AUTORSKI TEKST ZLATKA LAGUMDŽIJE: „Bauk trećeg entiteta“ opet se nadvio nad BiH

Zlatko Lagumdžija, nekadašnji predsjednik SDP-a BiH i ministar vanjskih poslova BiH, objavio je na svom Facebook statusu kraći autorski tekst posvećen Hrvatskom pitanju u BiH i onome što on smatra strategijom uspostavljanja trećeg entiteta sa hrvatskom etničkom većinom u BiH. Tekst je koncipiran kao tri pitanja, a Preokret ga prenosi u cjelosti.

Zašto  nam bliža istorija   političkih previranja oko „trećeg eniteta“ može biti od pomoći u sagledavanju onoga što nas čeka?

„Bauk trećeg entiteta“ opet se nadvio nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon što je sahranjen u ratu više puta se pokušao ozbiljno vratiti u protekle dvije decenije.

Prvi pokušaj je bio  tzv „Hrvatska samouprava“ koja je počela marta 2001. i oficijelno slomljena nepuni mjesec dana nakon 11. septembra iste godine.

Prijedlog formiranje „dva entiteta sa teritorijalnim diskontinuitetom“ u Federaciji  mi je iznesen tri puta 2008. godine  –  prvi put,  zadnji put i nikada više.  Odbio sam da o tome i razgovaramo ali mi je bila potvrda da projekat nije pokopan 2001. godine te da će se tražiti sofisticiraniji i postupni  metodi dolaska do istog cilja.

 Oficijelni politički zahtjevi za trećim entitetom postaju glasniji  2010. godine. Nakon što nije našao potrebne  partnere za taj projekat ni na domaćoj ni na medjunarodnoj sceni, HDZ nastoji  pitanje gradjanske jednakopravnosti u skladu sa presudom Evropskog Suda za ljudska prava pretvoriti u „Hrvatsko pitanje“.  Zato sa narativom da Hrvati  trebaju birati „svog predstavnika“   Čović uporno insistira na formiranju dvije izborne jedinice u Federaciji za izbor članova  Predsjedništva.

Zašto bi dvije federalne izborne jedinice za članove Predsjedništva bile okvir „trećeg entiteta“?

To je bio način da se definiranjem tri teritorije odnosno izborne jedinice u Bosni Hercegovini  „samo na  dan izbora“ stvori politički prostor koji će vremenom postati mjera  za naredne ustavne reforme.

Takav prijedlog se konačno našao na stolu pod pokroviteljstvom Evropske Unije. U proljeće 2014. godine, kao tada poslednji pokušaj EU, pred nama su se našle karte u kojima je jedna izborna jedinica u Federaciji trebala da se sastoji od Sarajevskog, Tuzlanskog, Zeničko Dobojskog, Goraždanskog i još  jednog (Srednje Bosanskog ili Unsko Sanskog) kantona a druga od preostalih 5 kantona.

Poznato je i iz medija  da je tada SDA pristala na taj koncept samo da se dogovorimo da li sa Hercegovačko Neretvljanskim, Zapadno Hercegovačkim, Posavskim i Kantonom 10 ide Unsko Sanski ili Srednje Bosanski Kanton.

Njihova argumentacija je bila da Hrvatima treba dati nešto više i da je u tom trenutku to ono što će riješiti presudu Evropskog Suda. Po meni je to bio pogrešan model rješavanja građanske i nacionalne jednakopravnosti ali još je pogubnije bilo to što sam u tim kartama vidio nešto što neće trajati samo na dan izbora jednom u četiri godine.

Nakon mog odbijanja rahmetli Tihić i  Izetbegović nisu htjeli da preuzimaju odgovornost za takav prijedlog medjunarodnih medijatora. Radončić je  učestvovao u pregovorima, mada kao lider opozicije  nije  morao,  ali je  bio spreman da preuzme odgovornost ukoliko se  SDP i SDA dogovore sa drugim vladajućim strankama  a ne da na tom pitanju love političke poene. Nikom  nije padalo na pamet ni da  razgovaramo tom prilikom o „trećem entitetu“ a kamo li da na to pristajemo, s tim što očito nismo bili jednoglasni o prirodi izborne kartografije.

 To su bili moji poslednji oficijelni razgovori kao partijskog lidera  o ustavnim reformama i izbornom zakonodavstvu.

Proteklih dana se ponovo uvodi u igru  „treći entite“ kroz lovačke priče o tome ko je kada  sve Čoviću obećavao da će mu izaći u susret. Dodik je tu najsvježiji primjer, a ponavljaju se  čak i neke moje izjave na tu temu od prije skoro tri godine. Zašto se to radi?

Dodik o tome zna samo ono što je on pričao sa Čovićem jer se nikada  nije htio „miješati u Federalna pitanja“  ni sa kim drugim osim sa njim kao svojim jedinim strateškim partnerom. Njih dvojica svjesno i ciljano, po principu zavadi pa vladaj, pokušavaju ponovo reanimirati „treći entitet“  praveći zbrku i svadju izmedju ljudi koji mogu uticati na  ponašanje drugih ključnih aktera. Tu su svakako i oni koji ovome pristupaju površno ili populistički.

Svaka izjava se može lako pretvoriti u svoju suprotnost ukoliko je izvadite iz konteksta u kojem se dešavala. Treba se sjetiti da pred izbore 2018. godine Čović ponovo otvara pregovore sa SDA kako bi se došlo do „legitimnih predstavnika Hrvata“ uz prijetnju bojkotom izbora i ponovnim vraćanjem u igru „trećeg entiteta“.

Tom prilikom sam se i ja uključio u javnu debatu i podsjetio na 2014. godinu kada je Čović  kroz izmjene izbornog zakona nastojao  nacrtati karte, koje bi od „jednodnevnih izbornih karata“ prerasle u „regije ili federalne jedinice zasnovane na europskim vrijednostima“. Zato se ni sada, kako ni tada, ne smije dozvoliti bilo kakva „izborna kartografija“.

Tada sam jasno rekao da  su pregovarači  „pristali na izborne karte, na taj princip“ , a ne  i  na „treći entitet“, pošto je tema razgovora bila implementacija presude Sejdić Finci kroz izmjenu ustavnog i izbornog zakonodavstva. Danas  Čović uz Dodikovo strateško partnerstvo već vidjeni kartografski princip vraća kroz priču o „izborima legitimnih predstavnika Hrvatskog naroda“. Neovisno o tome ja sam  uvijek bio i ostao na stanovištu da Čović „izborne karte“ vidi kao „mapu puta“ ka svom cilju.

Izvor: Facebook profil Zlatka Lagumdžije, Foto: printscreen, YouTube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top