Kula od karata. Sklop laži koje smo nesvjesno prihvatili kao istinu. Baš se tako naša uvjerenja raspadnu za vrijeme velikih kriza. Takve scene šokiraju nas stvarnošću, toliko da primjetimo koliko su ustvari naše pretpostavke nesigurne. Zato ova godina podsjeća na oseku, more koje presušava, prisiljavajući nas usput da sagledamo davno potopljenu istinu o svemu.
Opravdana je bilo naše vjerovanje da je globalizacija oslabila narodne vlade širom svijeta. Predsjednici su klečali pred tržištem obveznica. Premijeri su u svojim državama zanemarivali siromašne, a nikad Standard & Poor’s. Ministri finansija glumili su paževe Goldman Sachsa i operativce MMF-a. Medijski moguli, vođe naftnih kompanija i finansijeri, baš kao i kritičari globalnog kapitalizma u ljevici, složili su se u jednoj stvari: to da vlade više ne vladaju.
Drakonske kazne za gradove
Onda je pandemija započela. Preko noći su se vlasti ponosile naoštrenim kandžama i zubima. Zatvorili su granice i na zemlju spustili avione, drakonskim zakonima ubili gradove, zatvorili teatre i muzeje te nam zabranili da tješimo roditelje na samrti. Uradili su i ono za šta niko nije bio siguran da će se desiti prije Apokalipse: zabranili su sportske događaje.
Prva tajna bila je otkrivena: vlade su ipak moćne, i to previše. Ono šta smo otkrili ove godine bilo je to da vlasti svojevoljno ne rade ništa, već radi volje onih iza kulise koje je globalizacija obogatila da kontrolišu svim mogućim resursima.
Drugo saznanje bilo je ono što smo svi znali ali je rijetko ko uspio javno to izreći: to da postoji drvo na kojem raste novac. Vlasti nesposobne da naprave bolnicu ili školu odjednom su počele bacati pare na reducirane plaće, nacionalizirane željeznice, avionske kompanije, proizvođače vozila te čak i teretane i frizere.
Oni koji su se ranije žalili i govorili da novac ne raste na drvetu te da vlade trebaju odlučiti gdje će ga poslati zašutjeli su. Burze i finansijeri slavili su umjesto da kritikuju prekomjernu potrošnju vlasti.
Dosadna Grčka
Grčka je savršen primjer treće istine razotkrivene ove godine: solventnost je, barem na bogatom Zapadu, na volji političara. 2015. je grčki javni dug iznosio €320 milijardi (392 milijardi u američkim dolarima), naspram javnog dohotka od samo €176 milijardi. Nedaće u kojima se država nalazila brzo su dostigle naslovnice svjetskih novina, te su evropski lideri rado pričali o našoj propasti.
Danas, usred pandemije koja je dodatno naštetila ekonomiji, Grčka nije više problem, iako nam je dug za €33 milijarde veći, te dohodak za €13 milijardi manji, nego što je bilo 2015.. Evropske vladajuće sile odlučile su da im je dosadilo gledati Grčku kako se bori s bankrotom već desetljeće, pa su državu proglasili riješenim problemom.
Sve dok Grci biraju vlade koje će i ono malo preostalog (i javnog i privatnog) bogatstva postepeno davati globalnoj oligarhiji, Evropska centralna banka će učiniti bilo šta – kupiti koliko god dovoljno bilo grčkih obveznica – samo da od reflektora na bini svjetske politike skloni naš finansijski haos.
Četvrta tajna jeste to što je u ovoj godini u javnost izašlo mnoštvo informacija o ogromnom bogatstvu privatnika, a pogotovo to da nije proizašlo iz biznisa. Ne sumnjam u to da Jeff Bezos, Elon Musk ili Warren Buffett vole upravljati tržištem i prikupljati novac, ali je samo mal postotak njihovog bogatstva stečen stvaranjem vrijednih artikala.
Nauka zavisi o džavnoj pomoći
Treba uzeti u obzir brzoplet porast bogatstva 614 američkih milionera od sredine marta ove godine. Dodatna 931 milijarda američkih dolara nije proizašla iz ikakve genijalne/inovativne ideje koja im je pogurala profite. U snu su se, takoreći, obogatili, dok su centralne banke onesposobljavale finansijski sistem montiranim novcem te su tako uzrokovale porast vrijednosti imovine, a s tim i bogatstva milijardera.
Sa rekordnom brzinom u razviću, testiranju, dozvoljavanju i otpremanju na tržište vakcina protiv COVID-19, peta tajna biva otkrivena: nauka ovisi od državne pomoći, a njena učinkovitost ne mari za javnost. Mnogi komentatori su pričali o kapacitetu tržišta vakcina da brzo odgovori potrebi čovječanstva.
Ali, ironija ostaje: administracija američkog Predsjednika koji je najviše kontrirao nauci – onog koji je ignorisao, zastrašivao i čak ismijavao stručnjake čak i za vrijeme najgore pandemije vijeka – izdvojila deset milijardi da bi osigurala to da naučnici imaju sva potrebna sredstva za svoj posao.
Apostoli kapitalizma i njegove nuspojave
Postoji i nešto šire od toga: Iako je kapitalistima ova godina bila od pomoći, kapitalizam više ne postoji. Kako je to moguće? Kako to da kapitalisti uživaju dok se kapitalizam mijenja u nešto drugo?
E pa – ovako. Najveći apostoli kapitalizma, kao što je jedan od njih Adam Smith, naglasili su njegove nuspojave: upravo zbog toga što profiteri ne mare za druge, završavaju kao sluge društvu.
Ključ u prebacivanju privatnog grijeha u javno dobro jeste kompeticija, koja tjera kapitaliste da traže bilo šta šta bi im povećalo zaradu. U tržištu punom kompeticije, to služi javnom dobru, povećavanjem cijena i kvaliteta dostupnih proizvoda i usluga, dok se cijene spuštaju.
Nije teško vidjeti to da kapitalisti mogu puno bolje bez opozicije. U 2020., kako otkrivamo u šestoj tajni, ogromne kompanije, kao što je jedna od njih Amazon, znatno su profitirale od propasti kapitalizma i njegovog prebacivanja u nešto slično tehno-feudalizmu.
Ali, sedmo otkriće ove godine predstavlja nešto bolje. Iako je teško donošenje radikalnih promjena, sve je jasnije da možemo ipak drugačije. Više ne postoji razlog da prihvatimo stvari onakve kakve jesu. Štoviše, najvažnije otkriće 2020. godine Bertolt Brecht u kratkom aforizmu sažima: “Zbog toga što su stvari onakve kakve jesu, neće ostati takve kakve jesu”.
Ne mogu zamisliti veći izvor nade i prosvijetljenja nego onog izdatog godine koju bi većina zaboravila.
Piše: Yanis Varoufakis, bivši ministar finansija Grčke, lider stranke MeRA25 i profesor ekonomije na Univerzitetu u Ateni za Project Syndicate/ Preveo: Adnan Bratić za Preokret/Iustracija: Preokret