ANALIZA, MAJDA RUGE: Bajdenov plan za Balkan? Sankcije!

Sankcije su jedan od troškovno najefikasnijih mehanizama za odvraćanje opstrukcije, ali one moraju biti kredibilne, uz učešće SAD, Velike Britanije i EU

U zimu 2001. godine, izabrani predsednik Džo Bajden, tada kao senator, posetio je Visoke Dečane – srpski pravoslavni manastir na Kosovu, i to u sklopu posleratnog putovanja po onome što je tada bio protektorat UN.

Dok je bio tamo (prema rečima Majka Halcela, starog Bajdenovog savetnika za spoljnu politiku), Bajden se nakratko sastao sa Ramušom Haradinajem, koji je donedavno, tokom rata na Kosovu, bio gerilac u Dečanima, a koji će kasnije postati premijer. Bajden, želeći da obezbedi zaštitu pravoslavne kulture, zatražio je od Haradinaja lične garancije da će posebno paziti na manastir. Kada je na Kosovu ponovo izbilo nasilje tri godine kasnije, desetine srpskih pravoslavnih crkava bilo je uništeno, ali je ovaj manastir ostao netaknut. Godinama kasnije, Haradinaj je navodno zatražio od Halcela da kaže Bajdenu kako je održao svoju reč.

Izbegavanje grešaka

Ova priča evocira dva jednostavna principa kojih bi buduća evropska i američka politika morala da se drži u regionu. Prvo, nestabilnost često potiče od lidera, a ne od naroda. Međuetničkim tenzijama, koje zapadne diplomatske misije nastavljaju da tretiraju kao „drevnu prošlost“, upravljaju lideri sa veoma neposrednim agendama. Naravno, u ovom regionu postoje podele, ali politički lideri prave svesni izbor hoće li ih pojačavati ili suzbijati. U slučaju Visokih Dečana, uticajni čvrstorukaš Haradinaj po svemu sudeći je održao situaciju pod kontrolom u trenutku kada su druge oblasti potonule u nasilje.

Drugo, jasni signali iz Vašingtona i evropskih prestonica mogu da spreče probleme na terenu. Bajden je zatražio da manastir bude zaštićen i bio je, makar delimično usled toga što su moćni lideri znali da ih Vašington – najvažniji saveznik ove države – drži na oku. Slično tome, 2016. godine su zamenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Ji i njegove kolege iz EU pomogle obližnjoj Makedoniji (sada Severnoj Makedoniji) da prođe kroz tranziciju ka demokratskoj vladi, i to uzastopnim i intenzivnim angažmanom. Sjedinjene Države su dva puta ubedile EU, koja je posredovala u političkim sporovima unutar ove države, da odloži izbore na osnovu toga što oni ne bi bili pošteni. Takav beskompromisni angažman Vašingtona i Brisela, ukoliko su ciljevi zajednički i dobro definisani, može da dovede do velikih rezultata.

Trampova administracija je podbacila u obe tačke. Trivijalizovala je složene političke probleme između Kosova i Srbije i nastojala da brzopleto prigrabi zasluge za rešavanje starih animoziteta, taman na vreme za predizborni govor u Severnoj Karolini. Za to vreme, ignorisala je saveznike i slala zbunjujuće signale, često gazeći po samim demokratskim principima u čiju je promociju u ovom regionu Vašington uložio više od dve decenije.

Bajdenu će biti lako da izbegne greške predsednika Donalda Trampa. Ali će biti daleko teže izbeći ponavljanje grešaka koje su učinjene u vreme predsednika Baraka Obame, u kojem su se Sjedinjene Države povukle iz regiona, prepuštajući ga Evropskoj uniji na rešavanje i ne nudeći bilo kakav jasan signal da su Sjedinjene Države spremne da brane svoju dvopartijsku zaostavštinu izgradnje institucija u regionu.

Imajući u vidu sve spoljnopolitičke izazove sa kojim će se nova američka administracija suočiti, Zapadni Balkan se verovatno neće rangirati kao glavni prioritet. Međutim, Bajden jeste o njemu diskutovao u svom prvom telefonskom pozivu u svojstvu izabranog predsednika – sa britanskim premijerom Borisom Džonsonom. Ova tema se verovatno pojavila u želji da se Bajdenu pristupi kroz oblast sa kojom je on upoznat, no to ipak pokazuje da će ovaj region nastaviti da bude aktuelan. A kako su Berlin, Brisel i Pariz željni da poprave odnose sa Sjedinjenim Državama nakon prethodne četiri godine, Zapadni Balkan predstavlja šansu za obe strane da pokažu kako nova era transatlantske saradnje može da proizvede rezultate.

Borba protiv korupcije

Evropa i Sjedinjene Države bi naročito mogle da ostvare dosta napretka u ovom regionu fokusiranjem na borbu protiv korupcije, što bi istovremeno pokazalo da Amerika ne posmatra Balkan kroz prizmu starih mržnji, i poslalo jasnu poruku o očekivanjima Zapada od regionalnih lidera i demokratskog upravljanja.

Bajden je borbu protiv korupcije i nepotizma učinio jednim od svojih zaveta, kako u unutrašnjoj, tako i u spoljašnjoj politici. U svom članku za Forin afers, pod naslovom „Zašto Amerika ponovo mora da bude lider“, Bajden je istakao svoju nameru da se „obračuna sa delovanjima u ličnu korist, sukobima interesa, mračnim novcem i rasprostranjenom korupcijom koja služi uskim, privatnim ili inostranim agendama, podrivajući našu demokratiju“, kao i da utvrdi „borbu protiv korupcije kao ključni interes nacionalne bezbednosti i demokratsku odgovornost“ – kako kod kuće, tako i u inostranstvu.

