Najveću pažnju medija, pa i čitave javnosti, po pitanju netom okončanih ali i još uvijek trajućih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, privukli su izborni rezultati u dva najveća grada u zemlji, Sarajevu i Banjaluci, u kojima je došlo do preokreta, no nipošto takvog da bismo ga smjeli nazvati kopernikanskim. SDA i SNSD, kao političke snage koje su ojadile društvenu svijest u ne samo ova dva grada, zahvaljujući učešću na višim nivoima vlasti nisu ostale bez mehanizama koji će im omogućiti da i ubuduće kontaminiraju politički i društveni prostor u cjelini, uključujući i onaj u gradovima koje su izgubili.
U BiH ima još gradova osim Trebinja
No ostavimo sada po strani sarajevske i banjalučke rezultate i pogledajmo šta se zbiva u Trebinju, koje je nekako ostalo u sjeni metropolskih zbivanja, a u kojem se odigrava prava predstava teatra političkog apsurda, istina, predstava provincijskog pozorišta, ali itekako rječita i znakovita za čitavo bosanskohercegovačko društvo, pa i šire. Štaviše, ne bi bilo nikakvo pretjerivanje ustvrditi da je izborni proces u Trebinju znatno važniji od onih u Sarajevu i Banjaluci, ne zato što će trebinjska politika presudno uticati na politiku u ostatku zemlje, već zato što su anomalije i nakaradnosti u i oko izbornog procesa u ovom gradu paradigma obesmišljenjavanja politike i demokratije, kao i legalizma, te zato što bi trebinjski izbori u nekoj uređenijoj i civilizovanijoj zajednici vjerovatno poslužili kao inicijalna kapsla za izmjenu legislative koja se odnosi na izborne procedure.
Nominalno je izbornu pobjedu u Trebinju odnio SNSD, koji će imati najviše odbornika u gradskoj skupštini i koji će moći formirati buduću gradsku vlast, te čiji je gradonačelnik zadržao svoju fotelju. Dodikovce u stopu prati opoziciona koalicija okupljena oko Nebojše Vukanovića, treću, očekivano lošu poziciju zauzeo je davno istrošeni SDS, a na četvrtom mjestu je burleskna koalicija okupljena oko Rodoljuba Draškovića i PDP.
Ostali politički subjekti, bez obzira da li su prešli cenzus ili ne, dobili su minoran broj glasova, pa će njihovo učešće u političkom životu grada uglavnom zavisiti od milosti i dobre volje snaga koje će formirati poziciju i opoziciju u gradskoj vlasti.
Kako je već rečeno, stvari tako stoje nominalno. No pogledajmo šta se odista zbiva u Trebinju, odnosno, pogledajmo zašto javnost ne može saznati šta se odista desilo na izborima.
Bustovanje biračkog tijela
Na dan predizborne šutnje u javnosti se pojavio snimak paketa sa hranom, nalik na one koji su kroz humanitarnu pomoć dijeljeni tokom rata, i u kojima su bili izborni materijali SNSD. Premda su se tim povodom oglasili i predstavnici gradske vlasti i opozicije, ostalo je obavijeno velom tajne za koga su ustvari bili namijenjeni ti paketi. Čak ni intervencija policije tim povodom nije omogućila da javnost sazna neku čvrstu i pouzdanu informaciju vezano za slučaj koji opravdano budi sumnju da zadire u pitanja od javnog značaja, već je toj javnosti ostavljeno na volju da se poput vjernika prikloni izjavama Luke Petrovića ili Nebojše Vukanovića.
Policijski organi su u dane prije izbora vodili istragu povodom slučajeva moguće kupovine glasova i to je otprilike sve što javnost pouzdano može znati o tome, premda je, ukoliko je zaista bilo takve kupovine, riječ o krivičnom djelu koje se itekako tiče najšire javnosti i koja ima svako moguće pravo da bude upoznata sa izbornim kriminalom koji odlučuje o mnogim aspektima njenog života.
Činjenica kojom javnost raspolaže jeste to da niko nije diskvalifikovan iz izbornog procesa, pa se postavlja pitanje – šta ako se sutra potvrdi da su glasovi odista kupovani i da je neka politička struktura zahvaljujući takvim glasovima zasjela na pozicije u izvršnoj vlasti?
Odmah po zatvaranju trebinjskih birališta, opozicija predvođena Vukanovićem, ali i drugi politički subjekti, izašli su pred javnost sa tvrdnjama o brojnim nelegalnostima i proceduralnim prekršajima, uključujući tu čak i muljanje sa zapečaćenim vrećama u kojima su se nalazili glasački listići, što je ukazivalo na mogućnost izborne krađe i prevare. Na osnovu tih pritužbi, CIK je naložio ponovno brojanje glasova na nekoliko glasačkih mjesta, ali to se brojanje pretvorilo u cirkusku predstavu, tokom koje je gradonačelnik Ćurić kao aktivni učesnik u biračkom procesu, uprkos ne samo zakonu, već i uprkos zdravom razumu i pristojnosti, boravio u zgradi gdje se obavljalo brojanje glasova.
