VUK BAČANOVIĆ: Srpski zločinci

To šta uopšte znači Srbin, a šta ostale nacije, nisam shvatio do svoje osme ili devete godine. Te 1991. je, sjećam se bio popis i majka je pitala pred popisivačem, mršavim mladićem koji je nosio naočale, “Vukane, hoćeš li biti Srbin!” Ne znam ni sam kako sam kao osmogodišnjak namah smislio taj odgovor, ali dobro ga se sjećam: “Hoću, ali da se napiše i da nisam za Miloševića!”. A onda je počeo rat. I s obzirom na sve šta se i kako se događalo u Sarajevu, “srpski zločinci” je postao vrlo učestao termin, jer su neki ljudi koji su ratovali bili Srbi i istovremeno zločinci. 

Takvi srpski zločinci su u avgustu 1992. pogodili gradsku Vijećnicu zapaljivim granatama, pa je plamen progutao više od 2 miliona knjiga, časopisa i vrijednih rukopisa. S obzirom da većina ljudskih bića ima tu tendenciju da više pamti zlo nego dobro i kako je zlo pojednostavljivanja, to neopisivo zlo gluposti, baš kao i Zvezde Granda, jedno od najprivlačnijih zala kojim je čovjek iskušan, to se to dvoje uskoro, pretvorilo u sinonim. Mitski Srbin je, u kućnoj istoriji koja se, po pravilu, ne deklamuje javno, potencijalni zločinac dok ne dokaže suprotno, vrlo slično kao što je i mitski Turčin/Poturica/Bošnjak, iz kućne istorije, izdajica roda i poroda i mrski bašibozuk, dok ne dokaže suprotno. Pod uslovom da im se i jednom i drugom neko smiluje i pruži priliku da zaista dokažu da nisu ti.

Elem, spomen ploča na Sarajevskoj vijećnici, kao i neke druge širom Sarajeva, koje su ovih dana postale predmet jednog od niza jalovih i besmislenih javnih sporova postjugoslovenske anticivilizacije, sadrži i sintagmu “srpski zločinci”. Koja čak nije toliko uvrjedljiva koliko je patološki i zlokobno neprecizna, jer,  zločinci imaju imena i prezimena i izopačene pobude, psihološke i ideološke, zbog kojih čine zločine, a ne samo etničko određenje i pripadnost. Ne nisu to čak ni “zločinci iz reda tog i tog naroda”, jer je i ta odrednica besmislena koliko i predstavinici “iz reda tog i tog naroda”, jer ljudska bića, ma koliko često bila tupava, ipak predstavljaju zajednice kompleksnije od poredanih stvorova, sem ako se ne radi o redu za hljeb ili gasnu komoru. No, nije toliko problem ni u nepreciznosti, jer, oko koje nije zlo iz “srpski zločinci” ipak neće zaključiti da se radi o svim Srbima, već baš o tim određenim koji su tog i tog datuma spalili vrijednu biblioteku.

Međutim, to je vrlo teško. Jer ovdje nije toliko problem u oku kroz koje ovakvu ploču gleda pametan, pronicljiv i empatičan mozak, koliko u mozgu koji je osmislio baš za one koji je tako neće gledati. Onom mozgu u kojem ne živi realni Srbin, prosječno i uglavnom tupavo i prestrašeno ljudsko biće, kao i sva druga, podložno svakojakim zalama, već mitski zločinački Srbin i koji ga je baš takvog i nikakvog drugačijeg ostavio u amanet budućim generacijama.

