MUHAREM BAZDULJ: Vječni partizan

Opet je četvrti maj, odnosno godišnjica smrti Josipa Broza Tita, na postjugoslovenskom medijskom prostoru prizvao očekivane reakcije. S jedne strane, Tita se proglašava srbofobom, izdajnikom hrvatstva, čovjekom koji je uljuljkujući bh. muslimane u iluziju bratstva i jedinstva pripremio teren na etničko čišćenje i genocid; s druge strane, uglavnom među takozvanim običnim ljudima, na cijelom prostoru od Sutle do Ibra, Tito se uzdiže kao jedini naš pravi državnik u posljednjih (najmanje) osamdeset godina.

Umoran od tog banalnog nadgornjavanja, vraćam se dnevnicima Ričarda Bartona, jednog od najvećih glumaca svih vremena, koji u svojim dnevnicima Tita pominje stotinjak puta i kome je 1. avgust 1971. važan dan u životu, jer je tog dana, što bi pjesma rekla, „video Tita“. Evo malo dnevničkih izvoda o tom danu prije nepunih pola vijeka na Brionima:

„Dugačak, ali jako prijatan dan proveden u cijelosti – izuzmem li kratko popodnevno spavanje – s Titom. Otišli smo do njegove kuće, što je samo nekoliko minuta daleko od nas, oko podneva. On, žena i kamere su nas očekivali. (Kasnije smo sami sebe vidjeli na televiziji.) Sjedili smo u uglu velike sobe čiji je jedan dio trpezarija. Bila su dva stola. Sjedili smo za jednim sa Predsjednikom i Madam Broz, dvoje prevodilaca i još nekoliko neidentifikovanih ljudi. (…) Kad me Tito pitao šta mislim o scenariju, rekao sam da mislim da je njegov lik preslabo predstavljen, da bi to trebalo biti jače i da je uloga premala. Rekao je da je okej da se to pojača što je jako razveselilo režisera Delića. Tako da ću možda ipak imati više posla, nego da samo stojim, motam se unaokolo i izgledam kao čovjek kome je sudbina namijenila velike stvari.

Predsjednik je iznenađujuće sitan i nježan. Kratke ručice i noge, mala glava i lice. Nosi blago zatamnjene naočale pa nisam siguran za boju njegovih očiju. Ima prilično veliki trbuh, ali ostatak tijela je mršav – nema krupnu pozadinu ni debela prsa, a noge su mu vitke. Hoda polako kratkim koracima. Kad sjedi za stolom izgleda najopasnije. Blago sam uznemiren nervozom koju vidim kod posluge. Ovdje se živi u velikom luksuzu i potpuno vjerujem princezi Margareti koja kaže da u poređenju sa ovim Bakingemska palača djeluje kao dom nekog iz srednje klase. Poslije ručka, ja i Predsjednik smo dugo pričali o ratu, posebno o Sutjesci. Pitao sam ga da li mu se dopadao Staljin. Trebalo mu je dugo vremena da mi odgovori da bi napokon rekao da mu se Staljin ‘dopadao kao političar, da mu se zapravo divio kao političaru, ali da mu je bio odbojan kao osoba’. Većinu vremena je govorio srpskohrvatski, no kad smo bili sami govorio je engleski, sporo, ali korektno. Pomenuo sam da sam pročitao negdje kako francuski govori tečno, pa sam predložio da pređemo na taj jezik, ali me izgleda nije čuo pa je nastavio da govori engleski dok nam se nije pridružio prevodilac, što je dočekao sa olakšanjem pa se vratio na srpskohrvatski.

