INTERVJU, RODOLJUB KUBAT: Svako ko se suprotstavlja mišljenju dikatatora ili inkvizitora naziva se izdajnikom

Prof. dr Rodoljub Kubat, redovni je profesor na Katedri za Stari Zavjet na Bogoslovskom fakultetu Srpske Pravoslavne Crkve Univerziteta u Beogradu. Sinod Srpske pravoslavne crkve nedavno mu je, zbog javnih istupa, povodom skandaloznog ponašanja dijela klera Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke izreklo mjeru “povlačenja blagoslova” za predavanje studentima, čije bi kršenje podrazumijevalo izvođenje pred Crkveni sud.

Koji su, po vama, razlozi zbog kojih vam je ukinut blagoslov kao predavaču PBF?

Koliko mi je poznato na PBF je stigao nekakav dopis u kojem se zahteva od uprave fakulteta da mi prekine radni odnos od 1. oktobra ove godine. Takav dopis mi nije stigao, niti mi je poznata njegova sadržina, pa u tom smislu ne mogu da Vam kaže šta se navodi kao razlog. Iz neformalinih izvora, čuo sam da je taj dopis sardžinski sličan onom koji je pre godinu dana stigao za episkopa Maksima i docenta Vilotića.

Budući da čitavu operaciju vodi i njome upravlja episkop Bulović, pretpostavljam da je jedan od važnih razloga, zbog čega sam meta napada, to što sam zahtevao od NNV Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta da se obrazuje komisija koja bi ispitala slučaj dvogodišnjeg produženja Bulovićevog angažmana na fakultetu.

Međutim, to ne bi trebalo da ima nikakve veze sa ovim stvarima koje se tiču moga rada na fakultetu. U svakom slučaju, belodano je jasno da on, i još neki slični njemu, ovim potezom čine ogromnu štetu PBF i Crkvi u celini. Svako ko se suprotstavlja mišljenju dikatatora ili inkvizitora naziva se izdajnikom, rušiteljem Crkve, naroda ili države.

O tome je još u vreme sovjetskog režima pisao Nikolaj Berđajev. U Srbiji je vaskrsao duh nagoreg idejnog totalitarizma.

Kako se saopštavaju takve odluke i da li je Sinod obavezan da ih obrazloži?

Ovde se radi o nečem što zapravo ne postoji, to je simulacija stvarnosti. Naime, u Statutu PBF nigde ne stoji da Sinod može nekom profesoru povući blagoslov. Tako se u jednoj stavci u članu 95. samo kaže: „Kod iz­bo­ra na­stav­ni­ka, a na­kon od­lu­ke Iz­bor­nog ve­ća Fa­kul­te­ta potreb­no je pri­ba­vi­ti i odo­bre­nje Sve­tog Ar­hi­je­rej­skog Si­no­da Srp­ske pra­vo­slav­ne Cr­kve za slu­žbu uče­nja“.

Ovde se govori o tome da je potrebno dobiti odobrenje. Međutim, ni u jednom članu se ne predviđa da Sinod ili bilo koje vanfakultetsko telo može da povuče saglasnost. Dakle, Sinod nema nikakav pravni osnov da traži od uprave fakulteta bilo kakvo povlačenje odobrenja.

U osnovi ove aktivnosti Sinoda su ne samo protivzakonite u pogledu kršenja Statuta PBF, Statuta univerziteta i Zakona o radu, nego su u suprotnosti sa Ustavom SPC, u kojeme se eksplicitno navodi: „Niko se ne može kazniti nijednpm crkvenom kaznom bez prethodnog saslušanja“ (član 218). Situacija je uistinu apsurdna. Meni je suđeno, a da nisam imao priliku da se branim. Takva praksa nije postojala nikada u dve hiljade godina staroj kanonskoj praksi pravoslavne Crkve. Nažalost, sve ovo pokazuje o kakvom se trenutnom bezakonju radi.

Da li se Senat BU bavio pitanjem blagoslova kao neophodnim uslovom za studiranje i predavanje po Statutu PBF, kao što je najavljivano?

Statutarna komisija Univerzitea u Beogradu donela je još u decembru prošle godine odluku da se šest (6) spornih članova Statuta PBF kose sa Statutom BU i Zakonom o visokom obrazovanju, a neke i Zakonom o radu. Ta odluka je upućena Senatu BU, koji je predložio da se oformi Radna grupa, koja će se pozabaviti tim pitanjem.

Koliko je meni poznato, Radna grupa treba svoje zaključke da prosledi Senatu, koji će se o tome izjašnjavati. Za očekivati je da će se to desiti u najskorije vreme. Stvari su tu vrlo jasne.

Sve što nije u skladu sa Statutom univerziteta i ostalim pravnim aktima, treba da se sklone iz Statuta PBF. Podsećanja radi, odlukom vlade RS iz 2004. god. poništena je odluka vlade iz 1952. god, i proglašena ništavom.

To znači da se PBF vraća u status u kojem je bio do 1952, kada Sinod nije imao nikakve ingerencije nad radom fakulteta.

Šta bi se desilo da PBF isključi iz sastava BU?

