TRAGIČAN KRAJ NAJBOGATIJEG HRVATA U BIH: Vlasnik FEAL-a Jozo Bogdan preminuo od uboda ose

U stanju anafilaktičkog šoka dopremljen je u mostarsku bonicu, a potom helikopterom prebačen u Zagreb, ali mu nije bilo spasa.

Samo koji minut pre podne u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu u sredu je preminuo jedan od najpoznatijih i najuspešnijih hercegovačkih poduzetnika Jozo Bogdan, vlasnik FEALA iz Širokog Brega.

Sudbina je htela tako da je u nedelju pokojnog Bogdana ugrizla osa da bi potom u stanju anafilaktičkog šoka bio prevezen u mostarsku bolnicu. Nakon pogoršanja stanja i nakon što je pao u komu, u ponedeljak u popodnevnim satima prebačen je helikopterom u Zagreb, u Klinički bolnički centar Rebro.

FEAL iz Širokog Brega je renomirana firma i ima dugu tradiciju u preradi aluminijuma. Osnovan je 1976. godine, a od 2000. godine je u potpunosti u privatnom vlasništvu pokojnog Joze Bogdana. Pogon FEAL-a je bio raketiran u ratu, a poslovanje je nakon toga bilo upitno. Bogdan je FEAL preuzeo u stečaju da bi ga do danas pretvorio u vodećeg prerađivača aluminijuma i aluminijumskih građevinskih sistema u ovom delu Evrope. U devet firmi FEAL Grupa zapošljava više od 650 radnika.

Iako bez značajnijeg formalnog obrazovanja, Bogdanu su u Hercegovini a pogotovo u Širokom Bregu pripisivali zasluge za ekonomski preporod Širokog Brega. Deo tamošnjih preduzetnika mu je uvek isticao neviđeni talenat u prepoznavanju poslovnih prilika i dar za okupljanje ljudi, uključujući i najboljih menadžera. Jozo Bogdan neće doživeti dovršetak gradnje planiranog proizvodnog pogona u Karlovcu.

Međutim, Širokobrežani su uvereni da će FEAL Grupa nastaviti da radi uspešno i razvija se upravo zato što je Jozo Bogdan uvek imao odlične menadžere u kompaniji.

Kao i mnogi Hercegovci poslovnu etiku je stekao radeći u Nemačkoj u koju je otišao 1969. godine, s 14 i po godina. Radio je na baušteli. Kopao je temelje ručnim alatima,vadio čavle… Nemačku je voleo zato što je uredna država koja ga je naučila da radi.

“Nemačka je meni najdraža zemlja posle Hrvatske”, ispričao je u intervjuu za Globus 2013.

Prvi ozbiljni kapital stekao je na poslovima gradnje u Crnoj Gori nakon velikog zemljotresa 1979. godine. Novcem zarađenim od rada u Nemačkoj i pozajmicom od 50 hiljada nemačkih maraka od svojih stričeva kupio je kamion i bavio se preozom građevinskog materijala.

Nekoliko godina kasnije, već je zaradio dovoljno da kupi cisternu za prevoz. Zatim je u rodnom selu pokrenuo proizvodnju metalnih opruga na polovnim strojevima koje je dovukao iz Nemačke. A onda je ušao u biznis s aluminijumom, uvozeći aluminijumske profile iz Italije i Španije.

Ključni korak u poslovnoj karijeri čini 2000. godine kad na tenderu za privatizaciju preuzima firmu FEAL Lištica, nekadašnji deo SOUR-a Soko iz Mostara. Fabrika je bila teško oštećena u ratu, a Bogdan će tokom narednih godina u obnovu i modernizaciju investirati preko 20 miliona konvertibilnih maraka. Agencija za privatizaciju Federacije BiH će 2003. privatizaciju FEAL-a proglasiti za najuspešniji privatizacijski proces u BiH.

Uslediće dalje širenje i akvizicije, ali i niz drugih društvenih aktivnosti koje je Bogdan preduzimao, poput sponzorisanja lokalnog košarkaškog kluba. U Trnu, samo tri kilometra udaljenom od Širokog Brega je imao imanje na kojem je često okupljao prijatelje. Impozantan je njegov podrum i arhiva vina koji je sam izgradio i uredio.

“U Hercegovini je bio omiljen čovek. Ničim nije odavao da se radi o bogatom i moćnom čoveku. Poznanstva je imao svugde u svetu. Uvažavali su ga i u Nemačkoj gde se probio na tržište i ima veliku kompaniju, uprkos konkurenciji snažnog Schuco International KG s čijom firmom Alukonigstahl iz Zagreba se uspešno nosi i na hrvatskom tržištu, ali i šire. Pomagao je svakome i bio je pristupačan čovek, koga je za uslugu mogao da zamoli bilo ko i on bi na razne načine pomagao. Puno je pomogao ljudima i našem kraju”, opisuje ga jedan preduzetnik iz Širokog Brega koji je zamolio da ostane anoniman.

Političari su mu se, kaže, dodvoravali, ali on je ostao skroman, pristupačan svima. Ambiciozno je širio poslove. U Zagrebu je izgradio i stambenu zgradu sa 200 stanova za tržište. Na planini Velež je izgradio vetropark. No, najviše je ostao posvećen rodnom kraju.

Nedovršeni projekat, kako kažu u Širokom Bregu, Bogdanu će ostati kupovina uređaja i opreme za opremanje klinike u koju bi ugledni zagrebački neurohirurg i bliski Bogdanov prijatelj Marko Radoš dolazio povremeno da radi kao bi pomagao svojim meštanima.

Ljubomir Artuković, suvlasnik splitskog Tromonta, vidno šokiran Bogdanovom smrću, kaže da ga je uvek doživljavao kao oca, iako je Bogdan od njega bio stariji tek nepunih deset godina.

“Sećam se kada sam ga upoznao s jednim članom porodice koji je imao zdravstvenih problema, redovno se interesovao za njegovo zdravlje. Uglavnom, bio je jako pažljiv čovek. Obožavao sam ga, a i on mene.

Puno smo lepih zajedničkih trenutaka proveli zajedno tako da mi je u ovom trenutku jako teško da govorim. Jozo Bogdan se ponosio svojim zavičajem i tamo su ga svi voleli i cenili. Uostalom, on je i zapošljavao puno ljudi. Bio je preteča razvoja Širokog Brega. Od njega su svi mogli da uče, a on je bio čvrsto na zemlji. Bio je čovek velikog srca i jedan od istinski izvorno pametnih i mudrih ljudi”, kaže Ljubomir Artuković.

Jozo Bogdan i njegova supruga nisu imali dece.

Izvor: Nova.rs
Foto: Printscreen Youtube / Al Jazeera Balkans

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top