ZLOČINI BEZ KAZNE: 17 godina od pogroma Srba na Kosovu i Metohiji! (FOTO)

Sedamnaestog marta se navršilo sedamnaest godina od pogroma Srba 2004. na Kosovu i Metohiji. Ti nezabeleženi zločini pred licem civilizovane Evrope, tzv. međunarodne zajednice, KFOR-a i UMNIK-a, koji su bili zaduženi da se brinu o bezbednosti Srba i njihovih verskih objekata počinioci, šiptarski teroristi, i separatisti i do dan-danas su ostali neotkriveni i bez kazne!?

Tada je na osnovu izvora Eparhije raško-prizrenske (ERP) ubijeno 19 ljudi, povređeno oko 1.000, a proterano 4.000 stanovnika KiM, Srba, a 35 pravoslavnih hramova i 800 kuća ili potpuno uništeno ili oštećeno, najčešće podmetanjem požara. Neki verski objekti, manastiri, crkve, pomoćni objekti su naknadno oštećeni i demolirani.

Pored crkava u manastirima Devič, Sveti Arhangeli u Prizrenu, Đakovici i na drugim mestima uništene su i desetine pomoćnih crkvenih zgrada (parohijski domovi, ekonomske zgrade i konaci), tako da ukupan broj uništenih crkvenih zgrada, iznosi blizu stotinu.

Eparhija raško-prizrenska je tada saopštila da se uništavanje ovih svetinja u martovskom pogromu nad Srbima ne može posmatrati van konteksta potpunog uništenja ili oštećivanja preko 140 pravoslavnih svetinja od dolaska Misije Ujedinjenih nacija i Kfor-a u junu 1999. godine.

Reč je o kontinuiranom procesu sistematskog zatiranja svih tragova duhovnosti i kulture srpskog naroda na prostorima Kosova i Metohije, a počinioci su bili i ostali isti. Samo za jedan dan uništeno je ili oskrnavljeno 35 pravoslavnih objekata, manastira, hramova i crkava. A počinioci , šiptarski teroristi i separatista, koji su 1999. godine ratovali protiv Srba, su ostali neotkriveni. Bio je to zločin bez kazne!

Kada je pre tri godine, povodom 17. marta i Dana sećanja na pogrom Srba na Kosovu i Metohiji, a uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog blaženopočivšeg g. Irineja u Parohijskom domu hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu otvorena izložba “Da se ne zaboravi”, rečeno je da je pogrom nad Srbima 17. marta 2004. g. na Kosovu i Metohiji bio toliko brutalan da je i sam OEBS bio iznenađen (!?) silinom mržnje, koju su šiptari ispoljili prema dojučerašnjim komšijama. Od 250.000 lica, koja su napustila KiM 1999. g. vratilo se oko 10.000, ali mnogi zbog stalnih provokacija Albanaca, pljački stoke i imovine i paljenja kuća, morali su ponovo da napuste svoja ognjišta.

Koliko je vredna srpska kulturna baština na Kosovu i Metohiji najbolji je primer što se od osam spomenika Srbije, koji su uvšćeni na listi nepokretnog materijalnog kulturnog nasleđa za čovečanstvo pod zaštitom UNESCO, polovina, četiri manastira se nalaze na KiM, Pećka patrijaršija, manastiri Visoki Dečani i Gračanica i hram Bogorodice Ljeviške. Ostala četiri spomenika kulture od izuzetne kulturne važnosti pod zaštitom UNESCO su još: Gamzigrad (Romulijana), manastir Studenica i Stari Ras (kompleks manastira Đurđevi stupovi i Sopoćani i crkva svetih apostola Petra i Pavla) i stećci.

Mnogi pravoslavni verski objekti uništavani su od šiptarskih terorista pre i tokom NATO agresije 1999. godine. Vrhunac je bio 17. mart 2004. godine. Srpska pravoslavna crkva na Kosovu i Metohiji ima preko hiljadu verskih objekata. Po tome je svakom čoveku jasno da je Kosovo i Metohija srce Srbije, tu su naši koreni.

