Irma Baralija je, u svakom slučaju, žena koja će ući u istoriju radi zasluge “promjene Mostara”, odnosno natjerivanja lidera dvije najveće nacionalne stranke HDZ-a BiH i SDA Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića da konačno odblokiraju grad na Neretvi u kojem izbori radi neustavnosti gradskog Statuta nisu održani već 12 godina. Baralija je danas, kao potpredsjednica Naše stranke, zaštitno lice BH bloka, koalicije koju u Mostaru čine NS i SDP BiH i nositeljica liste BH Bloka za Stari grad Mostar.
Poštovana Irma, prošlo je nešto više od godinu dana od donošenja presude Suda u Strazburu po Vašoj tužbi a prema kojoj vlasti BiH moraju izmjeniti Izborni zakon najkasnije u roku od šest mjeseci od kad ova presuda postane konačna, da bi omogućila održavanje lokalnih izbora u Mostaru. Za razliku od drugih presuda koje implementaciju čekaju godinama, ova je implementirana relativno brzo i Vi ste za to najzaslužnija osoba. Pa ipak, čelnici HDZ-a i SDA su se vrlo brzo pojagmili za vašim zaslugama i sada ispada da su sve dogovorili oni, a Vi ste, kako proizlazi iz trenutne propagande, krivi i jednima i drugima…
Za izbore kakvi će se sada provesti, nikakve blokade koje su pravili nisu ni trebale. Presuda koju sam dobila nije podrazumijevala samo to da se izbori provedu, nego i način na koji će se to desiti, da svačiji glas jednako vrijedi. Besmislica je etnički dijeliti izborne jedinice. To znači da se u bavljenje organizacijom društva ulazi s pretpostavkom da je onaj drugi spreman da mi naudi.
Znači, ja kao Bošnjakinja, trebam ići u Gradsko vijeće da bih sprečavala štetu koju su neki Srbi i Hrvati spremni nanijeti mom narodu. Oni, također, ulaze u politiku da sprečavaju navodnu štetu koju sam ja spremna nanijeti njihovom narodu.
Borimo se tako protiv imaginarnih neprijatelja, zamajavamo javnost, a iza tog zastora ustvari se vrlo dobro slažemo i harčimo resurse koji pripadaju i jednima i drugima i trećima.
Dakle, moja vizija izbora je bila da se izjednači pravo glasa svakog građanina jer samo na taj način možemo promijeniti politički mentalni sklop unutar kojeg se može početi razmišljati građanski, a ne na način da će rasvjeta ići do neke bošnjačke kuće, a onda će ona ostati u mraku, pa će opet rasvjetni stub biti kraj hrvatske i da ja to kao treba da sprečavam i da vraćam Hrvatima istom mjerom tamo gdje mogu.
Pritom istovremeno gledati kome namjestiti tender za postavljanje te rasvjete i gledati koliki procenat uzeti za sebe. Mi moramo početi razmišljati o rasvjeti kao takvoj, sa sviješću da u neosvijetljenom bošnjačkom naselju može stradati bilo ko, kao i u hrvatskom, i da, na kraju krajeva, jeftinije nabavljena rasvjetna tijela, a uknjižena kao skuplja, pri čemu je razlika završila u džepu političara, neće ni Bošnjacima ni Hrvatima ništa dobro donijeti.
Do izbora, na kojima će građani razmišljati tako, još nismo došli. Međutim, dosta je građana osviješteno za problem koji sam navela i ubijeđena sam da će BH blok dobiti dovoljan broj glasova da političke procese usmjerimo u pravcu izgradnje grada jednako komotnog za sve.
Koalcija za Mostar kojom dominira SDA vas tako optužuje da ste se, zajedno sa SDP-om prodali HDZ-u, a HDZ-ovi mediji vaše članove prokazuju kao tobožnje kriminalce i prestupnike…
Pa to je taj politički mentalni sklop u kojem smo zarobljeni. Ako niste ni bošnjački ni hrvatski nacionalist, onda, paradoksalno, ispadate i jedan i drugi. No, to je postala toliko preočita laž i denuncijacija da ne vjerujem da će imati neki uticaj, tj. da će veliki broj ljudi u to povjerovati. Smatram da velika većina ljudi koja će glasati za njih uraditi to jer su egzistencijalno ucijenjeni, jer im te partije kontrolišu radna mjesta.
