INTERVJU, ZLATKO LAGUMDŽIJA: Glupo je s Dodikom se takmičiti ko je bolji nakupac na pijaci. Komšić je od njega napravio predsjednika

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Zlatko Lagumdžija, čovjek je koji je ostavio duboki trag u političkom životu BiH. I danas, iako nije politički angažiran, njegovi stavovi i komentari se prate i izazivaju reakcije.Nekadašnji predsjednik SDP-a, dao je veliki intervju za portal Raport, koji, uz redakcijsku opremo, prenosimo u cjelosti.

Ima li uopće smisla stavljati Kosovo na dnevni red sjednice Predsjedništva BiH ako nema nikakve naznake o konsenzusu oko tog pitanja?

Ovdje je populizam i površnost umjesto državničkog i mudrog ponašanja pokazao najgore moguće izdanje. Mislim da je potpuno neozbiljno bilo samo insistiranje Komšića da to uopće ide na dnevni red jer je odluka za koju je znao da neće proći. S Dodikom se takmičiti ko je bolji nakupac na pijaci je prvo glupo, jedino ako se ne ufantaziraš da ćeš ti kao neki šaner njega prevariti. A ovo, s jednim džambasom kakav je Mile, je bilo jasno da ne može proći. Dakle, ovdje je Ustav potpuno jasan, član 5 tačka 2 stav (d), je jasan svakome ko ga pročita jer nije dugačak i uz to koristi nešto što, nažalost, jako rijetko ovdje vidimo od ljudi koji vladaju našom zemljom, a to je zdrav razum.

Dakle, ako NSRS s dvotrećinskom većinom podrži člana Predsjedništva, u ovom slučaju osporavanje odluke, onda odluka neće imati učinka. Tako stoji u Ustavu. Šta to znači? To je zaklopljena knjiga, onog trenutka kada je NSRS podržala Dodika.

Nije mi jasno otkud to opet jučer pred njima. A još više pročitani stenogram sjednice Predsjedništva i tri obrazloženja koja smo čuli od njih trojice, pokazuju jednu jednostavnu stvar – da ih je Dodik opet, na toj pijaci, kao veći i bolji nakupac od njih, pobijedio.

Prema pojedinim tumačenjima BiH je odbila priznati Kosovo, dok čak ni Srbija nije donijela takvu odluku. Šta to znači i šta to govori općenito o međunarodnoj politici BiH?

Što se tiče priznanja Kosova, mislim da ja na ovaj način Predsjedništvo dalo Dodiku argumentaciju da kaže “mi smo zemlja koja je pokušala pa nije uspjela donijeti odluku o priznanju Kosova te je samim tim implicitno donijela odluku o nepriznavanju Kosova”.

U ovakvoj unutarnjoj situaciji, očigledno se pitanje Kosova koristilo kao još jedna populistička priča. Komšić je to pokušao iskoristiti kao još jedan politički trik da bi glumio patriotu makar nekoliko dana. Meni čudi Šefik Džaferović, jer je njemu kao pravniku savršeno jasno da je ovo bio, najblaže rečeno, pogrešan potez, da ne kažem pucanje samom sebi u nogu. Pa ovo je krenulo kao inat potez inicijativi da se prebaci ambasada u Jerusalem.

Postoje dvije stvari. Nisam siguran da li je Komšić razmišljao koja je konsekvenca svega ovoga. Iako je razmišljao, i ako nije, ovo je bio jedan potpuno pogrešan, jedan nedržavnički potez koji je napravio od Dodika pobjednika. Ovdje je problem što su oni postali taoci jedan drugom u tom nadmetanju u populizmu, a žrtve te talačke krize postaju svi građani BiH. Džaferović je sigurno znao da je ovo potez koji će se završiti krahom i pilićarenjem. Ali, nažalost, ni on nije smio na vrijeme da kaže da je to ćorsokak. To nije uradio jer se plašio da će ispasti kao neko ko je slab prema Dodiku ili neko ko nema hrabrost da podrži Kosovo. Čak i kad nešto skontaju da je pogrešan potez, oni idu dalje, i prave sa da nas patriotski brane od problema u koje su nas sami uvalili.

