenom Jugoslovensko tržište kapitala. Februarska inflacija u SFRJ bila je 8,4%.

“BiH neodrživa kao država…”

Četvrtog marta održan je veliki miting Srba iz Hrvatske na Petrovoj Gori na kojem se prijetilo hrvatskom rukovodstvu i na kojem je penzionisani general Dušan Pekić poručio da će „država uhapsiti Tuđmana“. Četiri dana kasnije odlukom Skupštine Slovenije izbrisan je pridjev „socijalistička“ iz naziva ove republike. 10. marta emitovana je dvosatna reportaža o srpsko-hrvatskim odnosima na BBC-u.  Sutradan je ukinut policijski čas na Kosovu i nasilje se nakratko zaustavilo. Tri dana kasnije (14.03.) održan je Osnivački sabor Srpskog pokreta obnove koji je nastao ujedinjenjem Srpskog slobodarskog pokreta Vojislava Šešelja i frakcije SNO-a Vuka Draškovića, no dotični se razilaze poslije nekoliko mjeseci. 16. marta SFRJ je potpisala sporazum sa MMF-om za 18-mjesečni stand-by kredit u vrijednosti do 600 miliona dolara za podršku restrukturaciji. Dva dana kasnije HDZ je održao predizborni skup u Benkovcu kada je navodno osujećen pokušaj atentata na Franju Tuđmana.

22. marta jugoslovensku javnost šokirala je afera o navodnom trovanju albanske djece na Kosovu, nakon čega je uslijedio novi talas albanskih demonstracija. Međunarodni panel ljekara, pod pokroviteljstvom Saveznog izvršnog vijeća, nije našao dokaze o trovanju, a u beogradskim medijima se pominjala „masovna histerija“.

Dva dana nakon prvih objavljenih indicija na temu navodnog trovanja, JNA ponovo izlazi na kosovske ulice, a Srbija preuzima direktnu kontrolu nad tamošnjom milicijom. 26. marta na sastanku takozvane „koordinacije“, koju su sačinjavali najviši srpski rukovodioci, ocijenjeno je da je proces dezintegracije i raspada Jugoslavije najvjerovatnije nezaustavljiv, da je konfederacija neprihvatljiva, te da se Bosna i Hercegovina ne može održati kao država. Četiri dana kasnije plenarna sjednica krnjeg CK SKJ nije imala kvorum za zasjedanje, budući da se Slovenci, a ni većina delegata iz Hrvatske i Makedonije nisu odazvali. Bosanskohercegovački delegati napustili su sjednicu. Posljednjeg dana mjeseca marta preduzeće Lipa Holding u Sloveniji izdalo je novu „valutu“, lipu, koju je predstavilo kao alternativno platno sredstvo. Neka preduzeća su je odmah počela primati kao pomoćno platno sredstvo, o čemu je Radiotelevizija Slovenije emitovala reportažu 18. aprila. Trećeg aprila pripadnici Združenog odreda milicije iz Hrvatske u sastavu SSUP-a povukli su se sa Kosova. Tri dana kasnije savezna vlada donijela je odluku koja je obavezala sve istočne Evropljane, osim onih na poslovnom putovanju ili sa turističkim paket aranžmanom, da kupe dinare u minimalnoj vrijednosti od 200 američkih dolara na ulazu u Jugoslaviju.

Kučan na čelu Slovenije

8., 12. i 22. aprila održali su se prvi demokratski izbori u Sloveniji. Pobjedu je ostvarila antikomunistička koalicija DEMOS sa 54% glasova na parlamentarnim izborima, a Milan Kučan na predsjedničkim. 16. aprila republički SUP Srbije preuzeo je sve poslove javne i državne bezbjednosti na Kosovu, da bi dva dana kasnije (18.04.) predsjedništvo SFRJ ukinulo vanredno stanje u pokrajini, uvedeno u februaru 1989., i amnestiralo 108 političkih zatvorenika.

Četiri dana kasnije (22.04.), a zatim i 6. i 7. maja, održani su višepartijski izbori u Hrvatskoj za tri vijeća Sabora. Ubjedljivu pobjedu odnio je HDZ sa 42% glasova čime je dobio 205 (58%) saborskih zastupnika. 24. aprila Azem Vlasi, zajedno sa još četrnaest lica, oslobođen je optužbi za izazivanje štrajkova i protesta prethodne godine. Dva dana (26.04.) kasnije JNA je razoružala dijelove Teritorijalne odbrane u Hrvatskoj i Sloveniji. Istoga dana održan je sastanak predstavnika zemalja „Pentagonale“ – Italije, Jugoslavije, Mađarske, Čehoslovačke i Poljske u Bratislavi. Četvrtog maja posljednji put je oglašena sirena u 15.05h, na godišnjicu Titove smrti. U Beogradu su održani novi protesti na kojima su se pjevale četničke pjesme.