Za to vreme, Evropska unija je takođe pretvorila borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u centralni deo svojih napora na Zapadnom Balkanu. Izveštaji Evropske komisije o napretku za 2018. godinu pokazuju da sve države regiona kaskaju u tri ključna prioriteta: borbi protiv korupcije, suzbijanju organizovanog kriminala i unapređivanju pravosuđa. Neke države, uključujući Bosnu, imale su bolje pokazatelje početkom 2000-ih nego danas. Posledica je da je cela regija izgubila pet odsto stanovništva za proteklih pet godina. U Bosni i Hercegovini, većina onih koji odlaze navode korupciju kao ključni faktor koji podstiče njihov egzodus. Korupcija, za to vreme, podstiče organizovani kriminal i isisava novac u džepove onih koji bi mogli da izazovu nemire.

Bajden bi mogao da krene Obaminim stopama i da prepusti Balkan Evropi, ali i pored sve priče o strateškom suverenitetu EU, ovaj blok od 27 zemalja članica (od kojih svaka ima svoje specifične interese) ostaje nesposoban da formuliše efektivnu politiku za region. Uzmimo, na primer, pokušaj Bugarske da blokira ulazak Severne Makedonije u EU, ili hrvatske opstrukcije u politici EU o Bosni i Hercegovini.

Bilo to dobro ili ne, najefikasniji forum za donošenje odluka o Zapadnom Balkanu neće biti Evropski savet, nego koalicija država sa sličnim stavovima, poput Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Nemačke, Francuske, Italije i predstavnika iz EU. Ali suština leži u tome da Sjedinjene Države mogu da pomognu u postizanju evropske koherentnosti povodom politike za Zapadni Balkan – naročito ako očuvaju fokus na korupciji i organizovanom kriminalu, koji prožimaju ekonomske, političke i bezbednosne probleme ovog regiona.

Delovanje SAD i EU

Radeći zajedno, Sjedinjene Države i Evropa bi ograničile troškove koje individualno imaju podržavajući region. Decenije transatlantske saradnje povodom vladavine prava na Zapadnom Balkanu znače da politički okvir već postoji. Ono što nedostaje jeste zalet da se iskoristi mnoštvo finansijskih i političkih instrumenata koji su dostupni. Sjedinjene Države su tradicionalno bile spremnije da pribegavaju sankcijama kako bi obuzdale ili kažnjavale za političke opstrukcije i korupciju, kao kada su sankcije uvedene Miloradu Dodiku (srpskom članu Predsedništva Bosne i Hercegovine) i Nikoli Špiriću (bosansko-srpskom političaru). Ujedinjeno Kraljevstvo je počelo da naginje bliže ka američkoj strategiji, a lideri EU mogli bi da krenu istim stopama. Sankcije su jedan od troškovno najefikasnijih mehanizama za odvraćanje opstrukcija, ali one moraju biti kredibilne, što je Evropskoj uniji teško da postigne, imajući u vidu njenu strukturu za donošenje odluka.

Konačno, radeći zajedno, Sjedinjene Države i Evropska unija bi bolje koordinisale međunarodni finansijski uticaj i političke alate. I MMF i Evropska unija su ulagali ogromne količine novca u ovaj region. MMF je iskeširao 806 miliona evra za hitnu pomoć regionu samo u 2020. godini, dok makrofinansijska pomoć Evropske unije iznosi 750 miliona evra. Nedavno najavljeni Ekonomsko-investicioni plan EU predviđa dodatnih devet milijardi evra pretpristupne pomoći i milijarde u pozajmicama za Zapadni Balkan. Ovaj novac, međutim, mora se adekvatno koristiti, sa strogim uslovima kad su u pitanju finansijska odgovornost i pritiscima u pogledu vladavine prava. To je nešto što će biti lakše postići ukoliko Sjedinjene Države budu deo kampanje pritiska.

Umesto odmicanja ili pokušavanja da se reše nerešivi zamrznuti konflikti, Sjedinjene Države – zajedno sa EU – moraju početi da rešavaju aktuelni problem korupcije. Ukoliko korupciju bude moguće staviti pod kontrolu, političko upravljanje i ekonomija regiona moći će da se poboljšaju. A to će, zauzvrat, popraviti problem odliva mozgova sa Balkana i potencijalno osnažiti mir.

Nacionalističke kvariše ovog regiona zavise od etničkog diskursa kako bi imali gorivo za mašineriju svoje politike. Zapadni lideri moraju biti sigurni da njihove pozajmice i druga finansijska pomoć neće biti korišćeni u te svrhe. Umesto toga, trebalo bi da koriste svoj finansijski i politički uticaj kako bi lokalne lidere pozvali na odgovornost kroz sprovođenje antikorupcijskih mera. Oni su ovladali veštinom stvaranja nestabilnosti u cilju ostanka na vlasti. Sjedinjene Države i Evropa moraju da shvate ovu igru i uzvrate na pravi način.

To je igra koju Bajden, sa decenijama svog dubinskog iskustva o regionu, vrlo dobro poznaje. Nadajmo se da će njegova administracija, uprkos brojnim drugim spoljnopolitičkim i bezbednosnim prioritetima, izdvojiti skroman politički kapital koji je potreban kako bi se obnovio transatlantski kredibilitet u regionu.

Preveo Vladan Mirković/Novi Standard

Majda Ruge je viši politički saradnik Vajder Jurop programa pri evropskom Savetu za spoljne odnose

Izvor Foreign Policy, Foto: printscreen, YouTube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top