ERMIN BRAVO: Film “Quo vadis, Aida” me emotivno razorio, ljudi su uzbuđeni i potreseni

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Film “Quo vadis, Aida” bh. rediteljice Jasmile Žbanić posljednjih dana s razlogom je u fokusu javnosti. Svi oni koji su pogledali ovaj film složit će se u jednom, a to je da je potpuno nemoguće ostati ravnodušan na ovu tešku, ali realnu priču o genocidu u Srebrenici, koju je Jasmila prenijela na filmsko platno.

Javnost je u sarajevskom kinu Meeting Point imala priliku pogledati film koji je bh. kandidat za Oscara. Završne scene publika je ispratila šutnjom, s knedlom u grlu i bolnim sjećanjem na genocid koji se desio u Srebrenici u julu 1995.

Dio ovog velikog projekta bio je i istaknuti bh. glumac Ermin Bravo koji je za Klix.ba govorio o svom iskustvu tokom snimanja, potresnim scenama i prvim reakcijama publike.

“Mislim da je realizacija ovog filma jedan od značajnijih poslijeratnih kulturnih događaja u BiH. Konačno je neki autor smogao snage i hrabrosti da se filmski uhvati ukoštac s jednom od najmračnijih i najbrutalnijih epizoda u svjetskoj historiji. I to nije autor, nego autorica. Jasmili nije nepoznato suočiti se s teškim i najkontroverznijim društvenim temama, ali film o Srebrenici je sigurno najveći izazov do sada”, priznaje Bravo.

Smatra kako je Žbanić postigla čvrstinu i napetost ratnog trilera, ali nesumnjivo slikanog iz ženske perspektive.

“Mnogo smo radili zajedno i svaki put je privilegija raditi s nekim tako posvećenim i kreativnim. Imao sam priliku pogledati film i potpuno me emotivno raznio. Bukvalno sam se razbolio poslije projekcije. Rijetka su gledalačka iskustva takvog intenziteta gdje je jedan krupni kadar Jasne Đuričić sublimirao moje osjećanje Bosne posljednjih 20 godina. Ponosan sam što sam mali dio ovog velikog filma”, govori Bravo.

Na pitanje koje je scene iz filma bilo najteže snimiti, teško je bilo odgovoriti, jer kaže, sve su scene bile iznimno teške.

“Pored glumačkog zadatka, nad vama stalno visi odgovornost prema temi, svim stradalim i preživjelim. S velikim pijetetom i poštovanjem smo snimali ovaj film. Svi smo se minuciozno pripremali i istraživali. Zbog toga se možda osjetila posebna koncentracija i fokus na setu. Jasmila je već iskusna rediteljica koja uz malo riječi iz svakog u timu uspijeva izvući maksimum. Vidjet ćete, svi glumci, do najmanje uloge, su fantastični”, poručuje Bravo.

Otkriva nam dio atmosfere sa seta…

“Na setu se čuo holandski, francuski, ruski, njemački, poljski i engleski jezik. Imao sam osjećaj da je Deblokada okupila cijelu Evropu da oda počast Srebrenici”, kaže Bravo.

Film “Quo vadis, Aida” prikazuje se u kinu Meeting Point u terminima od 11 sati, 14 sati, 17 sati i 20 sati, a njegovo prikazivanje će početi i u Cineplexxu Plaza Mostar od 15. oktobra.

“Nakon što se film počeo prikazivati ljudi mi se već javljaju vidno uzbuđeni i potreseni. Svjetski kritičari i selektori su prepoznali da se radi o izuzetnom filmu. Prepoznat će to i naša publika. S tim što je za nas u BiH ovo više od filma”, govori Bravo.

Priznaje kako se ni za jednu ulogu koju je prihvatio nikad nije pokajao te da prihvata samo projekte u koje vjeruje.

“Ne mogu raditi nešto što ni sam ne bih gledao. Svaki ponuđeni lik vidim kao dušu koja traži glas i osjećam zahvalnost kad mogu progovoriti u njeno ime. Svaki lik je prilika da otvoriš i istražiš nove prostore u sebi, tako da nemam nikakvog razloga kajati se zbog svojih odluka. Naprotiv, ponosan sam na svaku svoju ulogu”, poručuje bh. glumac.

Jedna od osnovnih glumačkih vještina je, dodaje, prilagođavanje pa su se tako vrlo brzo naviknuli na “novo normalno” i snimanja u doba pandemije.

“Mi glumci se moramo prilagođavati novim situacijama, novim partnerima, rediteljima i metodama rada. Radnici u izvedbeneim umjetnostima su jedni od ozbiljno pogođenih pandemijom i svi pokušavamo naći način da dođemo do publike. A publika je željna. Iako postoji ozbiljna politička strategija da se umjetnost javnosti predstavi kao neki budžetski parazit, građani ne pristaju na to. U moru banalnosti dnevnopolitičke pljačke, neznanja i primitivizma, ljudi su željni ljepote i duhovnosti. Sjetimo se, u najtežim trenucima pandemije, ‘lockdowna’, svi smo tražili utjehu u umjetnosti, filmovima, serijama, muzici… Umjetnost je žilava i preživjela je i gore krize. Preživjet će i koronavirus”, smatra Bravo.

Dok razgovor privodimo kraju, našeg sagovornika pitamo šta je tajni recept dobre predstave ili filma.

“Kada bi postojao recept, umjetnosti ne bi bilo. Ne bi bilo različitosti, eksperimenta. Jedino što znam jeste da iza svake uspješne predstave i filma stoji puno rada. Iz lijenosti se magija ne rađa”, jasan je Bravo.

Izvor: Klix.ba
Foto: Printscreen YouTube / N1

Share.

Leave A Reply