Sutradan, 5. maja Zagreb je bio domaćin Pjesme Evrovizije, na kojoj je pobijedio Toto Cutugno, dok je jugoslovenska predstavnica, Tajči, zauzela 7. mjesto. 13. maja, pred prvenstvenu utakmicu između Dinama i Crvene zvezde, koja je bila na rasporedu na stadionu Maksimir, došlo je do najvećih navijačkih nereda u historiji jugoslovenskog fudbala zbog kojih je utakmica otkazana. Povrijeđeno je 79 milicajaca i 59 gledalaca.

Dva dana (15.05.) nakon rečenih izlijeva huliganizma na zagrebačkim tribinama došlo je do rotacije u predsjedništvu SFRJ te je na čelo kolektivnog šefa države došao predstavnik Srbije, Borisav Jović. Dan kasnije (16.05.) član DEMOS-a, Lojze Peterle, inauguriran je kao prvi demokratski premijer Slovenije, istakavši da se zalaže za konfederalni sistem u Jugoslaviji, a u protivnom je za nezavisnost Slovenije. Dva dana nakon Peterleove inauguracije, a tri dana nakon Jovićevog preuzimanja pozicije šefa države, u Benkovcu je napadnut član SDS-a, Miroslav Mlinar, nakon čega je ova stranka povukla svojih pet zastupnika iz Sabora.

19. maja makedonski demonstranti iz Skoplja, Strumice, Đevđelije, Bitolja i Kavadaraca blokirali su jugoslovenske granične prelaze prema Grčkoj, tražeći prava za svoje tamošnje sunarodnike pod parolom „U udruženu Evropu bez viza“. Istovremeno je makedonska skupština kritikovala saveznu vladu zbog „neefikasnosti u rješavanju otvorenih pitanja sa Grčkom“ i „nedovoljne zaštite jugoslovenskih Makedonaca u Grčkoj“. Iduće sedmice, tačnije 25. maja savezni premijer, Ante Marković, najavio je osnivanje političke partije.

Osnivanje SDA u Sarajevu

Dvadeset i četiri sata nakon njegove najave, u Sarajevu je osnovana Stranka demokratske akcije – nacionalna stranka bosanskih muslimana-Bošnjaka.

Istoga dana (26.05.) plenarni sastanak, sada već, fantomskog SKJ se razišao poslije tri sata zbog neispunjenog kvoruma, budući da se delegati iz Slovenije, Hrvatske i Makedonije nisu odazvali. 28. maja Borisav Jović ispred Predsjedništva SFRJ najavio je plan od 13 tačaka pod nazivom „Hitne mjere za zaštitu teritorijalnog i političkog integriteta zemlje“.

Dan nakon Jovićeve najave, američki kongresmen Tom Lantos, u društvu bivšeg kongresmena Joe DioGuardija, doputovao je na Kosovo i posjetio Đakovicu odakle je poručio da podržava Albance u njihovom zahtjevu da Kosovo postane republika u sastavu savezne Jugoslavije. Sutradan (30.05.) u Hrvatskoj vlast je službeno preuzela Hrvatska demokratska zajednica. Franjo Tuđman izabran je za predsjednika republike, Stjepan Mesić za premijera, a Žarko Domljan za predsjednika Sabora.

Istoga dana Evropska zajednica poručila je da želi bliže veze sa Jugoslavijom, službeno predloživši 1,08 milijardi dolara zajmova za pet godina, od čega bi dvije trećine išle na saobraćaj i putnu infrastrukturu.

Nastaviće se…

Piše: Denis Švrakić za Preokret

3 thoughts on “PREOKRETOVA HRONOLOGIJA 1990-TE, ILI KAKO SMO SE POČELI RASPADATI (II dio): “Bosna i Hercegovina je neodrživa kao država…””

  1. Pingback: PREOKRETOVA HRONOLOGIJA 1990., ILI KAKO SMO SE POČELI RASPADATI (II dio): Suverenost Slovenije, najava proglašenja SAO Krajine, proglašenje Kosova republikom, afera Fočatrans, kolaps zajedničkog tržišta -

  2. Pingback: DENIS ŠVRAKIĆ ZA PREOKRET: Hronologija 1990-te, ili kako smo se počeli raspadati (I dio) -

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top