ELIS BEKTAŠ: Došo bog u Sarajvo

Transkrpit zabilježen prilikom posjete boga zakonodavnom tijelu u Sarajevu i preveden sa protohumskog jezika na etničarski vernikular:

Došo bog u Sarajvo pa otišo pravo u skupštinu i tamo pokazo prstom na jednog minderliju pa mu vako podvikno

– Ti, glavonjo, što si me branio po društvenoj mreži, dolazi vamo!

– Izvolte, kaza snishodljivo minderlija koji je odmah prišo i naklonio se ko Rejhan Demirdžić, a kako ste odmah prepoznali da sam to ja?

– Take ko ti bih prepozno i u gužvi Meksiko Sitija, odvrati bog, jer se na vama sakoi zavrću i naboraju i zgute ko da su živi, pa se migolje da uteknu od vas čim se prilika ukaže.

– Ma to je između nas i sakoa obostrano, priznade minderlija, mi najvolimo one karirane košulje u kojima se skuplja sergija, al moramo se priklanjat i dodvorit ovim kaurima.

– Dodvoravajte se vi kome hoćete, odsječno kaza bog, neg de ti meni objasni s kojom motivacijom i s kojom namjerom si ti mene branio kad su me vrijeđali na društvenoj mreži?

– Pa moro sam vas branit, stade se pravdati minderlija, neću valjda pustit kjafirima da vam upućuju ružne riječi.

– De me dobro osmotri, naloži bog minderliji, pa mi odgovori jel ja tebi ličim na nekog sa ocjenom umanjene radne sposobnosti?

– Pa ne ličite, zamuca minderlija.

– Jesam li mlitav ko Šefik il sam možda metiljav ko Genjac il možda imam tup pogled ko Prevljak? nastavi bog sa pitanjima, il ti možda ličim na one prikaze iz Stava kojima je uvreda i kad im neko bajram čestita gledajuć ih u oči, a ne krišom i ko švercer čkiljeći?

– Niste ništa od toga, odgovori minderlija kao da pred školskom tablom stoji.

– Hoćemo li nas dvojica do parkića pa se odmjerit na šake da vidimo jesi li možda jači od mene, predloži bog.

– Ama kako ću ja biti jači od vas, uplašeno će minderlija.

– Pa oklen ti onda ideja da me ti taki uzimaš u zaštitu, zagrmi bog, i tako mi najstrašniju uvredu upućuješ, a da si musliman to bi značilo da si i haram počinio pripisujući mi odlike nedužne i nenaoružane nejači

– Pa moramo branit naše svetinje kad ih dušmani napadaju, a naročito vas i časni Kur’an i našeg dobrog dedu Aliju s Kovača, pokuša se minderlija opravdati

– Dečko, prekide ga bog, hajd da mi ovo skratimo i da olakšamo stvar i tebi i sebi i hajd ti fino izađi iz plakara pa proberi sebi kabinet u kojem ćeš se bogu molit, a islam ostavi onima koji su kadri razumit barem osnove islama onako kako ih Vikipedija navodi.

– Ali ja sam musliman u duši, reče minderlija i kucnu se po prsima.

– Ovdje i za Miljacku na kartama piše da je rijeka, primijeti bog, al nemoj, molim te, da se rasplinjavamo u semantičkim valerima neg mi odgovori, znadeš li ti da sam ja naložio čeljadima da poštuju i određene etičke norme u ponašanju i ophođenju, a naložio sam im i da idu u potragu za znanjem, ako treba i do Vuhana.

– Pa znadem to, odgovori minderlija.

– E kad znadeš, započe bog pitanje, onda mi kaži što me nisi isto tako uzeo u odbranu kad su me tvoje minderlije zlobno i osvetoljubivo vrijeđale utrkujući se ko će brže i ko će više etičkih normi prekršit i što me nisi branio kad su vam kadrovi umjesto po znanje u Kinu odlazili po diplomu u Travnik?

– Ali kako ću to, skoro zavapi minderlija, da odajem postupke svoje braće pa da se kjafiri naslađuju što se mi međusobno napadamo.

– Vi na tom minderu ništa drugo i ne radite neg se međusobno napadate otkako ste doplazali na njega, precizno primijeti bog, neg de da ovo još jednom razjasnimo i da vidim jesam li dobro razumio da ti mene braniš od onih koji mi ne mogu ništa i koji ne vrijeđaju mene već ispraznu riječ kojom me označavaju u govoru, a onda me ne braniš iz jedinog razloga da se kjafiri ne bi naslađivali?

– Kad vi to tako reknete, promuca minderlija oborene glave i sav crven u licu, to baš tako i ispadne, al ja to zaista nisam tako doživio.

– Taki ko ti uglavnom i ne mogu doživit ništa osim straha i bahatosti, reče bog, neg de mi rekni još jedno, ideš li ti u tekiju kod onog guravog Halila?

– Idemo, minderlija ponosno požuri da prizna, to je naš veliki duhovni vođa.

– Vođa, vođa, nego šta, promrmlja bog više nako za sebe, taman po vašoj mjeri onako izokrenut, pa kad tijelo okrene ka Mekki lice mu gleda u Vatikan, a ne morete raspetljat taj paradoks jer ste ostali bez bosnskog Hajdegera.

