MUHAREM BAZDULJ: 242.682 malih Jugoslovena 1991. otišlo u krevet, ostalo ih…

U modernim vremenima u Evropi, godina koja završava cifrom jedan po pravilu je rezervisana za popis stanovništva. Velika je mogućnost da na nivou cijelog kontinenta ove godine u tom smislu, a zbog pandemije, dođe do nekih promjena, ali to nije tema ovog teksta.

Priča oko koje se plete ovaj tekst počinje prije deset godina, odnosno 2011. godine, kad u cijeloj Evropi, u svim evropskim državama, osim jednog do dva izuzetka, teče popis stanovništva. Jedan od pomenutih izuzetaka je Bosna i Hercegovina, gdje političke elite nikako ne mogu da se dogovore oko popisa. Pošto je u Dejtonu popis iz 1991.godine „zakovan“ kao osnova za političku zastupljenost na različitim nivoima, bošnjačke političke elite su insistirale na prethodnom povratku izbjeglog i protjeranog stanovništva, ignorišući činjenicu da se onaj ko se htio vratiti – realno već vratio.

Ko su ostali?

Onda se nekakav kompromis jedva nekako dosegao, pa se popis održao 2013. godine, ali je prije objavljivanja rezultata popisa došlo do razmimoilaženja po pitanju ulaze li u „obračun“ oni koji najveći dio godine žive u inostranstvu. Naposljetku je početkom jula mjeseca 2016. godine Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine bila objavila osnovne rezultate prema kojima je BiH 2013. imala 3.531.159 stanovnika, od kojih 1.769.592 (50.1 posto) Bošnjaka, 1.086.733 (30.8 posto) Srba, 544.780 (15.4 posto) Hrvata i 130.054 (3.7 posto) ostalih.  Ipak, zbog sporne metodologije, pomenute rezultate iz Republike Srpske nikad nisu priznali.

Međutim, imajući u vidu već objavljene izvještaje o žrtvama rata, u rezultatima popisa bilo je nečeg što je djelovalo čudno. Naime, mada su Bošnjaci bili ubjedljivo najveće žrtve, njihov procentualni udio u stanovništvu se u odnosu na onaj iz 1991. – povećao, i to znatno, pa su sa procenta od 43.47 posto (tada kao Muslimani) dvadeset dvije godine kasnije došli do pomenutih 50.1.

Srpskih žrtava je u ratu bilo manje nego bošnjačkih, ali opet više od hrvatskih, no u procentualnom smislu, udio Srba ostao je skoro pa nepromijenjen, sa 31.21 posto, pali su na 30.8. Naposljetku, mada je hrvatskih žrtava bilo najmanje, pad njihovog udjela među konstitutivnim narodima bio je najveći – sa 17.38 na 15.4. posto.

Bilo je u proteklih pet godina različitih komentara na ovu temu, ali niko se nije pretjerano obazirao na činjenicu da je Agencija za statistku ostala dužna neke druge podatke, između ostalog i detalje oko pomenutih 130.054 građana Bosne i Hercegovine koji su se izjasnili kao ostali.

Rusa i Čeha više nego Jevreja

Prije sedmicu dana, međutim, nekoliko bosanskohercegovačkih portala objavilo je informaciju o više od 500 različitih nacionalnih izjašnjavanja u grupi prozvanoj jednostavno „ostali“. Tu dominiraju Bosanci kojih je nešto više od 37 hiljada, a oko 11 i po hiljada stanovnika BiH se nacionalno izjasnilo kao Bosanci i Hercegovci. Roma ima oko 12 i po hiljada, a (nacionalnih) Muslimana (s velikim početnim M) usprkos Bošnjačkom sabor(ovanj)u ostalo je oko 12 hiljada. Oko 27 hiljada građana nije se izjasnilo nikako.

Albanaca i Ukrajinaca ima između dvije i tri hiljade, a Crnogoraca i Turaka između hiljadu i dvije hiljade. Ljubitelji mantre o hiljadugodišnjoj multikulturi vole da se pozivaju na bh. Jevreje, no njih je u BiH po popisu 262, što će reći da u BiH ima više Kineza nego Jevreja. I Rusa i Čeha i to pojedinačno, ne zajedno, više je nego Jevreja. 

Ispod stotinu pripadnika imaju razne što stvarne, što šaljive nacionalne manjine: od Karavlaha (74) i Australaca (17) do Marsovaca (63) i Eskima (54).

Gdje su nestali Jugosloveni?

I upravo tu, kod jako malih brojeva, dolazimo do ubjedljivo najveće razlike u odnosu na popis iz 1991. godine. Naime, 1991. je u Bosni i Hercegovini živjelo 242.682 Jugoslovena, što će reći da je Jugoslovena bilo 5.54 posto. Da bismo stvar jasno dočarali, Jugoslovena je bilo znatno više nego što Banja Luka danas ukupno ima stanovnika,  odnosno jedva malo (tridesetak hiljada) manje nego što je Sarajevo 2013. imalo žitelja.

Šta je bilo sa četvrt miliona Jugoslovena u Bosni i Hercegovini? Koliko ih je ostalo?

Odgovor je skoro nevjerovatan i priziva čuvenu pjesmicu iz romana Agate Kristi:

Deset malih crnaca pošlo je u krevet

Jedan se ugušio, ostalo ih devet.

Naša stvarnost je, međutim, mnogo ubitačnija od proze Agate Kristi.

Devet

Dvije stotine četrdeset dvije hiljade i šest stotina osamdeset dvoje malih i velikih, mladih i starih, Jugoslovena i Jugoslovenki, 1991. godine je otišlo u krevet, konstitutivni narodi, Muslimani, Srbi i Hrvati, su krenuli da ratuju, pa je Jugoslovena ostalo – devet. Slovima (devet) i cifrom (9)!

Da, rat i poraće su izbrisali 242.873 Jugoslovena u Bosni i Hercegovini. Od 5.54 posto stanovništva pali su na procenat niži od najniže statističke greške: 0.00025 posto.

Mogli bi se ovi brojevi analizirati na mali milion način, ali nekad cifre – kao poslovična slika – vrijede više od hiljadu riječi. Bošnjaci, Srbi i Hrvati organizovano obilježavaju svoja stradanja, a nestalih i izgubljenih Jugoslovena nema se ko ni sjećati.

Alvaro Gera, veliki portugalski pisac i prvi ambasador Portugalije u socijalističkoj Jugoslaviji, zapisao je kako su za njega Jugosloveni ljudi koji su se od cjelokupne moguće budućnosti koncentrisali samo na sutrašnji dan pošto su bili „toliko željni sadašnjosti“. Iz perspektive poznatog ishoda mogli bismo reći: znali su da osim sadašnjosti ništa drugo i nemaju.

U današnjoj BiH, međutim, Bošnjaci, Srbi i Hrvati imaju i prošlost i budućnost: izmišljenu prošlost i fantaziju budućnosti. Sadašnjosti nisu željni. Proklinju je. Možda je to i kazna za silne nestale Jugoslovene?

Piše: Muharem Bazdulj za Preokret
Foto: Društvene mreže

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top