ELIS BEKTAŠ: Neofeudalni reakcionari i kvislinzi

Naizgled nespretna, a ustvari minuciozno planirana, izjava idiota Bakira Izetbegovića kojom on iskazuje svoju nevjericu u pogledu postojanja loših naroda i kojom je izravno smjestio srpski narod u red loših, potakla je erupciju političkih i medijskih reakcija, kojima se pridružuju bezbrojni glasovi sa društvenih mreža. Većina tih reakcija, nažalost, polazi iz emocije umjesto iz mišljenja i apeluje na emociju umjesto na mišljenje i ne dobacuje dalje od prediktivnog zgražanja nad Izetbegovićevom malignošću.

Pokušaj visprenosti

Dobro, ne zahtijeva naročit trud da se čovjek zgrozi nad Izetbegovićevim kretenastim pokušajem da ispadne vispren tako što neće eksplicitno prevaliti preko žvalja ono što misli. Možda bi čak i poveo malo računa o svojim riječima i možda ne bi ovako samoga sebe razgaćio pred javnošću, prikazujući se kao civilizacijsko antitijelo, da već dugo i predugo nije okružen sebi sličnim kretenima, pa je povjerovao da u ovdašnjoj javnosti svi imaju jednako skučen intelekt i da će svi popušiti debilne argumente njegovih dežurnih apologeta.

Izetbegović nije glup samo za logičke modele, njemu je i etika svojevrsna terra incognita, no to od nas, međutim, ne zahtijeva čuđenje pred njegovim dosadašnjim političkim uspjesima, već ih to, naprotiv, objašnjava.

Živimo u zatucanom društvenom okviru, u kojem strah od života i od odgovornosti nameće prezir prema civilizacijskim vrijednostima i prema ideji slobode i javnog dobra, pa je razumljivo da će politički uspjeh u takvom okviru polučivati oni koji podilaze onom najgorem u širokim masama. I oni koji najvještije umiju strašiti i ucjenjivati široke mase, držeći ih tako u stanju povijesne i društvene zakočenosti.

Ustašoidni šovinizam i ustašoidne invektive

Navoditi šovinističke ispade Izetbegovićevih klonova u drugim monoetničkim okvirima, poput Dodikovih baljezgarija, neće umanjiti Izetbegovićev šovinizam, kao što ni njegov ljudski poganluk neće umanjiti onaj koji ispunjava Dodika. Takođe je bespredmetno palamuditi o pragmatničnoj manipulaciji nacionalizmom i šovinizmom. Ne možete se malo zaigrati sa nacionalizmom i šovinizmom kao ni silovanjem, a ne biti nacionalisti i šovinist ili silovatelj. Čak je i začuđenost nad šovinističkim ispadima Dodikove kćerke pomalo naivna, na nekakav neuvjerljiv način, jer počiva na ubjeđenju da njen otac nije zaražen virusom najcrnjeg šovinizma i na nevjerici da potomče današnje društvene elite može biti baš toliko glupavo i da baš toliko ne vlada logikom, kao da su je skupa napravili i odgajali i Bakir i Milorad.

Izetbegovićev ustašoidni šovinizam, udružen sa Dodikovim takođe ustašoidnim invektivama, kojima odnedavno prisnažuje i njegova kćerkica, podigao je oblak prašine koji mnogima ometa uvid u ostatak Izetbegovićevog intervjua, u kom su izrečene još mnoge paradigmatične malignosti.

Najkraće rečeno, nije se Izetbegoviću ništa omaklo niti mu je ijedna riječ slučajno pobjegla iz žvalja, već je on samo još jednom minuciozno iznio strateške pravce svog političkog djelovanja. Za unutrašnju upotrebu, tu je raspirivanje međuetničke netrpeljivosti i igranje na kartu žrtve i ugroženosti, a samo naivni će za slučajnost smatrati to što za istom taktikom poseže i Izetbegovićev sabrat Dodik. Naivno je, međutim, tvrditi i da se njih dvojica izravno dogovaraju. Za dogovorom nema potrebe, jer je posezanje za takvom taktikom jednostavno nužnost u djelovanju monoetničkog šovinističkog hamelja, pogotovo kada se nađe u politički nepovoljnoj poziciji.

I opet zajebavanje sirotinje

Uz raspirivanje netrpeljivosti, tu je i podgrijavanje zanosa i nadanja bošnjačke sirotinje da će joj Bajden napraviti bošnjačku državu u kojoj će se Srbi i Hrvati najmanje naredna dva stoljeća posipati pepelom. Navlas isto kao što Dodik podgrijava uzdanje srpske sirotinje u Putina.