I samo obavještavanje političkih subjekata o ponovnom brojanju glasova u sebi je sadržavalo nešto od duha vašarske priredbe, jer su eksponenti vlasti u gradskoj izbornoj komisiji tvrdili da je CIK naredbu dao usmeno i hajde što su očekivali da će u to povjerovati predstavnici opozcije, nego su očekivali da će u takvu budalaštinu povjerovati i najšira javnost, čak i nakon što se na društvenim mrežama pojavila fotografija odluke o ponovnom brojanju glasova. Naravno, i u ovom slučaju izostala je svaka akcija usmjerena na utvrđivanje činjenica, a javnost je opet prepuštena interpretacijama događaja iz usta predstavnika vlasti i opozcije, koji dosljedno nastoje da ionako maglovitu situaciju što više zamagle.
To ne treba da čudi kada je u pitanju vlast, jer njoj magla odgovara kao i svakom ko brani svoj položaj, ali indikativno je da i opozicija izbjegava korištenje osvjetljavajućih projektila i reflektora legalizma, već se zadovoljava parolama sa emotivnim nabojem, pretvarajući tako borbu za zakonitost izbornog procesa u kečersku predstavu za naivne. Nastranost izbora u Trebinju pojačava i činjenica da su pritužbe na izbornu krađu stizale ne samo iz redova opozicije, već i od kandidata vladajuće SNSD, što je neporeciv indikator da se taj sistem raspada iznutra. No javnost je i tu lišena svake pouzdane i egzaktne informacije i prinuđena je da sluša deskriptivne i narativne interpretacije događaja.
Nemoćni pred silovanjem demokratije
I lokalni mediji i društvene mreže prepuni su poluinformacija, saopštenja, pritužbi, kuknjave… u vezi sa izborima, ali zanimljivo je da među tim glasovima nijedan ne zahtijeva preispitivanje legislativnog okvira koji u praksi omogućava ovakav izborni cirkus i nepristojni vodvilj. Trebinjski ogranak SPS, koji je na izborima nastupio pod sloganom Naš grad – naša priča, možda je i jedini politički subjekt u gradu koji dostojanstveno izbjegava personalne invektive i koji ukazuje da problem ne leži toliko u vjerovatnim izbornim mahinacijama, već u zakonskim rješenjima koja su nemoćna pred silovanjem demokratije, jer nisu predvidjela jasne i energične, te efikasne akcije za sankcionisanje onih koji manipulišu izbornim procesom.
CIK se zadovoljio davanjem naloga da se brojanje glasova ponovi na nekoliko biračkih mjesta – upadljivo je da je broj tih mjesta u Trebinju znatno veći nego u drugim, većim gradovima, što takođe ukazuje na trulež izbornog procesa i legitimnim čini pitanje validnosti ukupnih izbornih rezultata – ali procedure Centralne izborne komisije ne predstavljaju bedem za odbranu demokratije i biračke volje, već predstavljaju dokaz pobjede birokratizma.
Takav CIK i takav zakonski okvir koji tretira izborni proces vjerni su saveznici korumpiranih političkih mašinerija, kojima itekako odgovara obogotvorenje administrativnih i birokratskih procedura, čime pitanja o svrsi i suštini demokratije i izbora kao najvažnijeg političkog procesa postaju nedopustivi tabu i jeres.
Hoće li cijela zemlja postati Trebinje?
Naravno da je potrebno ponoviti brojanje tamo gdje postoji sumnja u manipulaciju glasovima, ali takav postupak je prilično besmislen u situaciji u kojoj jednostavno ne postoji tehnička mogućnost da se utvrdi stvarno stanje glasačkih listića u trenutku završetka izbora. Kraće rečeno, ne postoji nikakva garancija da će na ponovljenom brojanju biti brojani isti glasački listići koje su glasači spustili u kutije.
S druge strane, i ponavljanje čitavog izbornog procesa u Trebinju takođe je besmislen, pa na neki način i štetan postupak, ukoliko se prethodno pouzdano ne utvrde sve greške, sve sumnjive i sve kriminalne radnje koje su obilježile redovni izborni proces.
Sa opisanim anomalijama trebinjskih izbora tvrdnja da su izbori u ovom gradu važniji od onih u Sarajevu i Banjaluci dobija na snazi, ali ta je važnost samo uslovna. Postaće stvarna, ukoliko nakaradnosti izbora u Trebinju posluže kao inicijator promjena izbornog zakona i ostale legislative koja tretira ovo životno važno društveno pitanje. U protivnom će izbori ostati binjektaš sa kog će povremeno uzjahivati Kurta da bi u sedlu odmijenio Murtu, a društvo će živjeti u iščekivanju dana u kom će čitava zemlja postati Trebinje u izborni dan.
Piše: Elis Bektaš za Preokret
Foto: YouTube, printscreen