Rekli ste mi da se ovakvim potezima daje legitimitet da NSRS kao entitetski organ odlučuje o vanjskoj politici države BiH, što je u nadležnosti Predsjedništva BiH. Možete li nam to detaljnije obrazložiti?

Ovaj potez potpuno delegitimizira insituticije BiH. Pored toga to je dovelo i do katastrofalnog rezultata, da smo mi sad zemlja koja zvanično ne priznaje Kosovo. Vanjska politika BiH je isključivo nadležnosti Predsjedništva BiH. Dakle, ukupna vanjska politika.

To je jedno od mjesta u Ustavu u kojima je situacija savršeno jasna po pitanju nadležnosti države. Zamislite sad da je NSRS prije nekoliko mjeseci stavila na dnevni red odluku o tome da mi ne priznajemo Kosovo.

Odmah bi se digle patriote, ove iste koju su ponudili ovu odluku na Predsjedništvu, i rekli kako je to neustavno itd. Međutim, ovom odlukom Predsjedništva, oni su Dodiku dali legitimno pravo da u igru uvede NSRS i da ona odlučuje hoćemo li ili nećemo priznati Kosovo. Dakle, Predsjedništvo je dalo saglasnost NSRS-u da u ime države odlučuje po ovom pitanju.

Nije ovo prvi put da Predsjedništvo BiH pravi, blago rečeno, političke gafove koji mogu imati ozbiljne konsekvence. Često su pokretači Šefik Džaferović i Željko Komšić i to ostavlja dojam da Dodik konstantno pobjeđuje. Je li to tako?

Da budemo načisto, Predsjedništvo nije mjesto gdje se odlučuje. O nama odlučuju četiri čovjeka, i njima Predsjedništvo izgleda, kao što Dodik voli reći da je Vijeće ministara BiH pomoćni organ Predsjedništva BiH, može se reći da je Predsjedništvo pomoćni organ četvorke. Oni se ponašaju kao braća Dalton, koji upravljaju i vode ovu zemlju. S tom razlikom od braće Dalton, da ovdje nije najmanji najinteligentniji, a najviši najgluplji. Ovdje kako vrijeme odmiče sve više izgleda obrnuto.

Ko su braća Dalton?

Pa četiri čovjeka koji vode ovu zemlju: Dodik, Čović, Izetbegović i Komšić.

Predsjedništvo je njihovo pomoćno tijelo, zato funkcioniše na način na koji funkcioniše. U tom Predsjedništvu Dodik jedini može donijeti odluku, a da nikoga ne pita, a da njegova odluka ima refleksiju na terenu. Ostali članovi nemaju taj kapacitet. Ili moraju nekog pitati, ili to što kažu nema odraz u institucijama u BiH, a naročito ne na nižim nivoima odlučivanja.

Kada već pričamo o četvorci koja vlada, prije nekoliko dana veliku pažnju javnosti izazvali su sastanci u Zagrebu i Beogradu, koje su pojedinačno održavali, još uvijek nejasno u kojem svojstvu, Milorad Dodik pa Dragan Čović i Izetbegović (kada je Zagreb u pitanju), te Dodik i Čović u Beogradu sa Vučićem. Kako to komentirate?

Kada je Dodik otišao u Zagreb, bilo mi je jasno zašto i šta je uradio. On jednostavno ruši institucije BiH, uzme majzlo i štema gdje god može. Ono što je mene začudilo jeste ponašanje Zagreba, prije svega Milanovića. On je na kraju, da bi se izvadio, rekao da ga je zvao kao šefa Srba.

Time je ušao u logiku koju nam guraju od 90-tih, da ovdje imate tri plemena, a ne građane, narode i institucije. Nakon što je Bakir rekao da je to katastrofa, odlazi tamo sa Čovićem. Nakon toga, odlaze Čović i Dodik u Beograd. Izetbegović daje najnevjerovatniju primjedbu: Što i mene nisu zvali.

Samo je još falilo da ga Vučić zovne pa da i on upotpuni trojku poglavica. Ne znam šta je gore: što nije pozvan ili da jeste pa da je otišao. To je raspad svake konzistentnosti. O kakvoj mi politici mi onda možemo govoriti.

