ELIS BEKTAŠ: Srećna vam ista 2021. godina.

Pandemija korona virusa tek je počela držati nastavu čovječanstvu i sigurno nas čeka još mnogo teških lekcija koje će nam ona podijeliti u predmetu poznavanje prirode i društva, pa je rano već sada izvlačiti goleme pouke i donositi konačne zaključke. Ne sumnjam da će onaj razvijeniji dio čovječanstva, organizovan u zajednice sa izgrađenom društvenom sviješću, na kraju ipak dobiti prolaznu ocjenu, no ne dijelim taj optimizam kada su u pitanju brojna zatucana društva, koja će prepisivanjem od boljih đaka nekako iskamčiti mršavu dvojčicu, ali će iz škole ponijeti veoma pogrešne pouke, da na njima grade svoje buduće životarenje, kao što uporno čine otkako su upisala školu ljudske povijesti.

Strahovi i traume

Zatucana društva lako je prepoznati – prepuna su strahova i trauma koje prikrivaju nasilništvom prema slabijima i nezaštićenima, imaju poteškoće da razluče mitomaniju od stvarnosti, na časovima se rugaju nastavnicima koji ih nešto pokušavaju naučiti a dive se nastavnicima koji od njih ne zahtijevaju znanje već samo poslušnost i koji ih kažnjavaju batinama, nesposobna su da razumiju principe te pojmove poput slobode i ravnopravnosti, na odmoru se drže podalje od boljih đaka, izuzev ako ne ugledaju onog koji je usamljen, pa ga kinje u čoporu…

Ima toga još, ali i ovaj je opis dovoljan da u njemu nepogrešivo prepoznate postjugoslovenska društva, obuzeta iracionalnim i luđačkim strahom od moderniteta i od svake tekovine koja se smatra za civilizacijsku, izuzev od novca, kog zatucana sirotinja iz nekog razloga voli luckastom no silovitom ljubavlju zarad koje će se odreći svega što inače u svom fukarluku smatra za svetinju i za temelj svog identiteta.

Ne treba to previše da čudi, jer zatucana sirotinja ima samo konfekcijski i sintetički identitet kog nije problem odbaciti da bi se navukao drugi, takođe konfekcijski i takođe sintetički. Bitno je da pokriva stidne dijelove i bitno je da se u njemu smrdi.

Civilizacijski korov

Bez obzira na svoju složenu i fraktalizovanu strukturu, bosanskohercegovačko društvo se ipak može podičiti monolitnošću svoje zatucanosti, koju neprekidno potvrđuje time što svoju sudbinu uporno stavlja u ruke beskrupulozne etičke fukare, nesposobne da načini makar i najmanji korak iz gordijevog čvora nakaradnih mitomanija. Ne bi bilo teško u nekoliko rečenica objasniti šta je razlog zbog kog bosanskohercegovačko društvo već decenijama ne uspijeva u političkoj bašči uzgojiti plod koji neće biti civilizacijski korov, ali takvo objašnjenje ne bi bilo samo bespotrebno, već bi bilo i štetno ukoliko ga ja ili bilo ko drugi pružimo društvu, umjesto da ono samo iznikne iz društvene svijesti. Zato je bolje čekati da ta svijest sazrije, nego joj servirati gotova objašnjenja i rješenja – povijest nam je pružila i više nego dovoljno dokaza koliko su ona pogubna.

Ispašće brzoplet onaj ko ustvrdi da su sumnjiva nabavka respiratora u aferi „Malina“ i skandal sa ukrajinskom ikonom dva najčvršća dokaza zatucanosti ovdašnjeg društva.

To nesumnjivo jesu skandalozne afere sa kriminalnim zadahom, ali one su moguće i u mnogo razvijenijim društvima, u kojima je legalistička svijest itekako izgrađena. Istini za volju, u takvim će zajednicama reakcija nadležnih istražnih i pravosudnih organa biti znatno transparentnija i efikasnija, ali to i dalje ne čini ova dva slučaja dokazima civilizacijske nazadnosti i zatucanosti čitavog društva.