To je najgori mogući scenario. Međutim, sklon sam da verujem da to i jeste cilj grupacije koja sada vlada na PBF. Svi dosadašnji potezi uprave na to ukazuju. Čak i kada su osvojili apsolutnu većinu, oni nisu hteli da legalno biraju Savet, nego su organizovali „glasanje po sećanju“ u kojem su napravljene ozbiljne mahinacije.

Svim tim potezima želi se incenirati situacija, u kojoj Univerzitet uklanja PBF iz svojih redova. Tako bi se stvorila atmosfera u kojoj PBF biva žrtva sekularnog univerziteta. Odgovorno tvrdim da to nije tačno.

Univerzitetska tela su pokazala veliki stepen razumevanja za situaciju, i već dugo vremena pokušavaju da pomognu fakultetu da na što bezbolniji način iziđe iz postojećih problema. Naravno, ova situacija ide na ruku vladajućem režimu (ne bi me čudilo da je u pitanju i dogovor) da se i na ovaj način destabilizuje Beogradski univerzitet. Iskreno se nadam da će prevagnuti glas razuma, i da će PBF ostati u okrilju akademske zajednice.

Naravno, pod uslovom da ispunjava sve Statutom propisane odredbe koje važe i za ostale članice.        

Ko je potpisao dvogodišnje neplaćeno odsustvo doc. Marku Vilotiću i ep. Maksimu nakon ukidanja blagoslova, zašto se tada pribeglo takvom rešenju, da li može da ga opovrgne aktuelni dekan PBF Zoran Ranković?

Na to pitanje ne bih Vam mogao dati neki jasniji odgovor. Koliko mi je poznato, njima je bivši dekan ep. Ignatije Midić dao neplaćeno odsustvo na dve godine, sa čime su se oni saglasili.

Da  li bi takvo rešenje Vama odgovaralo, i da li je moguće?

Takvo rešenje u mome slučaju nije moguće. Sav život sam posvetio tome da podučavam mlade ljude. Profesorski posao je moj život i ne želim da se toga odričem.

Očekujete li da će se dekan Ranković samo zahvaliti na mišljenju Sinodu, a Vas ostaviti na profesorskom mestu?

Ne znam. Mislim da je i on svestan situacije u kojoj se nalazi. Dekan je odgovorno lice, koje u ovom slučaju nema nikakvog zakonskog osnova da to uradi. To mu je svakako poznato.

A koliko je meni poznato takav akt, u kojem se svesno krši zakon, povlači sa sobom krivičnu prijavu. Meni u tom slučaju preostaje krivična prijava protiv odgovornog lica na fakultetu. Naglašavam, protiv odgovornog lica, jer se situacija sa njihove strane želi predstaviti kao napad na fakultet.

To je bezočna laž. Upravo se na ovaj način brani fakultet od zloupotreba kojima pojedinci pribegavaju.

Kako je reagovalo naučno-nastavno veće PBF na odluku SPC da se Vama ukine blagoslov?

Iz razumljivih razloga, nisam mogao da dođem na tu sednicu. Koliko mi je poznato, vladao je opšti muk, što ne iznenađuje. Pretpostavljam da je većini kolega prolazilo kroz glavu to da bi se ovako nešto i njima uskoro moglo desiti.

Zašto kažete da se osećate „nikad bolje“?

Da, upravo sam Vam tako odgovorio na pitanje: kako ste. U hrišćanskoj tradiciji najveće počasti imaju oni koje gone na pravdi Boga, u hrišćanskom Predanju oni se nazivaju mučenici. Naravno da nisam u toj kategoriji, jer su ti hrišćani i hrišćanke bili spremni da daju život za veru. Time se bavim već trideset godina, to predajem studentima. Možete misliti kako bih se čovek osećao koji tako nešto zagovara, a toga se ne drži u svom životu. Moglo bi se postaviti pitanje koliko verujem u te stvari, ako bih sada pao u neki očaj ili slično? Ne, naprotiv.

Osećam se nikad bolje. Drugo, tek sada na delu vidim one biblijske narative o farisejima i pismoznalcima, prvosveštenicima i Varavi. Ovakve situacije intenziviraju percepciju života. Jasnije vidite kako se ponašaju oni koji su trčali uz vas kada ste im trebali, a sada vam radi o glavi.

Takođe vidite da se čovek ogreši o neke ljude, koji su stalno imali svoj stav. Sada se ispostavlja da su upravo ti ljudi duboko hrišćani. Ohrabrujuća je podrška koju dobijam sa svih strana, što me čini srećnim i optimističnim. Vidi se jaka empatija, koju ne možete osetiti u normalnoj svakodnevici.

Tek je poseban osećaj kada sedite u bašti nekog kafea i pozovete konobara da donese račun, a on odgovori: jedan Vaš student je već platio, ali nije hteo da vas ometa! Kada bi ljudi pokunjenih glava, takozvani „kastrati“, bar na trenutak tako nešto osetili, verujem da bi se pridružili i seli za isti sto udišući slobodu i dostojanstvo.

Razgovarala: Dragana Nikoletić (NiN), Redakcijska oprema i ilustracija: Preokret

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top