VLADIMIR VELJKOVIĆ: Krivokapić i gnev zločestog klovna

Do pre samo nekoliko meseci bili smo svedoci otvorenog lobiranja i mešanja državnog vrha Srbije i režimskih medija u unutrašnja pitanja SPC prilikom izbora novog patrijarha. Međutim, sasvim je drugačiji stav zauzet prošle nedelje, prilikom posete crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića Patrijaršiji u Beogradu, kada je došlo do odlaganja potpisivanja Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC. Negativne reakcije izazvala je i premijerova izjava da na mestu novog mitropolita vidi episkopa Joanikija, jer, kako je rekao, takva je volja pravoslavnih vernika u Crnoj Gori. Od ove se izjave zvanično ogradila SPC ali i episkop Joanikije lično, što nije teško razumeti: demokratskom se političaru, kakav je nesumnjivo Krivokapić, može javno uputiti suprotno mišljenje, s obzirom da demokrate poštuju svačije pravo da javno zastupa svoj stav.  

Dobar ukus

Ograđivanje episkopa Joanikija, od Krivokapićeve izjave u njegovu korist, ticalo se pitanja dobrog ukusa i bilo je očekivano ako imamo u vidu da se radi o odmerenom i odgovornom arhijereju, ali je zato iznenadni napad hrabrosti u zvaničnim saopštenjima SPC – tamo stoji da je nedopustivo mešanje u unutrašnje crkvene stvari – za žaljenje. Info služba SPC nikada nije uputila tako hrabre poruke autoritarcu Vučiću. Naime, ako javno zastupate stavove koji se kose sa voljom umišljenih vlastoljubaca – to može da košta, a u SPC očigledno nisu spremni da na sebe prime gnev zločestog klovna, koji izigrava vrhovnog boga u zemlji Srbiji. A i zašto bi, kada redovno plaća.

Za vreme ovog Sabora SPC Vlada Srbije uplatila je 2,5 miliona evra pomoći za SPC, iako je prethodno deo te sume bio namenjen ublažavanju posledica kovida 19. Ovi milioni ne umiruju savest tiranina, oni kupuju savest srpske crkve.     

Ali, šta se zaista desilo? Prvo, Krivokapićeva izjava je uspostavila novi presedan. Ako je srbijanska politika zainteresovana za crkvena pitanja, kao što je izbor patrijarha, u fokusu crnogorske će biti pitanje – ko će se postavljati na mesto mitropolita crnogorsko-primorskog. U tom smislu, premijer je iskoračio i ispred opozicije, koja na pitanje SPC u Crnoj Gori gleda izrazito negativno, ali i ispred pozicije oličene u DF-u. Opoziciji je pokazao da se neko i u Crnoj Gori može pitati i uticati na odnos snaga unutar SPC u sred Beograda, dok se delu pozicije koja podržava njegovu vladu pokazao kao bolji i uspešniji zaštitnik volje pravoslavnih vernika u Crnoj Gori. (Sabor je zaista izabrao episkopa Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog.) Hoće li Krivokapić kasnije umeti da iskoristi ovu prednost na polju crkvene politike u odnosu na poziciju i opoziciju, sasvim je drugo pitanje.

“S mojom crkvom u mojoj zemlji..”

Drugo, doneta je ispravna odluka da se Temeljni ugovor između SPC i Vlade Crne Gore ne potpiše u Beogradu i to još u trenutku kada novi crnogorski mitropolit nije bio ni izabran od strane Sabora. Da je ugovor potpisan, stvorio bi se utisak da se Crnoj Gori nameće volja iz Srbije, i da Crna Gora, kao suverena država, ne ume sama da rešava svoja unutrašnja pitanja – na čemu bi opozicija više nego ubedljivo, razorno profitirala. Zato je, sa druge strane, napad DF-a na Krivokapića zbog toga što nije potpisao Temeljni ugovor čist promašaj: oni su, zbog tesne saradnje sa Vučićem, potpuno zanemarili činjenicu da dokument koji uređuje odnose između države Crne Gore i SPC, kao verske organizacija na teritoriji Crne Gore, ne može biti potpisan u drugoj državi. Temeljni ugovor će biti zaključen „sa mojom crkvom, u mojoj zemlji“, rekao je premijer odgovarajući na optužbe DF-a.

Osim političkog odmeravanja snaga na polju crkvenog pitanja, u javnosti su se takođe mogle čuti i načelne kritike: „Ogromnu je grešku napravio Zdravko Krivokapić kada je otputovao u Beograd i saopštio da u ime verujućeg naroda on treba nekome da kaže ko treba da bude mitropolit i šta SPC treba da odluči, mi ovako u kontinuitetu stalno saopštavamo da crkva ne treba da se meša u politiku, a sada imamo primer predsednika Vlade, najmoćnije političke ličnosti prema ustavnom sistemu Crne Gore koji se direkto meša u pitanja unutrašnjeg ustrojstva i odlučivanja SPC“, rekao je Vladimir Pavićević, bivši profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, a sada, posle neuspele političke karijere, direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije iz Crne Gore.

Odavno pređena granica

Sa Pavićevićevom načelnom pozicijom nema spora. Svi se slažemo oko principa odvojenosti crkve i države, međutim, šta raditi u okolnostima kada je ta granica odavno pređena i kada se ne samo politika meša u Crkvu – videti program DPS-a o osnivanju crnogorske crkve – nego i Crkva u polje politike. Naravno, ovo preklapanje Crkve i politike se odvija u okviru strogo zaokruženog područja politike nacionalnog identiteta.

Potpuno je nezamislivo da se sveštenstvo oglašava po ekološkim pitanjima ili o pitanjima srozanih radnih prava građana, ili da se političari, sa svoje strane, pozivaju na crkveno učenje, kako bi dodatno potkrepili (produhovili?) svoje političke stavove. Pavićevićeva intervencija je podsećanje na nešto čemu svakako treba težiti, ali je trenutna situacija takva da je crkveno pitanje postalo polje političke borbe, i ko na tom delu terena ne pokuša da ostvari prestiž može da izgubi celu političku utakmicu, iako bi načelno bio u pravu, zalažući se, kao Pavićević, za načelo nemešanja politike i Crkve. To pokazuje, barem za sada, politička praksa.

Piše: Vladimir Veljković za Preokret
Foto: Printscreen YouTube / NOVA S

1 thought on “VLADIMIR VELJKOVIĆ: Krivokapić i gnev zločestog klovna”

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top