ELIS BEKTAŠ: Dekonstrukcija propagandnih kretenluka!

Bitka kod Plateje, premda nešto manje poznata od svojih čuvenih posestrima sa Termopila i Salamine, ipak nije bila ništa manje značajna, jer je savez helenskih polisa pobjedom u tom okršaju protjerao persijske snage iz Beotije i Atike. Svjedočanstva o tom boju, međutim, teško da se mogu nazvati pouzdanima i naše današnje znanje o njemu proističe uglavnom iz spekulativnih procjena. Nije poznato čak ni kolike su bile vojske koje su se sukobile kod Plateje, kao što ne znamo tačno ni kakve su gubitke nanijele jedna drugoj, jer savremenici i njihovi nasljednici, u skladu sa običajima svojih epoha, uglavnom nude sumanuta pretjerivanja, koja nipošto nisu usaglašena, pa tako Herodot navodi broj od 300 hiljada Persijanaca, kojeg Delbrik smanjuje na 60 do 80 hiljada, od kojih su jedva 25 hiljada bili ratnici, a ostali su se ubrajali u raznorazno neborbeno osoblje. Podaci o gubicima još se više razlikuju, pa tako Diodor helenske gubitke diže na 10 hiljada ljudi, Plutarh navodi broj od 1360 poginulih Helena, a egzaltirani Herodot to umanjuje devet puta i daje broj od samo 159 helenskih žrtava u boju kod Plateje.

Pretjerivanja i druge nedoumice

Za ta pretjerivanja i druge nedoumice vezane za bitku kod Plateje ipak valja imati razumijevanja, jer se ona odigrala prije tačno dva i po milenijuma, a kad su mnoge novije bitke obavijene misterijama, zašto bismo zahtijevali enciklopedijsku jasnoću i preciznost od događaja iz tako davne prošlosti, u kom su učestvovali narodi od kojih su danas ostala samo imena, kojima se diče ljudi koji s tim drevnim narodima uglavnom malo ili nikakve veze nemaju.

Dobar primjer za noviji istorijski i ratni događaj obavijen velom misterije jeste Peta neprijateljska ofanziva, koju su okupatorske njemačke snage nazvale Operacija Schwartz, a u socijalističkoj Jugoslaviji bila je poznata pod popularnim i prilično nepreciznim nazivom Bitka na Sutjesci, jer tu nije bila riječ o samo jednoj bitki, niti se ona vodila samo u kanjonu Sutjeske, a pogotovo nije bila riječ ni o kakvoj veličanstvenoj pobjedi, već o najtežem operativnom porazu partizanskih snaga u čitavom ratu i veliko je pitanje da li bi se partizanski pokret tako brzo oporavio, da nekoliko mjeseci nakon tog poraza nije kapitulirala fašistička Italija i da zapadni saveznici svoju pomoć nisu preusmjerili na snage pod Brozovom komandom.

No čak i u ideološki zauzdanoj Jugoslaviji, onaj ko je imao znanja i volje, mogao se probiti kroz lavirint propagandnih knjiga, članaka, filmova… i u literaturi pronaći podatke iz kojih je nedvosmisleno proisticalo da je koncentrisanje glavnine partizanskih snaga na operativnoj prostoriji u širem rejonu Foče bilo katastrofalna greška Vrhovnog štaba, koji je takvom odlukom omogućio okupatorskim i kvislinškim snagama da izvrše blokadu teritorije sa kružne osnovice i preduzmu protivgerilsku operaciju tokom koje su partizanske snage bile prinuđene na ono čega su se one najviše plašile – na prihvatanje dugotrajne borbe, koja nikako ne pogoduje lakim i slabo snabdjevenim trupama.

Pretjerivanje

Pažljiv čitalac je takođe mogao pronaći obilje podataka koji ukazuju na pretjerivanje u pogledu odnosa snaga, jer su propagandistički zahtjevi nalagali da se poraz pretvori u pobjedu preuveličavanjem broja neprijateljskih trupa, koji je išao i do deset naprema jedan, premda je u stvarnosti taj odnos na bitačnoj prostoriji znao biti i jedan naprema jedan. To dolazi otud što su u okupatorske i kvislinške snage ubrajane čak i pozadinske jedinice i komande koje nisu uzele izravno učešće u operaciji, a partizanima su brojani samo borci koji su se našli u okruženju. Indikativno je, ali i razumljivo, to što su jugoslovenski autori uglavnom ignorisali činjenicu da su njemačke snage, u sklopu priprema za Operaciju Schwartz, razoružale i privremeno internirale dio četničkih snaga na području istočne Hercegovine, ostavljajući pod oružjem i u operativnom stanju samo one četničke trupe koje su potvrdile svoju lojalnost Rajhu.

