DOMAGOJ MARGETIĆ: Mira Furlan ili niko i ništa kao agramersko licemjerstvo

Promatram zadnjih dana opće licemjerje i besramnost nakon smrti Mire Furlan. Kao da su se svi eto rodili ili pojavili niotkud nakon što je umrla. Kao da nitko nije bio tu i onda kad je protjerana. I kao da su joj eto svi bili pri ruci kad je morala na brzinu pobjeći iz Hrvatske da ju ne stignu naoružane trojke ili Merčepovci, koji su noću odvodili takve nepodobne u nepoznatom smjeru. Nerijetko bez šanse za povratak ili ostanak na životu.

O tim trenucima, kao i o svima koji su tad bili uz nju, Mira je napisala ponajviše. A nije bilo nikog. Kazalište za koje je radila najurilo ju je. Društvo u kojem je radila i živjela, otpisalo ju je i odbacilo, proglasilo tuđom, neprijateljem, proglasilo osobom koju naprosto treba ukloniti da ne smeta njihovoj novospoznatoj slici o sebi, naciji, državi i ne znam kojim sranjima sve ne. Te 1991. godine, nitko se nije javio protiv društvenog i nacionalnog konsenzusa kojim su takvi nepodobni protjerivani, istjerivani, i vrlo otvoreno rečeno – čišćeni iz Hrvatske. Jer se nisu uklapali u očišćenu percepciju nove stvarnosti ovog propalog društva i države.

Promatram sam sve te besramne i ljigave hvalospjeve Miri Furlan i pitam se – pa znate li vi uopće da ste i vi i Hrvatska Miru Furlan ubili još te 1991. kad ste joj preko noći oduzeli sve što je do tad imala, sve što je stvarala, sve što je bila, sve što je živjela. Znate li da ste tad ubili Miru Furlan kad ste joj nasilno u tobožnjem nacionalnom, slobodnjačkom zanosu oduzeli njen život u ime nekakvih interesa jedne lešinarske nacionalne slobode i pljačkaške državotvornosti.

Miru sam poznavao kao susjedu. Tu u blizini, u zgradi iza Petrove crkve. Taj stan njene bake ste joj također uzeli. Nitko kao ova zemlja, nitko kao ovo društvo, nitko kao ovaj grad, nitko i ništa kao agramersko licemjerstvo i prijetvornost ljudi u ovom gradu ne može ubiti dušu čovjeka. Tako ste ubili Miru još davne 1991. godine.

Sve ovo vaše preseravanje danas obično je ribanje prljave savjesti iza kojeg ipak ostaju tragovi krvi. Koje se ne može oprati. I stanite ipak pred ogledala. Pogotovo vi kojekakvi ljevičari i jebeni građanski aktivisti. Ma tko je od vas dignuo glas 1991. za Miru Furlan?! Ajde ne serite!

Čuvali ste svoje guzice u svojim mišjim rupama! Osim nas par koji smo tad kod Tuđmana protestirali i tražili da se stane u zaštitu tih ljudi, svi ste šutjeli. Kako vas sad nije sram?

Gdje ste tad bili svi vi silni ljevičari koji znate danas srati o devedesetim? Pa tko je od vas tad dizao glas i frku zbog ljudi koje su odvodili Merčepovci? Osobno jesam. I tad. I urlao zbog takvih ljudi kod Tuđmana. A vi ste šutjeli kao pičke. Zavukli ste se u svoje šahtove da vas nitko ne primijeti i u sigurnosti smrada svojih rupa raspravljali i teoretizirali. Ali ste šutjeli!

Zašto i sad niste nastavili šutjeti?!

Vaša prljava savjest veća je krivnja i krvavija je od krvavih ruku ubojica koji su tad odvodili  ljude. Večeras zato stanite pred ogledalo i opsujete sami sebi neku prigodnu.

Izvor: Radio Gornji Grad, Foto: YouTube, printscreen

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top