Albanci na KiM uporno u svetu godinama lobiraju da ih UNESCO primi pod svoje okrilje kako bi se starali o svim verskim obnjektima na KiM, pa, i o srpskim. A kako bi se “brinuli” o našim, sakralnim manastirima, crkvama i hramovima, koji imaju neprocenjivu umetničku i kulturnu vrednost najbolje su “pokazali” 17. marta 2004. godine. Verski i kulturni srpski manastiiri, hramovi i crkve su u većini, a albanski mogu se nabrojati na prste i uglavnom su novijeg datuma. Da su “prošli” kod UNESCO za par godina na KiM šiptari bi zatrli sve što je srpsko na očigled svetske međunarodne zajednice. Zato se Srbija grčevito bori da se takozvana “država Kosovo” ne primi u UNESCO jer nam je jasno kako bi završila naše kulturno dobro na Kosovu i Metohiji.

Evo i spisak 35 manastira i crkava Srpske prevoslavne crkve uništenih u martu 2004. godine po izvoru Eparhije raško-prizrenske iz aprila 2004. godine:na Kosovu i Metohiji.

Najviše verskih objekat je stradalo u martovskom pogromu 2004. godine u Dušanovom i Uroševom carskom gradu, Prizrenu – deset!

  1. Hram Bogorodice Ljeviške (14. vek), koji je pod zaštitom UNESCO, zapaljen iznutra, freske iz perioda od 12. do 14. veka teško oštećene, oltarski prostor oskrnavljen, Časna trpeza polomljena.
  2. Hram Hrista Spasa (14. vek) zapaljen.
  3. .Saborni hram Sv. velikomučenika Georgija (1856.) spaljen i miniran.
  4. Crkva Sv. Nikolaja (Tutićeva crkva, iz 14. veka) zapaljena iznutra..
    5.Crkva Sv. Georgija (Runovićeva crkva iz 16. veka) zapaljena iznutra.
    6.Crkva Sv. Nedelje (14. vek, kasnije rekonstruisana) spaljena, Potkaljaja.
    7.Crkva Sv. Pantelejmona (14. vek, kasnije rekonstruisana), spaljena, Potkaljaja. 8.Crkva Sv. Kozme i Damjana (14. vek, kasnije rekonstruisana), spaljena, Potkaljaja. 9.Crkva Sv. Nedelje, Živinjane, kod Prizrena, minirana (Izveštaj KFOR/UNMIK-a: 19. marta eksplozija kompletno uništila pravoslavnu crkvu u selu Živinjane).
    10.Manastir Svetih Arhangela (14. vek), opljačkan i spaljen u prisustvu nemačkih vojnika koji ga nisu štitili. Bogoslovija Sv. Kirila i Metodija (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 17. mart, pravoslavna bogoslovija u centru grada i tri pravoslavne crkve zapaljene). Zapaljen Vladičanski dvor u Prizrenu (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 17. mart). Pored dvora zapaljena je još jedna crkvena zgrada u kojoj je živeo crkvenjak.

ORAHOVAC:

  1. Crkva Svete Nedelje, (1852), Brnjača, Orahovac 1852. (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 18. mart — Pravoslavna crkva zapaljena i uništena u selu Brnjača). Prema postojećim izveštajima zapaljen je i parohijski dom.

ĐAKOVICA:

  1. Crkva Uspenja Presvete bogorodice (16—19. vek), zapaljena sa starim i novim parohijskim domom 17. marta, narednih dana sravnjena sa zemljom. Saborna crkva Svete Trojice i dva zvonika koja nisu srušena prilikom miniranja crkve u leto 1999. godine 17. marta su sravnjene sa zemljom. Potom su narednih dana Albanci sistematski razneli ostatke crkve i napravili park. Izveštaj KFOR/UNMIK-a 18. marta: Izgrednici su uklanjali ostatke uništene pravoslavne crkve kamionima i traktorima, oko 5.000 Albanaca učestvovali su u tome..
  2. Crkva Sv. Lazara, Piskote, kod Đakovice, oštećena 1999. i 2001. godine, a 17. marta potpuno uništena sa okolnim grobljem. Takođe je ruiniran i parohijski dom.
  3. Crkva Sv. Ilije kod Bistražina, oštećena 1999. godine i potpuno uništena 17. i 18. marta 2004. g. podmetanjem snažnog eksploziva.