Nije mi namjera da u ovom tekstu detaljno i duboko osvjetljavam bojeve na poljima Plateje i na vrhovima Zelengore, već samo želim da ukažem na činjenicu da su ratovi, kao ideološke tvorevine par excellence itekako podložni mistifikaciji i mitologizaciji, ali su ratovi ujedno i prilično egzaktni i materijalni fenomeni, pa onaj kome je do znanja i razumijevanja, treba da se kreće tragom brojeva a ne epiteta. Čak ni Lukasov rat između Imperije i pobunjenika ne može računati na konsezusnu jasnoću, a kamoli da na nju računaju ratovi u kojima su učestvovala stvarna i postojeća društva, čija priroda teži da i neriješene ishode doživljava kao pobjede ili kao poraze.

Zato je put brojeva jedini put koji nam nudi kakvu-takvu jasnoću o onome što se odista zbilo, no i te brojeve, naravno, valja sagledavati u sinergiji za brojnim drugim faktorima. A tamo gdje je društvo postalo žrtvom zatucanosti i mitomanskog eksluziviteta, takvo je sagledavanje znatno otežano, jednostavno stoga što um većine članova takvog društva nije sposoban razumjeti činjenice, jer nije spreman odbaciti emocije koje su prepreka tom razumijevanju.

"Rat za raspad Jugoslavije okočan je 2001, na isti način kako je i započeo – mali i traljavi rat u Sloveniji bio je…

Posted by Preokret on Thursday, April 29, 2021

Rat za jugoslovensko nasljeđe

Nemam neposredno iskustvo o tome kako stoje stvari u drugim upropaštenim društvima oštećene svijesti, ali čini mi se da ne postoji rat kojeg prati veća količina ideološkog i propagandnog kretenluka i veći strah od njegovog osvjetljavanja i razumijevanja, nego što je rat za raspad Jugoslavije, kog možemo zvati i Ratom za jugoslovensko naslijeđe. Savremena domaća, pa i strana povijest i historiografija uglavnom se fokusiraju na političke, kriminalne i humanitarne aspekte tog sukoba, a studiozan tretman vojnih operacija u potpunosti je zamijenjen vulgarnim propagandnim kretenlucima ili, u najboljem slučaju, debilnim oponašanjem najpravovjernije komunističke propagandno-historijske metode.

Iz tako postavljenog fokusa može se izvući mnogo različitih zaključaka, među kojima je i onaj da taj rat ustvari i nije bio pravi rat, već krvava i konsenzusna opsjenarska predstava, u kojoj su krvoprolića i rušenja imala ulogu sisate i guzlate opsjenarove pomoćnice, koja je tu da publici odvuče pažnju, dok on izvede svoju tačku pretvorbe društvenog blaga u vlasništvo odabrane reakcionarne elite.

Vulgarna propagandistička mitomanija namijenjena je da zatucanu publiku što duže održi u stanju zanosa i infantilnog vjerovanja da je opsjenar izveo istinsku magiju, a ne običnu, dobro uvježbanu prevaru, koja će mu napuniti džepove.

Čitalac će primijetiti da ovdje ne izdvajam nijednu zaraćenu stranu, iz prostog razloga što to i nisu bile odista zaraćene strane u stvarnom značenju te riječi, već saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu rušenja društvenih vrijednosti i pljačkanja društvenog blaga, te zlikovci koji su zarad te agende spremno žrtvovali desetine hiljada živih bića, kako bi njihova mračna predstava dobila na uvjerljivosti.