– Vi nas sve ružite, zavapi minderlija tužno, a nije nama ovdje nimalo lahko, pa eto i vi nas čuvate al ja ne morem razumit što ste dopustili da nas kjafiri skoro četiri godine drže u obruču i da nam onaj Vučić donosi vakcine ko sadaku.

– Da malo mućneš glavom lahko bi razumio, zajedljivo primijeti bog, dopustio sam i da budete u obruču i da vam Vučko sadaku donosi ne biste li vidjeli kako je to kad ja uzmem pa malo mislim jedno do podne a drugo od podne, a vi se zapitajte kakva će bit lekcija kad ja jednog dana odem u moj bijeg u slobodu.

– Mi ko da smo vam nahočad, potuži se minderlija, a ne vidite s koliko smo dušmana okruženi.

– Nije to do dušmana, objasni mu bog, već ste vi toliko nevini da bi vas dušmani okruživali i kad biste među one Hare Krišne otišli, a čak se i ja osjećam pomalo kriv u blizini vas tako nevinih.

– Nismo mi samo nevini, osjeti minderlija potrebu da se objasni, mi smo i žrtve.

– Žrtve će vam se preko noći smanjit kad prestanete govorit u množini, posavjetova ga bog, al opet morate bit pažljiviji u izboru onoga ko vas vodi u ratove i ne ne birati takog vođu koji ne ide u rat da nešto odbrani ili osvoji već da zaradi pare i potroši živu silu, ali eto, neću vam ja još i strategiju i koncepciju vođenja rata propisivat

– Nije to bio rat već agresija, ispravi ga minderlija.

– Morete vi to zvat kako hoćete, reče bog, bitno je samo to da su se sve strane pošteno odnosile prema obavezama iz poslovnog i trgovinskog ugovora.

– Hoće li ovdje ikad doć neko da nam pomogne, a ne samo da nas ruži i prekorijeva? skoro zacvili minderlija.

– Slao sam vam ja pomoć da bolju nisam mogao, kaza bog.

– A kad to? upita minderlija, jel našu braću mudžahide?

– Jok, već sam vam slao 16. muslimansku šestog aprila četrdesetpete, podsjeti ga bog, al nikad to niste halalili ni brigadi ni meni, al eto, preuzeo je onaj vaš Alija s Kovača na sebe obavezu da vam pomogne i odista je nekom i uspio pomoći, ali da su tako vođe kroz povijest pomagale svojim narodima sad bi zemlju vjerovatno nastanjivale mačke i žirafe i druge lijepe i skladne životinje, a džehennem bi promijenio ime u Sabirni centar za žrtve pružene pomoći.

– Pa što onda niste vi došli pa nam pomogli kako treba? upita minderlija.

– Imam ja jedan davno sklopljen sporazum sa šejtanom, odvrati bog, on ne dira one koje ja odaberem da im lično pomažem, a ja ne diram one koji su sa šejtanom potpisali sporazum o poslovnoj i naučnotehničkoj saradnji, pa kad taj sporazum nije prekoršen dosad, nisam ga ni tad htio kršit, a moram priznat i da mi je bilo drago što je šejtan ovaj put naišo na veću mustru od sebe.

– Eee mudar je naš dobri dedo Alija, ponosito će minderlija, i sa zajebanijima je on izlazio na kraj.

– Iz moje perspektive izgleda da on nije izašo ni na kakav kraj, primijeti bog, već je osto u zapećku, al eto, vi ovdje imate taj način šaljivog govora da ono što se rekne bude suprotno od onoga što jest, pa eto i tog svog Aliju s Kovača zovete i mladim i muslimanom.

– Meni je teško prihvatit to što govorite, priznade minderlija, ali moram poslušat.

– Ne moraš, momčino, uopšte ne moraš, potapša ga bog očinski po ramenu, ni dosad me niste slušali u onome što je važno već ste birali da poslušate samo ono što je najlakše.

– Pa hoćemo li bit kažnjeni zbog toga? upita minderlija sav zabrinut.

– Ma jok, odvrati bog s osmijehom na licu, što bih vas kažnjavo i sebe lišavo ugodnog i zabavnog predaha.

– Pa kako smo to mi zabavni? upita zbunjeni minderlija.

– Eh pošteni moj glavonjo, kaza bog, ti pojma nemaš da ja svaki dan poslije dnevnika sjednem pa gledam ovu čaršiju po sahat vremena i da je to najpopularnija serija gore kod mene.

– A kako se zove ta serija? znatiželjno će minderlija.

Zove se Došo šejtan u Sarajvo, odgovori bog pa se okrenu i ode iz one skupštine sve evo ovako šireći ruke i vičući samome sebi – vela havle, šta je ovo, da mi je neko pričo ja ne bih vjerovo da ovo ima, pa nije ni čudo da ni oni ne vjeruju u ono što im je neko pričo, već samo u ono što sami sebi uspiju slagat.

Piše: Elis Bektaš za Preokret
Foto: Printscreen YouTube

1 thought on “ELIS BEKTAŠ: Došo bog u Sarajvo”

  1. Mi ‘vamo, vi tamo do sljedeceg rata. Nadam se samo da Enis ima placu za ovo sto pise u protivnom dzaba kreci.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top