SRBICA:

  1. Manastir Devič (15. vek) spaljen do temelja, a grobnica Sv. Joanikija Devičkog otvorena i oskrnavljena, Albanci su u grobnici naložili vatru. (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 18. mart popodne: 2.000 demonstranata su se okupli i krenuli na manastir Devič, zbog čega je pet monahinja vakuisano. Demonstranti su zapalili manastir). U manastiru je uništeno oko 20 raznih pomoćnih manastirskih zgrada (konaci, skladišta, štale, itd.).

PEĆ:

  1. Crkva Sv. Jovana Preteče (tzv. Mitropolija, sa parohijskim domom i svešteničkim stanovima), zapaljena po izjavi lokalnih međunarodnih izvora. Prema raspoloživim fotografijama spoljašnja struktura hrama je bila čitava iako je unutrašnjost potpuno ruinirana. Primetni su tragovi požara.
  2. Crkva Presvete Bogorodice, Belo Polje kod Peći, zapaljena u leto 1999. godine. Krajem 2003. godine obnovljena zajedno sa dvadesetak povratničkih domova. Tada je ponovo oštećena odmetanjem požara, ali spoljašnja struktura hrama i krov nisu dodatno oštećeni. Pored crkve zapaljen je i parohijski dom.
  3. Crkva Sv. Preteče u Pećkoj Banji, po izjavi lokalnih medjunarodnih izvora je zapaljena i minirana.

UROŠEVAC:

  1. Saborni hram cara Uroša, Uroševac, (Izveštaj KFOR/UNMIK-a: 17. mart — tri ručne granate bačene su na crkvu, podmetnut požar prvi put, najmanje 19 vojnika KFOR-a i UNMIK policajaca ranjeno u odbrani crkve, razoreno gradsko groblje. (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 18. mart: 1.500 Albanaca uništili su sve oko sebe – palili pravoslavnu crkvu u gradu i pet srpskih kuća. Zapaljena crkva u selu Talinovce u 17,49 časova, pet Albanaca uhapšeno). Struktura hrama je sačuvana iako je unutrašnjost velikim delom oštećena od paljevine. Hram je morao biti zatvoren masivnim metalnim vratima i bio je pod zaštitom KFOR-a.
  2. Crkva Sv. Ilije, selo Varoš, crkva uništena sa lokalnim grobljem nakon što su je napustili vojnici KFOR-a.
  3. Crkva Sv. Petra i Pavla u Talinovcima, zapaljena i uništeno pravoslavno groblje.
  4. Crkva Presvete Bororodice u selu Sovtović, uništena zajedno sa pravoslavnim grobljem.. Atinski mediji od 20. marta 2004. g. potvrdili su da su tri crkve pored Uroševca koje su čuvali grčki vojnici ostavljene bez zaštite pred ogromnom masom naoružanih Albanaca i da bilo ranjenih grčkih vojnika koji su povređeni u okršajima sa naoružanim Albancima.

KAMENICA:

  1. Crkva u Donjoj Šipašnici, Kosovska Kamenica. Pravoslavna crkva u Kamenici je kamenovana i porazbijana su stakla na prozorima. Nekoliko okolnih srpskih kuća je demolirano.

ŠTIMLJE:

  1. Crkva Sv. Arhangela Mihaila u Štimlju, sagrađena 1920. (na brdu iznad gradića) zapaljena (Izveštaj KFOR/UNMIK-a 18. mart: Štimlje — jedna srpska kuća i crkva zapaljeni). Crkve je ostala sačuvana iako je unutrašnjost dodatno oštećena i ikone porazbijane. Zvonik je zapaljen još u januaru 2004. Godine.
    .
    PRIŠTINA:
  2. Crkva Sv. Nikole (početak 19. veka) u Prištini (Izveštaj KFOR/UNMIK-a: 18. mart — napadači nasrnuli na staru pravoslavnu crkvu u naselju Teslidže — otvarana vatra iz automatskog oružja, pet srpskih porodica i sveštenik evakuisani od strane KFOR-a iz stare crkve, povređen međunarodni policajac u pokušaju da spase staru crkvu. Crkva zapaljena, a pored nje i kancelarija Habitata i tri UNMIK vozila). Crkva je spaljena sa parohijskim domom i u njoj je izgoreo vredni duborezni ikonostas, desetine ikona i celokupna crkvena arhiva. Ovo je potvrdio protojerej prištinski Miroslav Popadić.