Ja bih zaista volio kada bi neko tim sirotinjama objasnio da ni SAD ni Rusija nisu velesile zato što ispunjavaju sumanute želje provincijskih bilmeza sa granice drugog i trećeg svijeta, ali ja se tim poslom nemam namjeru baviti, jer ni živce ni pamet nisam na putu našao.

Ne sadejstvuju Izetbegović i Dodik jedan drugome samo u uspostavljanju šovinističke isključivosti kao nužnog modela društvenog postojanja. Izetbegović se pridružuje Dodiku u davanju nimalo povoljnih ocjena Inckovog mandata, tako što odlazećeg visokog predstavnika poziva da barem na kraju svog boravka na čelu OHR učini nešto po čemu će ostati zapamćen i da nametne zakon o zabrani negiranja genocida.

Kakva bi bila korist od takvog zakona i da li Izetbegović na umu ima selektivni zakon ili onaj koji bi tretirao, recimo, i genocid nad Jermenima, tema je za neku drugu priliku. Za sad je dovoljno hroničarski konstatovati da su ova dva bilmeza, svako iz svojih, potpuno pogrešnih, razloga, saglasni u negativnoj ocjeni rada austrijskog spadala.

Prodajmo se Nijemcima

No u sjeni već spomenute prašine nadignute oko Izetbegovićevog precizno i tendenciozno plasiranog šovinizma ostao je drugi, vanjski strateški pravac njegove politike. Tokom intervjua ovaj neofeudalni reakcionar i kvisling bez okupatora izgovara i sljedeće: „Ja sam za u mnogo čemu korporativno upravljanje. Dakle, BH Telecom, Elektroprivreda, Auto-ceste. Hajde da nađemo Austrijanca koji će to bolje od nas da radi, Nijemca, Slovenca.“

Za razliku od šovinizma svjesno i intenciozno ispoljenog kroz iskazivanje sumnje u nepostojanje loših naroda, Izetbegović je po svoj prilici suviše glup da shvati kako je i gore navedenim riječima ispoljio svoj šovinizam, kroz selekciju etnonima. Zašto samo Austrijanac, Nijemac ili Slovenac, zašto ne i Grk ili Rus ili Turčin, pa čak i Srbin? Zašto ne i Rom?

Uostalom, zašto ne i Bošnjak? Pa zato što Izetbegoviću ne trebaju Bošnjaci koji umiju dobro obavljati posao, njemu trebaju Bošnajci koji će živjeti obuzeti strahom od prvih komšija i mržnjom prema njima.

Od tog šovinizma još je užasnija poruka koju Izetbegović upućuje stranim centrima moći – mi ćemo ovdje sirotinjske mase držati u stanju pokornosti i spustićemo gaće čitavom društvu, pa vi samo trebate doći i naguziti ga, a nas nagradite namjesničkim funkcijama, kako bismo mogli živjeti od rente umjesto od svog rada.

Dok svoje sljedbenike ubjeđuje da im ogroman broj Srba radi o glavi i da će Bajden koliko sutra Dejtonski sporazum proglasiti nevažećim i ispuniti im vlažni san o unitarnoj državi u kojoj će Bošnjaci uživati status nadkonstitutivaca, Izetbegović istovremeno poziva strance da preuzmu poslovno i ekonomsko upravljanje državom, a niko da ga zapita – pa šta će ikom država čiji su jedini imetak strah i mržnja? I, naravno, posvemašnji fukarluk.

Već sam to jednom rekao – zluradi dio mene se nada da će i Izetbegović i Dodik uspjeti u svojim naumima i da će prvi stvoriti unitarnu Bosnu i Hercegovinu a drugi samostalnu Republiku Srpsku, pa da široke sirotinjske mase konačno iskuse šta bi značilo živjeti u takvim okvirima.

Njihovo kmečanje nakon toga – nismo znali, nismo mi ovo htjeli, nismo mi krivi – bila bi muzika za uši zluradog bića u meni. No čovjekoljubivi dio mog bića se ipak još uvijek nada da će društvena svijest ovjde konačno početi sazrijevati i tako spriječiti da kvislinzi Izetbegović i Dodik dočekaju svoje dugo žuđene okupatore. I da će ovu dvojicu poslati u kakav zapećak da tamo jedan drugom prebrojavaju krvna zrnca i objašnjavaju da ne može biti dobra Srpkinja ona koja se jebala sa Bošnjakom, niti dobra Bošnjakinja ona koja je primila srpski kurac.

Piše: Elis Bektaš za Preokret, Foto: YouTube, printscreen

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top