"Srbi i Bošnjaci, kao što je predivno zaključio profesor Rodoljub Kubat, slovenskog su roda i biblijske (iako paganskim…

Posted by Preokret on Thursday, May 6, 2021

Oko četiri popodne pozvao nas je na vožnju u kabrioletu Linkoln-Kontinental – za koji je rekao da je poklon od, čini mi se, građana Zagreba; vozio je on sam, Elizabet je sjedila do njega, a Madam Broz i ja pozadi. Uspio je da izvede da desna prednja guma odmah pukne jer je prešao preko vrlo oštrog ivičnjaka ni pedeset metara od kuće. Umjesto da stane i ugasi motor, dao je pun gas pa smo se treskali opasno po živce valjda i desetak sekundi. Izišli smo iz kola i pješice otišli do malog zoološkog vrta u kojem smo vidjeli slona, kozoroga, antilope itd. I gazele, takođe. Poslije incidenta s kolima, na trenutak mi se odjednom učinio vrlo starim i još manjim, ali vrlo brzo je postao onaj već poznati samopouzdani Tito. Kao da je bio malo prestrašen od slona dok ga je hranio. Na moj užas – kao i Elizabetin, kako sam kasnije saznao – za petnaestak minuta dovezli su Kontinental sa zamijenjenom gumom pa smo opet krenuli na vožnju. Vozio je vrlo sporo, ali mi je ipak (kao i Elizabeti) duša bila u nosu tokom cijelog puta, a obišli smo čitavo ostrvo. Bilo mi je jako drago kad smo se vratili u Titovu vilu. Očito je bio sklon naglim skretanjima i naglim kočenjima, pa smo sve vrijeme bili u opasnosti da izletimo kroz šoferšajbnu kad god bi želio da zastane da nam nešto pokaže. Ali i on i gospođa su toliko šarmantni da bi im čovjek sve oprostio. Tito voli životinje i drveće, i ima i jednog i drugog u izobilju na ovom ostrvu, a valjda i drugdje.

U jednom trenutku sam ga pitao šta bi učinio da je bilo po Čerčilovom i da se umjesto otvaranja drugog fronta išlo na iskrcavanje na Jadranu, pa se probojem preko Balkana i Austrije pokušalo prekinuti rusko napredovanje. Odgovorio je bez oklijevanja: ‘Mi bismo vas zaustavili. U to vrijeme smo već imali 35 divizija, vojsku uvježbanu u bitkama, a i dosta oružja otetog od Nijemaca i Talijana.’ Pretpostavljam da je govorio istinu te bi u tom smislu imali još jedan rat. Skoro u istom dahu kazao mi je da je vjerovao Čerčilu, ali ne i Britancima. Kao da niko više ne vjeruje Britancima. Zaista smo, barem po mišljenju stranaca, ‘perfidni albion’.“

Ponovno čitanje ovog fragmenta podsjetilo me naslov nove Titove biografije nedavno objavljene na njemačkom: „Vječni partizan“, autorke Mari Žanin Čalić. Na pragu svog osamdesetog rođendana, usred 1971, po mnogo čemu krizne godine, Tito ni iz kurtoazije uglednom gostu ne želi diplomatski sugerisati da bi se partizanska vojska šutke pomirila sa samoinicijativnim angloameričkim iskrcavanjem na Jadranu.

Ogroman je broj detalja iz Titove političke baštine oko kojih nikad neće biti konsenzusa, no kad se povuče crta on je bio čovjek koji je od jugoslovenskih naroda napravio subjekat, a ne objekat, svjetske politike. To je danas nezamislivo i baš zato ne smije da se zaboravi.

"Pseudo-lord i norveški šumar isplanirali su da se #BiH transformiše u uniju država, a to bi značilo i faktički i pravni…

Posted by Preokret on Wednesday, April 28, 2021

Piše: Muharem Bazdulj za Preokret
Foto: Printscreen Video American International Pictures

1 thought on “MUHAREM BAZDULJ: Vječni partizan”

  1. Tito je bio lično uspešan čovek, ali kako to Čeda Antić ukazuje, u njegovom testamentalnom intervjuu, sam Tito je rekao da on ostavlja samoupravljanje, bratstvo i jedinstvo, i Nesvrstani. Šta je ostalo od toga? Ništa!

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top