KOSOVO POLJE:

  1. Crkva Sv. Nikole, zapaljena unutra i oskrnavljena, crkva potiče iz 1940, unutrašnjost hrama je potpuno demolirana.
  2. Crkva Sv. Katarine u Bresju pored Kosova Polja, provaljena, oskrnavljena. Crkva je ranije bila i opljačkana.

VUČITRN:

  1. Crkva Sv. Ilije, 19. vek, crkva je opljačkana i delimično uništena iznutra u junu 1999. godine, 17. marta je potpuno spaljena. (Izveštaj KFOR/UNMIK-a: Pravoslavna crkva u gradu Vučitrnu zapaljena). Takođe je uništeno i pravoslavno groblje pored crkve sa parohijskim domom i pomoćnim crkvenim zgradama.
  2. Crkva u Prilužju (Izveštaj Kfor/UNMIK-a od 19. marta 2004. g.: Pravoslavna crkva u srpskom selu Prilužje zapaljena).

OBILIĆ:

  1. Crkva Sv. Mihaila u Obiliću, novosagrađeni hram, Albanci naložili automobilske gume u hramu (Izveštaj KFOR/UNMIK-a: 18. mart, Obilić, pravoslavna crkva, brojne srpske kuće i stanovi apaljeni). Spoljašnja struktura crkve je ostala sačuvana, ali je unutrašnjost bila oštećena od vatre i visoke temperature.

KOSOVSKA MITROVICA:

  1. Crkva Sv. Save u južnoj Mitrovici, paljena dva puta zaredom (Izveštaj KFOR/UNMIK-a — 18. mart: Molotovljev koktel bačen u dvorište pravoslavne crkve u južnoj Mitrovici koju je čuvao KFOR. Nekoliko obližnjih kuća zapaljeno. Vatrogasci gasili požar u kućama, ali ne i crkvu koja je teško oštećena vatrom). Pored crkve napadači su zapalili i sveštenički dom koji je bio u crkvenoj porti.

PODUJEVO:

  1. Crkva Sv. Andreja u Podujevu, sagrađena 1929, uništena 18. marta. Češki mediji su tvrdili da su češki vojnici morali da napuste hram, koji je uništen zajedno sa grobljem. Jedan oficir potvrdio je duboko šokiran za “Praške novosti” da su Albanci iskopavali posmrtne ostatke Srba sa groblja i razbacivali kosti svuda unaokolo. (Izveštaj KFOR/UNMIK-a, 18. mar 2004. g. Pravoslavna crkva zapaljena u Podujevu). Prema fotografijama, istočni deo hrama Sv. Andreja je miniran, a zvonik potpuno uništen eksplozivnim sredstvima, kao i zid koji je okruživao crkvu.

ISTOK:

  1. Crkva Sv. Petra i Pavla u Istoku (Izveštaj Kfor/UNMIK-a: Istok — Pravoslavnu crkvu u gradu oštetila jaka eksplozija).
  2. Crkva u selu Baja (18. mart — Izveštaj Kfor/UNMIK-a: eksplozija u pravoslavnom hramu u selu Baja).

VITINA

  1. Crkva u Vitini oštećena granatama 17. marta (prema izveštaju Kfor/UNMIK-a: četiri srpske kuće zapaljene, pravoslavna crkva teško oštećena).

Šiptarski teroristi su pokušali da unište još jedan sakralni spomenik SPC pod zaštitom UNESCO, manastir Visoki Dečani. U noći 17. marta 2004. godine oko 22 sata u neposrednu blizinu manastira Visoki Dečani palo je šest minobacačkih granata. Granate nisu napravile neku štetu na manastiru ali su izazvale bojazan monaha da taj napad nije poslednji. Organi reda pronašli su oko manastira Visoki Dečani delove od granata koje su na srpsku pravoslavnu svetinju ispalili Albanci u noći pogroma nad srpskim stanovništvom na Kosmetu.

Zločin koji su počinili šiptarski teroristi na Kosovu i Metohiji marta meseca 2004. godine nad Srbima i kulturnim blagom SPC može se uporediti sa onim zverstvima, koje su počinili džihadisti. pripadnici takozvane Islamske republike (ISIS) u Siriji (Palmira, Mosul) rušeći poznate antičke spomenike upisani u svetsku baštinu pod okriljem UNESCO.

Piše: Zoran Jakšić
Foto: Arhiva SPC Eparhije raško-prizrenske i kosvsko-metohijske

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top