ALEM GRABOVAC: Život je najbolji romanopisac

Alem Grabovac objavljuje svoj prvi roman pod nazivom “Osmo dijete”. Čitateljima između ostalog otkriva svoj život sa nacistom i priču svoje majke Smilje, koju je težak život natjerao da svog sina da njemačkoj porodici.

Životna priča Alema Grabovca je potresna i autentična. Alem je dijete gastarbajtera porijeklom iz Jugoslavije koje je odraslo u njemačkoj familiji, jer se majka Smilja kao radnica nije mogla brinuti za njega. Alem odrasta  u procijepu između različitih svjetova koje opisuje u svom romanu prvijencu „ Osmo dijete“, “Das achte Kind“, koji se danas, 25. januara, pojavljuje na njemačkom tržištu u izdanju izdavačke kuće Hanserblau.

Fabričke radnice, nacionalsocijalisti, Goli Otok, Tito, tri oca i dvije porodice. To su samo neki od protagonista i mjesta u kojemu se odvija roman Alema Grabovca, rođenog u njemačkom Würzburgu početkom 1974. godine. Majka Smilja ga donosi na svijet 5 godina nakon što je kao radnica iz hrvatskog sela Maovice, tadašnje Jugoslavije, došla u Njemačku, gdje se zaposlila u jednoj fabrici čokolade.

Tu upoznaje Mostarca Emira Grabovca, za koga se ispostavlja da je sitni  kriminalac koji mora napustiti Njemačku i koji po povratku u Jugoslaviju jedno vrijeme provodi  na Golom otoku, zbog vrijeđanja Tita.  Majka ostaje sama sa malim djetetom i kao mnoge tadašnje gastarabejterke u sličnoj situaciji, daje Alema na njegu  njemačkoj porodici Behrens, koja ima svoje sedmoro djece.

Alem Grabovac postaje njihovo „osmo dijete“. Otac familije Robert je, to Alemu postaje poznato tek u pubertetu,  zakleti nacista, a Alemu život posebno otežava očuh Dušan, koji ga prebija kaišem, kad Alem boravi kod majke u Frankfurtu.

Život u jazu između različitih svjetova

Životna priča Alema Grabovca, koji bez obzira na sve probleme djetinjstvu, kao mlad čovjek, nalazi  svoj put i nakon studija sociologije, politologije i psihologije u Münchenu, Londonu i Berlinu danas kao slobodni novinar radi i živi u njemačkom glavnom gradu, je veoma potresna, iako napisana  skoro dokumentarno, bez, kako je on sam naziva, poetološke ornamentike.

To je sigurno poseban kvalitet ove knjige, koja je i prije oficijelnog objavljivanja, izazvala pažnju njemačkih  književnih kritičara. Poznati pisac i kolumnista Maxim Biller je naziva „njemačkim obrazovnim romanom posebne vrste“, iz kojeg je i sam mnogo toga naučio. Prije svega o životu tzv. gastarbajterki koje su 60-tih godina prošlog vijeka došle u Njemačku, ne samo iz Jugoslavije, već i iz Italije, Grčke, Španije, Turske, i koje su jednako kao i Alemova majka Smilja, bile prisiljene davati djecu na njegu njemačkim porodicama, jer su morale danonoćno raditi da bi izdržavale sebe  ali i svoje porodice u bivšim domovinama.

Za Billera, porijeklom  ruskog Jevreja, koji je sa porodicom kao 10-godišnjak iz Praga došao u Njemačku, je Alemovo  odrastanje sa  Robertom  Behrensom, antisemitom i nacistom, posebno važna premisa romana. Ona, po njemu,  pokazuje koliko je u poratnoj Njemačkoj  u nekim porodicama, među četiri zida  još uvijek njegovana  nacionalsocijalstička ideologija.

Teško djetinjstvo, breme ali i šansa

„Moje djetinjstvo je bilo teško, no ima i gorih. I nije pisanje ove knjige  za mene bila neka vrsta psihoterapije. Svoje traume sam  preradio na drugi način. Ova knjiga, to intenzivno podsjećanje na sve je za mene više bila retraumatizacija. Htio sam biti pisac još od svoje 16-godine, samo nisam znao o čemu da pišem. Prije 3-4 godine sam shvatio da to mora biti knjiga o mom životu. Najnegativnija muška figura je bio očuh Dušan, koji me je bez ikakvog razloga tukao. To jedno dijete uopšte ne može razumjeti. No, oprostio sam mu, jednako kao i majci Smilji. Ona nije mogla drugačije. S njom sam zadnjih godina izgradio bolje odnose, ona pokušava biti dobra baka mom malom sinu“, priča Alem Grabovac.

Alem Grabovac kao dječak u dresu fudbalske reprezentacije bivše Jugoslavije

Trudi se i trudiće se, dodaje, da njegovo dijete ima sretnije djetinjstvo no on. Nada se da će roman „Osmo dijete“ naći put do svojih čitalaca i da će možda nekad biti preveden na hrvatski, bosanski, srpski.

Za njega je jezik koji danas ne govori dovoljno da bi mogao davati intervjue, ipak važna spona sa domovinom njegovih roditelja, koju katkad posjeti. I želi pisati i dalje. Šta će biti nova tema? Ne zna, odgovara, ali je siguran da će se život  sigurno pobrinuti za neke nove inspiracije.Jedno je sigurno, roman „Das achte Kind“, će naći put do čitalaca. 

Izvor: DW, Foto: Privatna arhiva Alema Grabovca

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top