"Zašto je #QuoVadisAida Jasmile Žbanić odličan film? Zašto me je toliko oduševio, a da to, moram biti iskren do kraja,…

Posted by Preokret on Wednesday, March 31, 2021

Da je to tako, svjedoči nam cjelokupna spomenička kultura glavnog grada Bosne i Hercegovine u kojoj su jedini etnizovani zločinci – Srbi. Jer ne bi li smo u suprotnom imali i spomenik na kojem bi eksplicitno bilo napisano da je podignut u čast srpskih humanista, običnih nepismenih seljaka, koji su, iako je hrvatska fašistička država nad njima sprovodila genocid paralelan Holokaustu, pod vodstvom Hrvata, Josipa Broza Tita, svojom borbom učinili mogućim da 1943., nakon 482 godine, Bosna, a i Hercegovina ponovo steknu državnost, ili, pak, srpskim humanistima koji su 1918. omogućili da bude moguća Jugoslavija bez koje, opet, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine? Ili, zbog čega na skromnom spomen obilježju na mjestu nekadašnje Luburićeve vile, ili na onom na Vracama, ne piše da su tu, ne samo ustaški, već hrvatski katolički i muslimanski zločinci ubili toliko i toliko građana Sarajeva, a ne anonimni fašisti protiv kojih su se borili neimenovani antifašisti? Ili na nekadašnjem jevrejskom Kal-grandeu, današnjem Bosanskom kulturnom centru, da su ga opljačkali i oskrnavili muslimanski i hrvatski zločinci u sadejstvu sa njemačkim zločincima?

Zbog toga što takvo nešto ne bi bilo ni moralno ni normalno, jer niko nije human ili nehuman, heroj ili zločinac, grešnik ili svetac, isključivo zbog pripadnosti određenoj etničkoj grupi. I što nam govori da sintagma “srpski zločinci” nije osmišljena takva kakva jeste zbog zločina izvršenih od strane Karadžićevog režima u posljednjem ratu, već je proizašla upravo iz sveukupne demonske pameti iz koje se razvila i karadžićevska, ona koja je na stub srama vezivala i vezuje i nerođenu djecu i stavlja im mete na čelo i koja je prouzrokovala patnju i bol sve i jedne etničke zajednice u istoriji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ona je, u suštini, vrlo zlurada u svom uopštavanju.

Kao dječak sam znao da nisam Miloševićev. Nazovimo to dječjom intuicijom, ali znao sam da to ne valja i prije nego što sam na svojoj koži osjetio zašto. Ali, trebalo je stasavati i prkositi i graditi ljudsko dostojanstvo u stvarnosti u kojoj je mitski Srbin jedini realni Srbin dok ne dokaže drugačije i u svakoj prilici na neki način ne ponavlja: “Ja jesam Srbin, ali ne i zločinac”, kako to sugerišu razni drugosrbijanski poluinteligenti u službi osmislitelja mitskih vječnih “srpskih zločinaca”. 

Valjalo je u svemu tome u sebi nadvladati i prkos tog uplakanog djeteta u sebi koje neprestano ponavlja da nije taj. Valjalo je odbaciti i smiješna inaćenja, koja mogu odvesti samo u negaciju onoga što je dječja iskrenost pravilno kategorizovala kao zlo. Jer jedna od najboljih definicija zla je da je ono stereotip koje nas tjera da se pomirimo sa stereotipom u koji smo ugurani i u okviru njega umremo od gluposti i zla. Na kraju krajeva, ako se namjeravamo sjećati i Vijećnice, prvenstveno kao biblioteke i obnoviti je kao biblioteku, onda je njen primarni cilj da u njoj čitamo obilje knjiga od kojih nas je ogromna većina učila i uči da ne budemo koncentrat gluposti i zla poput onog iz kojeg je proizašao sadašnji natpis na ulazu.

"Nije pristojno pozivati se na sudski utvrđene činjenice, a onda ih hladnokrvno pogaziti."

Posted by Preokret on Sunday, April 11, 2021

Piše: Vuk Bačanović za Preokret
Foto: Pixabay / NAP

1 thought on “VUK BAČANOVIĆ: Srpski zločinci”

  1. Oćel biti skoro nekog teksta u kojem se bavite zaključkima međunarodne komisije za utvrđivanje stradanja srpskog naroda na teritoriji ratnog Sarajeva?

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top