Velika bitka za sv. Jeronima je počela.
„Sveti Jere Naš je svetac zaštitnik Dalmatinaca i Splitsko-dalmatinske županije“, ushićeno će tumačiti svojim stranačkim prijateljima HDZ-ov župan u Splitu Blaženko Boban. O toj tako važnoj stvari za naš katolički vjernički puk, u ovo vrijeme potresa i Covida 19, čuo se čitav niz različitih prijedloga i stavova.
Primjerice, čulo se da je slovenska strana sv. Jeronima na sumnjiv način, kao što su uostalom radili i u Savudrijskoj vali, uspjela uvrstiti u najčuveniju i najpriznatiju Enciklopediju Britannicu notu u kojoj sada piše da je sv. Jeronim rođen u Stridonu u Sloveniji. Zamislite, u Sloveniji. Oni hoće reći ako je rođen u Sloveniji on je Slovenac, e nije on je Dalmatinac. Dan naše Splitsko-dalmatinske županije je 30.9. kada je i Dan sv. Jeronima u sjećanje na njegovu smrt 420. godine. Mi smo se prvi sjetili sv. Jeronima a Slovenci sada hoće da nam ga otmu, ukradu. Uostalom nikada nije dokazano i gdje je točno rođen, ali se zna da je rekao: „Oprosti mi Bože jer sam Dalmatinac“.
Dragi stranački prijatelji, zato ćemo mi odgovoriti Sloveniji na takvu provokaciju posezanja i svojatanja sv. Jeronima, pa ćemo predložiti da se zračna luka, aerodrom Resnik u Splitu nazove po našem hrvatskom svecu – Zračna luka sv. Jeronima. To će biti prvi aerodrom na svijetu koji nosi ime nekog sveca. Za inat Slovencima, a u slavu našeg sv. Jeronima.
Šta su uostalom zapeli za njega? Pa po službenom vatikanskom popisu Katolička Crkva ima 6.538 svetaca i blaženika, mučenika i anđela. I oni baš hoće njega, već rezerviranoga, kraj 6.537 drugih. E nećete. Jer sv. Jeronim bi trebao biti predizborni adut HDZ-a i župana Bobana za još 4 godine mandata, domjenaka i zdravica, te za crni audi sa zatamnjenim staklima. I znate šta, ako za bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića prema njegovom osobnom iskustvu „nekada jedan svećenik u bolnici vrijedi više od 20 doktora“, jamčim da tada sv. Jeronim vrijedi bar 20 pilota i više od 20 stjuardesa.
Osporene su na sjednici HDZ-a teze kako se u ovom prijedlogu imenovanja aerodroma imenom jednog sveca radi o vjerskom ekstremizmu u jednoj sekularnoj državi, te da je vjersko ludilo zahvatilo svih 555 jedinica lokalne samouprave koje se natječu tko će više svetaca privući na svoju županiju, grad ili općinu. Ljudi na terenu nikako da shvate kako imamo toliki broj svetaca i blaženika da će „materijala“ biti dovoljno za sve.
Postavili su pitanje neki novinari – a šta to imaju Slovenci i Hrvati sa sv. Jeronimom kada je on živio na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće, a mi smo ovdje došli tek u 7. stoljeću, kako i pjesma kaže. Kada su dvije sestre Tuga i Buga sa petero braće Kluk, Lobel, Kosjenac, Muhlo i Hrvat stigli ovdje na obalu mora, a što je ovjekovječio slikar Iveković na bombonijeri, prvo što im je bilo uraditi je porušiti sve ranokršćanske crkve koje su tako marljivo braća sv. Jeronima dizala i gradila. Da su se kojim slučajem mogli sresti, ne bi ni sv. Jeronim bolje prošao.
Svi oni koji takva pitanja postavljaju, kakve veze imamo mi sa sv. Jeronimom, zaboravljaju na naše neraskidive veze sa Hrvatskim zavodom sv. Jeronima u Rimu. Tu su se školovali naši dični i uzorni budući svećenici i biskupi. Isto tako preko tog Zavoda su spas u svijetu, najviše Argentini pronašli naši „domoljubi“, muževi iz 2. svjetskog rata Ante Pavelić, Vjekoslav Luburić, Eugen Dido Kvaternik, Andrija Artuković i mnogi drugi. Tu se naša crkva pokazala u „pravome svijetlu“ pružajući utočište i pomoć u bijegu mnogima koji su kaznu zaslužili. Američka obavještajna služba CIA je put kojim se bježalo u novi svijet nazvala „Štakorska ruta“, ruta kojom su nacisti, fašisti, ustaše i drugi razbojnici bježali iz Europe. Uspješnim bijegom iz Hrvatske preko Bleiburga, dolazilo se do Rima gdje su se dobijali dokumenti države Vatikan i putovnica Međunarodnog Crvenog križa.
Tu je u Zavodu sv. Jeronima boravio i Ante Pavelić te dobio dokumente na ime mađarskog inženjera Pabla Aranjosa, da bi iz Genoe brodom Sestrierre otišao u Argentinu.
Od države koja je porušila više od 3 tisuće antifašističkih spomenika i izbrisala ulice partizanskih patriota, istovremeno podižući spomenik Rafaelu vitezu Bobanu te krsteći ulice imenima Mile Budaka i drugih ustaških ministara, se očekuje da cijeni „doprinos“ očuvanju naše „državotvorne“ ideje iskazane u aktivnostima Zavoda sv. Jeronima po završetku Drugog svjetskog rata.
Župan Boban bi mogao mirne duše sazvati skup na Rivi i upitati: „Što mi preostaje još da vam obećam?“
Sumnjate li koji bi odgovor stigao sa splitske Rive?
Izvor: tacno.net
Foto: Wikimedia Creative Commons