ADNAN BRATIĆ: O ljudima, kerovima i idealnim školovanim idiotima…

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Čovjek je vječno biće u zabludi. U mladosti vjeruje u djeda mraza. Kao adolescent još uvijek misli da ima nešto dobro u državi. Profesorica Edisa Trumić negira da je ostavila uključen mikrofon na elektronskom predavanju i nove generacije, koje su joj priuštile ne samo toplu koru hljeba nego i pečeno jagnje, nazvala kerovima – profitirajući i estetski i doslovno kao stranački obad na jedva živom teletu zvanom Bosna i Hercegovina.

Uhljebljenja predavača

O ovome nisam ni htio dodatno pisati, ali su me zbivanja kod uvažene gospodične i građana na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu podstakle da napokon napišem nešto o akterima školskog haosa, idealnim idiotima. No, ono šta jeste zanimljivo jeste to koliko dugo je trebalo – te će trajati – navodno lajanje na polupismene mećanice u (virtualnim) klupama koje druge uče o potrebnim stvarima, te šta (ne)će proizaći iz faux-užasavanja i stvarnog nihilizma.

Politička uhljebljenja predavača, odnosno rođaka I prijatelja, samo su parcijalno prouzrokovala propast balkanskih obrazovnih sistema. Mnogo više faktora, od naivnosti rulje do politike koja sve navedeno dopušta, postoji. Od njih, doduše, su upravo ravnodušnost i nemar onih koji vladaju (online) učionicama i atmosferom pseudo-obrazovanja, produkta postkolonijalne deideologizacije, prve mete naše kritike raspale edukacije.

Tutkumljenje ovaca ilitiga u ovom slučaju pasa mora odnekud početi. Asimovsko završavanje pozicija postala je norma kod velikih voždova i robota seoskih krugova, u odijelima Tonyja Montane.

Umetnuti sluge i prosvjetni radnici na baterije “vode” predavanja ili usnuli sabahom ili na mobitelima, baš kao neki od studenata koje zovu pogrdnim imenima. Od vjerne dječice povoljni prolaze vezama, cenerima ili čokoladama, a ponekad i aurom hinjavog osmijeha. Ostala sirotinja mora raditi za svoje, čisto da im se o facu odbije ružna riječ mentora – tog ko im je trebao pomoći u usavršavanju vještina, te ih gleda kao hodajuće bankomate.

Tjeranje nepotrebnih…

Pored nekog nasumičnog, sitnog razloga za ljutnju, kao što su mogući konflikti s drugim profesorima i asistentima, nađu se ozbiljni štovaoci polja koje izučavaju – mladi. Dodatna su smetnja nečijoj dnevnoj rutini, onoj koja se ne može snaći na najjednostavniji način, te bi htjela sprovoditi sve, pa čak i nerealno, u skladu sa zakonom. Haotično stanje, pogoršano pandemijom i tjeranjem “nepotrebnih” u kuće, neće rađati građevinare, hirurge, farmaceute i ostale “esencijalne”, nego magistre video-igrica i šaltanja sa video-sastanka na elektronsku kafu, po uzoru na inkompetentne dovodioce izvjesnih u fotelje.

Na stranu bahaćenje i malih i većih predatora koji za milju prodaju dostojanstvo, ono malo dosljednih što se žali na akademike partija rijetko kada čujemo.

Baš one hiljade profila što su lajkale objavu Facebook stranice “Borba za studentska prava 2020” će sve to zaboraviti u vrijeme novih predizbornih kampanja, neki čak i malodobni oportunisti među jagnjadi. Kratkotrajno pamćenje društva i selektivno sagledavanje konteksta također ima ulogu u taloženju uknjiženog šlajma.

Šokantno otkriće općepoznatog i reakcije izazvane time utihnut će. Problemi s kojima se novopečeni punoljetnici bore nastavljat će se desetljećima poslije pomenutog incidenta, kao što su se dešavali i prije. Potkopavat će nas bivši ratnici protiv mašinerije koji su se od nje i okoristili – roditelji, učitelji i vrhovnici institucija, koji glumataju pisare sveopće knjige žalbi o rasulu BiH. Ali, koliko smo se puta žalili na iznova-ponovljene slučajeve, toliko smo puta mogli i promijeniti.

Realni pesimizam mi nalaže da nećemo, no kao neko ko vjeruje da se moć mase može iskoristiti i u dobre svrhe, mislim da nije nemoguće. A dotad, ili si čovjek ili džukela.

Piše: Adnan Bratić za Preokret, Foto: YouTube, printscreen

Share.

Leave A Reply