Spominjete Milanovića. Poznato je da ste poznanici pa i prijatelji. Kako tumačite njegove posljednje izjave vezano za BiH? Postao je zvijezda desnice.

Moram priznati da ja ovog Zorana Milanovića ne poznajem. Poznajemo nekog drugog Zorna Milanovića. On hoće da ispadne mangup, a onda ispada mangup na stvarima o kojima nema pojma. Nisam siguran koliko neki iz Sarajeva žale što je on takav, ili više vole to da preko njega mogu uzimati jeftine političke poene, a istovremeno ne rješavati ništa od onoga što im je posao za koji ih je narod izabrao.

U svemu ovome, moram Vas pitati sljedeće: Željko Komšić se, prilikom svoje prve kandidature za člana Predsjedništva BiH, mnogima učinio kao alternativa. Međutim, sad to ne izgleda tako. Dakle, nemamo HDZ, odnosno Dragana Čovića, u Predsjedništvu BiH, ali stvari opet ne idu naprijed. Šta nam to govori?

Ja sam čovjek koji dobro zna kako je izabran i zašto smo ga gurali.

Tada je SDP imao svaki izborni ciklus za Predsjedništvo naizmjenično kandidata Bošnjaka i Hrvata. Tada je čitava ideja bila da kačimo SDP na čitavoj teritoriji države i da izbijemo nacionalnim strankama ekskluzivu na predstavljanje jednog naroda. To je vrijeme bilo kada je SDP u domovima naroda imao respektabilan broj Hrvata.

Komšić je tada izabran u Predsjedništvo i njegov legitimitet nije osporavan, jer je SDP bio druga po snazi stranka među Hrvatima i koja je imala Hrvata u skupštinama i klubovima naroda. Mi smo smatrali da trebamo iskoristiti izbor Komšića za jačanje u Hrvatskom biračkom tijelu kao čovjeka koji pripada svom narodu ali brine o svima kao građanima.

Tada je i Milanović došao na moj poziv, nije ni znao ko je Komšić. On je zaključio da je jednostavnije da ide u bošnjačke sredine i liječi rane Bošnjaka, glumeći većeg katolika od pape. On je tada bio jedan motor jednog moćnog aviona. Sad je Komšić otkačeni motor. Niti se zna gdje leti, niti gdje će pasti. A avion je prestao da leti.

Postavlja se pitanje, zašto Komšić kada je napravio DF nije izašao ponovo sa nekim drugim kandidatom Hrvatom za člana Predsjedništva i time pokazao da on nije jedini u državi koji mora sjediti na tom mjestu? Nego je izašao sa Emirom Suljagićem i time častio Čovića jednim mandatom u Predsjedništvu, a time pokazao da za njega nema zamijene među Hrvatima građanske orijentacije.

Općenito, čini se da HDZ sad ima puno više moći i vlasti nego prije. Je li to zaista tako?

Danas Dragan Čović ima više vlasti nego bilo ko drugi u zemlji. Državu čine prije svega vladavina prava, institucije i finansije.

Uzmi strukturu vlasti koju je ekskluzivno poklopio HDZ. Kada je u pitanju vladavina prava, godinama HDZ drži ministre pravde na državnom i federalnom nivou, državnog tužioca, šefa Granične službe. Finansije isto tako. Ministri finansija i direktor UIO. Čović nikada nije imao veću vlast u BiH jer drži svih sedam ključnih mjesta u državi u pravosuđu i finansijama.

Jedna od tema koja se regionalno nameće jeste tema o Malom Šengenu. Treba li nam Mali Šengen, ili, još bolje: Je li to za nas, hoće li nas “progutati” Srbija?

Mali Šengen je inicijativa stara više od godinu. Čim se pojavila, 3 od 4 vlasnika naših sudbina su se trudili da objasne da to nećemo, da je to pravljenje velike Srbije… Kosovo se pridrži, za Crnu Gori je pitanje dana..u tom trenutku je Predsjedništvo BiH naredi da se napravi analiza treba li na to. E, pitanje je dana, zašto si onda godinu dana bio protiv bez analize? A onda odu u Brisel, u sedam dana dva puta, i poslije drugog puta, jedan od njih napadne samog sebe pa kaže: Samo budala može biti protiv.