Kretenizacija

Meni lično ne pada na pamet preuzimati na svoja pleća obavezu raščišćavanja zapuštenosti koja se taloži već četvrt stoljeća i čišćenja propagandne balege koja se nakupila kao u Augejevim štalama i zadovoljiću se time što ću akademskim zajednicama postaviti pitanje – pa jel vas imalo stid što ste pasivno posmatrali kretenizaciju društva ili čak aktivno učestvovali u tom procesu? Za potrebe ovog teksta biće dovoljno da nasumce odaberem neke ratne događaje, bez intencije da nudim njihovo detaljno tumačenje i da umanjujem traumu i autentičnost iskustva neposrednih učesnika – njemački osuđenici koji su u aranžmanu Alfreda Naujoksa pobijeni u Glajvicu nisu ništa manje mrtvi zbog toga što su likvidirani u poljskim uniformama.

Porazna je činjenica da neugodno i nepristojno velik dio postjugoslovenskih društava vjeruje u propagandne kretenluke, poput onog sarajevskog o nekakvom dedi Nusretu koji je projektilom ispaljenim iz vodovodne cijevi uništio protivničko oklopno vozilo. Ili u tvrdnju da su srpske snage pokušale presjeći grad veličine Sarajeva sa par pinzgauera i sa nekakvim nejasnim trupama koje se nazivaju „niškim specijalcima“, ma šta to značilo. A oni koji se razumijevaju u vojna pitanja i koji poznaju organizaciju JNA, znaju da to ne znači skoro ništa.

Takvih kretenluka u obilju ima i na srpskoj i na ostalim stranama, ali pristojnost nalaže da ukazivanje na njih ostavim nekom ko je rat proveo na nekoj od tih strana, a pri tom mu razbor i etički kod nisu atrofirali. Bukvalno svaki vojni događaj, akcija, bitka, operacija… koje se dohvatite sa bilo koje strane ponudiće vam istu sliku – odsustvo činjenica ili njihovo tumačenje koje se sa mržnjom odnosi prema elementarnoj logici i zdravom razumu.

Semantički idiotluci

Dekonstrukcija propagandnih kretenluka jeste conditio sine qua non za otpočinjanje dugotrajnog, traumatičnog i mukotrpnog procesa osvjetljavanja tog sramnog dijela južnoslovenske povijesti koji je ovdje označen kao rat za raspad Jugoslavije. Za početak je potrebno naćuliti uši i hvatati narativne kretenluke, koji su pouzdani indikatori da nešto suštinski nije uredu sa slikom tog rata koja se nudi javnosti. Tako ćete i dan-danas čuti ili pročitati iskaz poput – napala nas je bivša JNA… a niko da se zapita kako mu mozak ne uzvišti kao varenika pred takvim semantičkim idiotlukom. Kao da na žrijebu za Evropsko prvenstvo u fudbalu izvučete, recimo, Italiju i uzviknete – igramo sa Rimskim Carstvom!

Posao koji stoji pred ovdašnjim društvima ogroman je i nezahvalan, ali barem o jednome ne treba brinuti – neće biti nimalo teško pohvatati te narativne i propagandne kretenluke, jer osim njih skoro ništa drugo i ne postoji u prostoru javne riječi. Pa eto, gospodo iz akademskih zajednica, zasučite rukave i prionite na posao, te tako pokažite da ipak niste baš tolika ljudska govna kolika ste se dosad potrudili da budete kroz svoju pasivnost ili svoje saučesništvo u poslu sluđivanja najšireg društvenog okvira.

Piše: Elis Bektaš za Preokret
Naslovna Foto: Vedran Smailović svira čelo u razrušenoj Narodnoj biblioteci u Sarajevu 1992. godine / Wikimedia Creative Commons Mikhail Evstafiev

"Srbi i Bošnjaci, kao što je predivno zaključio profesor Rodoljub Kubat, slovenskog su roda i biblijske (iako paganskim…

Posted by Preokret on Thursday, May 6, 2021

3 thoughts on “ELIS BEKTAŠ: Dekonstrukcija propagandnih kretenluka!”

  1. Srbalijo Ellis jesi bio u Zvorniku na derneku povodom dolaska onog austrijskog kopileta sa jaranom ti Bazdojom. Red je, ipak ste vi raja.

  2. Ovo je, iz mog ugla, isuviše banalizovana priča o ratu, koja je pri tom netačna (do konverzije društvene svojine u privatnu u Srbiji je došlo nakon ratova) i nepotpuna (uopšte se ne uzima u obzir uloga međunarodni zajednice i međunarodnog kapitala).

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top