Je li moguće da je pravosuđe u tolikoj mjeri pod kontrolom HDZ-a, da se možemo pitati da li uopšte i postoji?
Očito je da jest. Pogledajte samo posljednji primjer u slučaju kolegice Boške Ćavar. Žena, heroina, borila se i izborila na sudu protiv gradjevinsko-političke mafije i tajkuna u slučaju otimačine dvorišta i bespravne gradnje preko puta HDZ sjedišta u Mostaru.
Na kraju, umjesto da se izvrši Rješenje o vraćanju dvorišta u prvobitno stanje, Tužilaštvo nju, 10 dana pred izbore, zove na saslušanje kao osumnjičenu u procesu koji joj montiraju ti isti tajkuni.
Represija, metode zastrašivanja, zloupotreba institucija, ucjene, spinovi, to su odlike režima, pogotovo u Mostaru, režima za koji se nadam da će za koji dan pasti ili barem početi padati.
Jedna od najvećih zamjerki koju ste dobili jeste ona na gostovanje u podkastu Bura i to po pitanju rata, a to je kod nas najklizaviji teren za svaku političku opciju koja ne želi biti zarobljenik ne prošlosti, nego eksploatatora tragične prošlosti. Ne čini li vam se da ste i vi i vaša politička opcija, a generalno i sve opozicione stranke u BiH uvijek satjerane u poziciju da se brane od strane čuvara neprikosnovenih istina o prošlosti? Nije li vrijeme da se takvim ljudima jasno, glasno i otvoreno kaže da nas rat ne zanima i da ne postratne generacije, nego oni imaju polagati račune što ga iskorištavaju? Nedavno je u crnogorskom parlamentu o tome dobro govorio Dritan Abazović. Da li je to ispravan nastup?
Prošlost, pogotovo ovako traumatična kakva je naša, sveprisutna i u sadašnjosti, ne može nas ne zanimati. Međutim, ne smije nas zanimati u cilju produbljavanja sukoba, već njihovog smirivanja i prevazilaženja prepreka koje nas sprečavaju da uopšte krenemo naprijed. Problem jest iskrivljavati istine o prošlosti, ali ja to ne radim.
Međutim, problem je također što kad problematizirate privilegije navodnih branitelja tih istina, oni hoće da kažu da vi problematizirate tu istinu. Dakle, oni su sebe proglasili personifikacijama tih istina.
Vi sad kad dirnete u Čovića, njegovi mediji kažu da ste vi poništili hrvatstvo od stoljeća osmog, kad dirnete u Izetbegovića ili u SDA, vi ste negator genocida i agresije, kad dirnete u Dodika, vi ste za nestanak srpskog naroda iz BiH, itd. To je ono čega se trebamo osloboditi.
Znate zbog čega vas to pitam, koalicioni partner Naše stranke kojoj pripadate je NIP, a predsjednik NIP-a Dino Konaković je nedavno izjavio da traži kombinaciju između građanskog i etničkog, pa pretpostavljam da ste mu zato i poželjan koalicioni partner kao strana građansk ogu toj kombinaciji čije glasačko tijelo, za sada, čine uglavnom Bošnjaci. Nosilac liste Ostajte ovdje za Mostar a koja računa uglavnom na srpske glasove je rekao nešto slično: “Mostar grad ravnopravnih naroda i građana; Mostar bolje i ljepše mjesto za sve, grad po mjeri čovjeka. Mišljenja sam da svi mi u Mostaru treba da budemo nacionalno svjesni, ali ne i ostrašćeni u svojim idealima i da na taj način nećemo ugrožavati jedni druge, nego naprotiv oplemenjivati.” Da li na pomolu imamo istorijski zdrav konsenzus i da li to znači da će te sa ovom listom, ukoliko prođe imati najviše zajedničkih tačaka za saradnju, možda baš u pravcu razvoja građanskog koncepta na mostarskom mikroprimjeru?
