BORIS DELIĆ ZA PREOKRET: Italijanski toksični otpad u Titovoj ulici

Mene država Bosna podsjeća na malo veću zemljoradničku zadrugu ispred čije prodavnice šefovi, onako naslonjeni na traktor ispijaju pivo, sklapaju neke poslove, trguju, mudruju i stalno vode žučne prepirke oko vlasništva i međa. Dobro,ovi sadašnji šefovi nose odijela, sjede u kabinetima i voze se službenim kolima ali diskurs je otprilike sličan onom ispred zemljoradničke zadruge. Politika se svela na seosko nadmudrivanje.

Da parafraziramo, Bosna i nije država ona je više neka patološko-politička dijagnoza. Ćup sa zlatom za domaće političare. Igračka u rukama konstruktora savremenog svijeta. Nema tu, zapravo, države.

Odsustvo baš svega

Sad kad smo u privukli pažnju, a možda i gnjev čitaoca, da razjasnimo da uvodnom provokacijom ne razmatramo pitanje suvereniteta ili patriotizma građana Bosne i Hercegovine. Govorimo o nepostojanju moderne demokratske države sa procedurama i institucijama, podjelom vlasti, odgovornnosti političara, otvorenim procesima odlučivanja, participacijom građana, demokratičnosti, efikasnosti, efektivnost i svim onim što karakteriše moderne evropske države.

Povoda za negiranje atributa moderne države u BiH ima mnogo a mene je podstakao jedan ekološki problem iz Drvara koji je ponovo pokazao svu bijedu, neznanje ili korupciju vlasti u Bosni i Hercegovini.

Ukratko, priča ide ovako: iznenada su u Drvar banuli veliki šleperi sa otpadom iz Italije. Navodno za reciklažu. Prema papirima, sve bezopasno. Mada se odmah vidi da se tu nema šta recilirati jer su u pitanju bale sa krpama i tekstilom. I ne izgleda baš bezopasno jer iz bala vire zaštitne maske i istrošena posteljina.  Otpad je uvezen iz Padove koji je inače bio žarište epidemije korone u Italiji. Bilo kako bilo vozači su pod okriljem noći istovarili otpad iz Italije u napuštene fabričke pogone u centru Drvara i pobjegli.

Italijansko smeće u Titovoj ulici

Prvo su se pobunili građani. Nemaju oni u ovom kraju ništa osim čistog vazduha i vode i sad hoće i da im to zatruju.  Lokalna vlast je pronašla da se firma zove „Krom reciklaža“ da je vode neki „bizmismeni“  iz Srbije. Međutim, inspekcija im ne može uručiti nalog jer imaju fantomsku adresu. Što je najsmješnije oni su uspjeli firmu registrovati na adresi Skupštine grada Drvara. Titova br. 1. postavilo se i pitanje šta se tu  reciklira i gdje kad Drvar nema nikakve pogone za reciklažu. Kad su ovo pitanje postavili  Federalnoj ministrici okoliša i turizma Edita Đapo, koja je dala dozvolu za uvoz, ona je stručno objasnila da će se reciklaža obaviti spaljivanjem otpada?!.

Sve u svemu, lažna firma, lažna adresa, lažna reciklaža, lažna klasifikacija otpada, lažne dozvole za uvoz…

Sad bi na scenu trebala stupiti država, jer nacionalna država može i mora da se nosi sa problemima zaštite prirode. Dobro, ne može BiH da presudno utiče na klimatsko zagrijavanje planete ali može da utvrdi ko je odgovoran za  uvoz italijanskog smeća u Drvar i natjerati krivce da vrate kontigent u Italiju. Veoma jednostavan posao za svaku državu i vlast.

Medjutim, mjeseci prolaze a ništa se ne događa. Podcijenili bi intelegenciju čitaoca kad bi citirali izjave ili saopštenja zvaničnika na svim nivoima oko problema uvoznog smeća.  Službenici vlasti ne samo da ne znaju (ili neće) riješiti problem, oni ne znaju sastaviti suvislu rečenicu već ponavljaju tupe fraze o ne-nadležnosti, citiraju bezlične uredbe i nemušta uputstva. Valjda za svaku ovakvu primjedbu imaju spreman tekst i samo pritisnu Copy paste. Smijurija od vlasti, s tim što ovi sadašnji ministri nisu dobacili ni do Nušićevih komedija.

Svaki drugi ministar…

Da se vratimo na početak. Nema posla koji je važniji za političare do li izgraditi koncept države koji prvenstveno podrazumjeva sigurnost za sve građane. Da su zaštićeni od nasilja, bezakonja, samovolje ili pak od virusa ili trovanja otpadom. Demokratska država ne izgrađuje se ratom, mirovnim ugovorom ili poklonom. Izgradnja ovakve države je mukotrpan posao. Jer je država, a posebno ona demokratska, jedan je od najumnijih proizvoda ljudske civilizacije.

Možda BiH ima koncept „minimalne države“  gdje se problemi rješavaju sami od sebe bez mnogo uplitanje države. Ali čemu onda toliki službenici, ministri i vlade.  Od ljudi koje poznajem u Bihaću svaki drugi je bio ministar ili se priprema za takvu funkciju. Ne možeš se oženiti ako nemaš rođaka u nekoj od ovdašnjih vlada.

Narod je još grbav od rata a na njega se natovarilo hiljade državnih službenika, ministara, vlada. Nije problem samo u negativnoj selekciji već u cjelokupnom sistemu vlasti. A kad prsluk krivo zakopčate,  što bi rekli zagorci, lajbek prvo treba otkopčat.

Rješiće drvarčani problem smeća na neki od načina. Ako ništa drugo a ono legalno. Ali će se zapitati  kome služi i zašto će nam ovaj Kanton i ova država. Kasnije će se i neki drugi, sa nekim drugim povodom,  ovako nešto zapitati i eto – belaja. Tad će se probuditi i ministri i zaključiti da narod nešto radi protiv države. Što naravno nije tačno jer prave države sada i nema.

Piše: Boris Delić za Preokret
Ilustracija: Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top