Restriktivne mjere

Umjesto u aferama sa respiratorima i sa ukrajinskom ikonom, dokaze za tu opštedruštvenu zatucanost pronaćemo u slučaju parkiranja automobila Sebije Izetbegović na trotoaru u samom centru Sarajeva, te u slučaju Dodikovog okupljanja svoje stranačke kafilerije u Trebinju za grupno fotografisanje bez maski u trenutku kada su upravo Dodikovi stranački kadrovi već donijeli odluke o restriktivnim mjerama zbog drugog talasa pandemije, a među kojima je i obavezno nošenje maski te držanje fizičke distance.

Premda neodbranjivi sa etičkog, a nadamo se i sa pravosudnog aspekta, skandali sa respiratorima i sa ukrajinskom ikonom još se nekako i mogu razumjeti, jer iza njih stoji nekakva koristoljubiva motivacija, ma koliko izopačena. No kurčevito parkiranje automobila na trotoaru, na kog decenijama niko nije parkirao svoje vozilo, i kurčevito grupno fotografisanje sa maskama u rukama, u času u kom čitavo društvo osjeća zebnju i strah od hirovitog virusa i u kom policija i nadležne inspekcije kažnjavaju građane zbog nepridržavanja mjera, e to su već potpuno iracionalni izljevi bahatosti i prezira, pa na neki način i mržnje prema društvu u kom se živi.

U ta dva slučaja možemo prepoznati zametak ustaške svijesti, koja ne počinje sa pokoljima, već upravo sa tim stavom – ja sam iznad zakona. Pokolji kasnije dolaze kao posljedica, jer tamo gdje moćnici razviju svijest da su iznad zakona, tamo i fukara razvije svijest da je život drugoga bezvrijedan.

A zašto bi društvo moralo biti zatucano, ako se jedna političarka i jedan političar bahato odnose prema propisima i društvenim normama, pitaće neko. Pa mora biti zatucano, jer samo u takvom društvu moćnici bez straha demonstriraju svoju bahatost, znajući da će fukari uvijek moći zamazati oči mitomanskim i grandomanskim narativima i obećanjima bolje budućnosti koja nije drugo do li perverzni i kičasti opis bolje prošlosti, koja se nikada nije ni desila.

Odvratna pravdanja

Društvo je zatucano i stoga što je spremno da prihvati odvratna pravdanja, kakva može smisliti samo krajnje pokvarena ličnost, poput onog direktorice Izetbegović, da joj je policajac dopustio parkiranje na trotoaru, te apele ustrašenog Dodika da se poštuju savjeti struke u pogledu pandemije korona virusa. Kada ovo društvo ne bi bilo zatucano, iz njega bi dopiralo znatno više glasova koji bi ovom bahatom dvojcu poručivali – mrš u svoje selo, pa tamo slušat policajca koji odobrava kršenje zakona i tamo ignorisat propisane mjere dok se i sam ne razboliš i ne usereš od straha.

Društvo koje nije zatucano poručilo bi bahatom dvojcu Izetbegović-Dodik, a preko njega i svima koji u sebi njeguju taj zametak ustaške svijesti o izuzetosti od zakona – varata se ako mislite da samo vi umijete jebavat sirotinju u mozak respiratorima i ikonama i sličnim gadarijama.

Takvih će se uvijek pronaći, ali za početak nam dajte one čija je bahatost obuzdana barem interesom, umjesto vas čija je bahatost postala svrha samoj sebi, a ujedno i izvor svekolikog vrijednosnog sunovrata i obeznađenosti ostataka ovog društva.

Dok društvo ne smogne snage da se tako obrati onima koji u sebi nose klicu ustaštva kao prezira prema civilizaciji i njenim normama, ja mu ne mogu čestitati novu godinu, već mu samo mogu uputiti sljedeću čestitku – srećna vam ista 2021. godina.

Piše: Elis Bektaš, Foto: YouTube, printscreen

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top