Šta je problem?

Mi sad imamo izgubljenu godinu. Šengen se može razvijati u dva smjera. On može postati oni što je Vučić tražio prije, a to je carinska unija. S druge strane ima koncept CEFTA-e. Jedan je koncept carinske unije, a drugi CEFTA-e. CEFTA je dobar okvir djelovanja, a carinska unija otvara prostor formiranja nove institucije i odmah postoji opasnost dominacije jedne države.

Da smo odmah bili aktivni učesnici, mogli smo utjecati na to kako će šta izgledati. To se sad sve radi bez nas. Gdje nam problem? On donosi jasne benefite. Ali, ako svi uđu u Mali šengen a mi ne. šta će se desiti? Da imamo Mali Šengen, veliki Šengen i bošnjakistan.

Umjesto ozbiljnih analiza naši površni populisti su neki dan postavili pitanje. Šta ako uđemo, a poslije ne možemo izaći bez nove i ukoliko se neka država povuče te se od ostatka počne praviti „Velika Srbija“. Onda su počeli pametovati o odlukama koje važe nekoliko godina, pa koliko je to godina itd itd odluke. Ako imaš nekog državničkog iskustva i malo zdravog razuma, a bez jeftine demagogije onda je rješenja jednostavno. Donesemo odluku da uđemo u Mali Šengen kao šesta članica i ta odluka važi dok su tih šest članova članovi. Onog trenutka kada neko izađe to više nije to. Dakle ući i Mali Šengen kao priprema za Veliki Šengen a ukoliko se počne smanjivati onda i mi po automatizmu nismo dio toga.

Tema je i 14 prioriteta koje moramo riješiti za kandidatski status BiH u EU. Zvaničnici EU govore o napretku, međutim, iz ugla običnog čovjeka on i nije vidljiv. Kako to komentirate?

Postoje dvije stvari koje su uradili 5 do 12. Poslovnik Parlamentarne komisije za evropske integracije i urađena je izmjena Strategije za procesuiranje ratnih zločinaca.

Jučer Predsjedništvo aleluje da se radi na tim prioritetima. Kakvi apeli? Pa Predsjedništvo se ponaša kao nevladina udruga. O tome kakvo je ovo Predsjedništvo najbolje govori izjava jednog od njih kada se obradovao vidjevši sebe na aerodromu kada je krenuo u Brisel. Pitaju ga šta očekuje, on kaže: Nemam pojma, ne znam ni što su nas zvali.

Hoće li izbori biti fer i pošteni? CIK donosi neke odluke koje se čine kao dobre, međutim vidimo da su već osporavane od Agencije za lične podatke, pa jučer jedna i od strane Suda BiH.

Očekujem loše rezultate, malo izlaznost i bojim se jedina dobra stvar bude da dođemo do otrežnjenja pa da se više ne dozvoli da se na izborima toliko krade i vara. Vidite ove hokejaške izmjene vlada i vi nemate više koga kriviti za postojeće stanje. Ovdje će opet nezasluženo dobro proći veliki igrači.

To onda može biti uvod u kolektivnu spoznaju da se mora okupiti kredibilna alternativa za naredne izbore. Ohrabruju me neki mali pomaci kao što je formiranje Kluba nezavisnih poslanika u Federalnom Parlamentu sastavljenu od istinskih ljevičara i gradjanskih snaga koji su bili u SDP, DF, GS… Nihad Čolpa, dr. Hasan Muratović i dr. Bahrudin Šarić mogu biti jedan od čvorova mreže koju treba plesti da bi se upecale tri velike ajkule i isušilka bara u kojom su preplavili Bosnu i Hercegovinu.

Kao dio kampanje se posmatra i najavljena rekonstrukcija Vlade Kantona Sarajevo. Tzv. Četvorka preuzima vlast uz pomoć Aljoše Čampare. Je li to dobro? Šta možemo očekivati od nove vlade?