Na to vam pitanje ne mogu odgovoriti dok se svi ne oprobamo na djelu. Ako Koalicija Ostajte ovdje bude vidjela većeg prijatelja u BH bloku i ako im se programski ciljevi budu poklapali s našima, imat će, nesumnjivo, snažnog saveznika. Po tom što su rekli, ja nemam razloga za sumnju. To bi trebalo, između ostalog, podrazumijevati da se moramo udaljiti od politika koje provode SDA, HDZ i SNSD.
Bez tog oplemenjivanja, Mostar, složićemo se, umire. Niko ko ima mogućnosti i talente koje može iskoristiti negdje u inostranstvu neće, kao preveliku privilegiju smatrati život u gradu na ivici rata i pod stalnim tenzijama. U takvom stanju, on može samo postati mrjestilište strašnih ekstremizama. Sada Vas baš direktno pitam, da li je sa takvim okrutnim poretkom potrebna militantna borba i kad to kažem, ne mislim vojna, već politički daleko radikalnija od konstatacije da smo pristojni građani…
Danas biti pristojan građanin, kako kažete, tj. insistirati na odbrani vlastitog dostojanstva, ne dati na sebe kao pojedinca, sigurno jest jedan od najradikalnijih odgovora etno i kleronacionalistima. To je oličenje onoga što oni ne žele, samosvojnu individuu. Radikalni smo i u smislu nepristajanja na koalicije s njima.
Da li može radikalnije, mislim da je to teško samo s aspekta politike. Neke stvari treba da radi pravosuđe, neke nevladin sektor, neke sami građani, neke međunarodna zajednica.
Naravno, neke stvari još možemo i mi kao političari uraditi, ali je potrebna veća količina moći. Ja vjerujem da će Vlada Kantona Sarajevo u naredne dvije godine pokazati dokle se sve može otići u reformiranju društva nakon višedecenijskog lošeg upravljanja i da će to što urade, onemogućiti SDA da se ikad više vrati na vlast. Mi u Mostaru možemo to isto uraditi, ali sve će zavisiti od broja glasova koji osvojimo.
Jer to nije pitanje samo “identiteta” zar ne, već kako raspetljati čvorove koji se godinama vezuju, od polusrušenih zgrada, gradske deponije, odlaganja otrovnih materija u Neretvu, sanacije posljedica korone, odnosno svih posljedica propasti civilizacije koja je nastupila početkom devedesetih…
Naravno, identitet je samo pokriće za pljačku društvenih i državnih resursa. Mi i tom identitetu moramo vratiti dostojanstvo jer dovoljan je jedan čovjek koji ga zloupotrebljava za lično bogaćenje da kontaminira cijelu skupinu, da mislimo da su svi koji se izjašnjavaju tako isti kao i on, da zapadnemo u generalizaciju. Otud je potrebno da se pripadnici bilo koje etnije odreknu svojih predstavnika za koje znaju da su se ogriješili bilo u smislu krađe ili negiranja zločina, pa bili ti predstavnici iz vjerskog ili političkog miljea.
Prema tome, Vi postajete gradonačelnica i radite šta to što se do sada niko nije usudio?
Ne vjerujem ja u te velike, spektakularne poteze, više sam osoba koja vjeruje u svakodnevni, uporni i naporni rad, po principu kako voda svojim sitnim kapljicama ali stalnim kapanjem razbija i najtvrdje stijene. Nadam se da ću svojim budućim radom kroz Vijeće, u kakvoj god ulozi bila, tako doprinositi razbijanju strahova i predrasuda te zajedno sa kolegicama I kolegama graditi jedan drugačiji i bolji Mostar za sve nas.
Razgovarao: Vuk Bačanović, Foto: Lični arhiv Irme Baralije