Kada je u pitanju Sarajevo, mislim da se tu konačno skupila sva bol ovog svijeta. Ako uzmete izbore u zadnjih deset godina, možeš da vidiš da su stranke koje su ljevica, SDP, DF, NS, SDU, osvojile nekih 70.000 glasova. Kada uzmeš desni centar SBB, SDA, NiP, SBiH dođeš do 90.000. Jedino zbog NiP se to povećalo.

Ljevica je ostala na svojoj standardnoj ali rasutoj brojci. Sad se u Sarajevu izgubilo ko je ljevica a ko desnica. SDA je sad sa DF-om. SDP je partner jedne druge zelene strukture. Imate ogroman broj ljudi koji su glasali za SDP, DF ili Našu stranku.

Oni će ostati kući, jer znaju da ako daju glas za DF da je to glas za SDA. Ako daš glas SDP-u to je glas za NiP. Tu ne treba kriviti ni SDA ni NiP. Izetbegović i Konaković su napravili odličnu stvar tu.

Mnogi su vas prozivali kao ideologa i čovjeka koji “gura” DF u krilo SDA i formiranje tzv. zelene ljevice. Iz nekih vaših izjava se moglo čak i protumačiti da ste zagovornik da BH blok (SDP, NS) također trebaju ući u koaliciju sa SDA. Mislite li to danas?

Ja to nikad nisam ni mislio, a kamo li na tome radio. Mnogi su me samoprozvani analitičari prozivali za to. Bit ću precizan.

U toj situaciji, kada se pokušala sastaviti vlast, kada se pokušalo Dodika i Čovića privesti institucijama ja sam bio jedan od ljudi koji su pokušali sjedinjiavati ljevicu , SDP, DF, SD i Našu stranku, te da se napravi četvrta noga klimavog tronošca u BiH. To bi bila puno stabilnija država, to bi mogao biti ozbiljan građanski stub BiH. Smatrao sam da SDP i DF krenu u ujedinjavanje i tako nastupi kao pregovarač, kao četvrti blok, prema SDA, HDZ i SNSD-u.

Moralo bi doći do kohabitacije građanskog i nacionalnog. Kada je Komšić napravio dogovor petak 13. sa SDA i SBB-om, ja sam bio čovjek koji se razišao sa svima njima na tome. Jer to je suprotno onome što je potrebno ovdje.

A hoće li DF platiti cijenu za politički brak sa SDA?

SDA tu plaća, da bi postajalo nešto što ste vi nazvali brak. Brak podrazumijeva, ako ne ljubav, onda poštovanje i jednokopravnost. Ovo je ustvari kupleraj. Ne brak. U jedno, takvom kupleraju, dok god ima para, ima i muzike. To ne može opstati jer će para uskoro nestati. Kada je Komšić 2012. u dogovoru sa SDA otišao iz SDP-a to je možda moglo ličiti i na brak sa prvom ljubavi koja zaborava nema, ali vremenom se pokazalo da ta veza postoji kao džuboks dok ima žetona.

Interesi?

Nažalost, radi se o kupleraju popunjenom ličnim interesima upakovanim u lažnu brigu za opće dobro.

Bliže se i izbori u Americi. Trump ili Biden? Zašto?

Moje opredjeljenje tu nije upitno. Ja nisam registrirani demokrata, jer nisam državljanin SAD. Meni idejno bliska struktura u SAD su uvijek bili američki demokrati. Između Trumpa i Bidena, još sam više deklarisan za Bidena. Iz dva razloga.

Svijet je postao opasnije mjesto zbog Trumpa, i svijet će biti manje opasno mjesto sa Bidenem.

Drugi, mi ne možemo imati boljeg čovjeka za predsjednika SAD. Jer bi to bio prvi predsjednik SAD kojem savjetnik ne bi morao objašnjavati gdje je Bosna, kakve problema ima, ko je vodi i gdje treba da ide kao jedna država i društvo zajedničkih vrijednosti.

Razgovarao: Kenan Kešmer (raport.ba)
Foto: Arhiva Preokreta

Share.

Leave A Reply