MUHAREM BAZDULJ: Žalopojka za golom u gostima

Na naslovnoj stranici sedmičnog biltena jedne od vodećih sportskih kladionica zapadnog Balkana ili mini-Šengena, da baš ne kažem „srpskog sveta“, šepuri se naslov: „Banja Luka se nada čudu“. Nadnaslov veli: „Borac BL – Kluž, prvi meč 1:3“. Radilo se, dakle, o najavi revanš meča prvog pretkola Lige šampiona. Kratki članak u samom biltenu nosi naslov „Borac ima veliku želju, ali Kluž je viša klasa“ i ide ovako: „Banjalučki Borac dočekuje Kluž na Gradskom stadionu u revanš meču prvog kola kvalifikacija za Ligu šampiona. Prvi duel je očekivano pripao rumunskom sastavu, koji je u Transilvaniji slavio sa 3:1. Osetila se razlika u kvalitetu i sada je pred Banjalučanima težak zadatak. Nije imao Borac sreće na žrebu, dobio je tim koji je godinama unazad u samom vrhu rumunskog fudbala, a pri tom je veoma uspešan i na evrosceni. Jeste Kluž doživeo brojne promene ovog leta, ali i dalje poseduje daleko veći budžet i kvalitetniji sastav. Već posle 28 minuta Železničari su imali dva gola prednosti, put do Borčeve mreže pronašli su Deak i Omrani. Nadu je Banjalučanima vratio grčki internacionalac Panajotis Moraitis pogotkom u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena. Ipak, posle samo 15 minuta igre u drugom delu, Sigurjonson je na asistenciju ponajboljeg igrača ekipe Deaka vratio dva gola prednosti rumunskoj ekipi. Ispostavilo se da je Islanđanin postavio i konačan rezultat. Kluž je bio daleko konkretniji, imao je 12 udaraca kao golu rivala, Borac svega dva. Jasno da je da je pred sastavom iz BiH težak zadatak, moraće i da se otvori od prvog minuta kako bi pokušao da stigne veliki zaostatak, što bi moglo da ostavi puno prostora rivalu da dodatno poveća svoju prednost. Dobra vest za Borac je da je Kluž u međuvremenu igrao i za trofej Superkupa Rumunije protiv Krajove i da je izgubio posle slabijeg izvođenja jedanaesteraca, pa je bez sumnje stigao potišten u Banju Luku“.

Čovjek koji je napisao tekst je zapravo sve dobro sažeo, kako već znaju solidni sportski novinari. Imajući u vidu reputacije ekipa, pa i rumunske i bosanskohercegovačke lige, djelovalo je da je revanš za Kluž samo formalnost. Nisam te večeri stigao da pratim fudbal, no ujutro su me na raznim portalima dočekale vijesti kako je Borac bio nadomak čudu i kako je poražen tek u produžecima. Ono što me je zbunjivalo bila je informacija da je rezultat bio 2:1 za Borac. Nemoguće, mislio sam, ako dobro pamtim, u Rumuniji je bilo 3:1 za Kluž, da bi došlo do produžetaka najprije je u regularnom dijelu moralo biti 3:1 za Borac, a onda je Kluž, valjda, u produžecima zabio za 3:2.

Neko je pogriješio u brojevima, nema drugog objašnjenja, mislim. Onda otvaram jedan članak da se informišem o detaljima i vidim da je regularni tok utakmice zaista završio rezultatom 2:0 za Borac. Čekaj, mora da je onda i u Rumuniji bilo 2:0 za Kluž, sve sam pogrešno upamtio. Ne, ovdje stoji da je Borac pokušavao stići zaostatak od dva gola iz Rumunije nakon poraza od 3:1. I onda skoro da naglas sam sebi kažem: Pa kako produžeci, pa Borac je dao go u gostima?!

Vrti mi se u mislima da je UEFA nedavno objavila da se razmišlja o ukidanju tog pravila. Nije valjda da su već počeli to da primijenjuju? Izgleda da jesu. Je li moguće? Izgleda da je baš Borac iz Banje Luke prva žrtva ukidanja gola u gostima.

Ko god je čuo za fudbal u posljednjih pola vijeka, zna za pravilo gola u gostima. Da bi se u kup sistemu izbjeglo taktičko igranje na remi, uvedeno je pravilo da gol u gostima vrijedi dvostruko. Imajuću u vidu da domaća ekipa ima podršku svojih navijača, da su komotniji na vlastitom stadionu, da nisu morali da putuju na gostovanje, imaju u startu neku malu prednost, odnosno gosti imaju mali hendikep. Pravilo u tom smislu stimuliše goste da ne igraju bunker, jer im i jedan go može puno značiti.

Generacije rođene od kraja pedesetih godina prošlog vijeka nadalje i ne znaju za drukčiji fudbal. Fraza „go u gostima“ se metaforski koristila u masi drugih diskursa izvan čisto sportskog: od politike do erotike. Ako je i bilo ljudi koji ne razumiju ofsajd, go u gostima su shvatali svi.

Fudbal bez gola u gostima nije više ista igra. U posljednjih nekoliko godina bilo je više povoda za apokaliptične komentare da prolazi era „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ As We Know It. Ovo je samo još jedan od takvih povoda.

Ispadanjem iz Lige šampiona, Borac, međutim, nije ispao iz UEFA-inih međunarodnih takmičenja u ovoj sezoni. Dobiće priliku da zaigra u novom, tek od ove sezone uvedenom, formatu: UEFA Konferencijskoj ligi. Ima neke lijepe koincidencije u tome da se Borac pojavi u prvoj sezoni novog UEFA-inog formata, pošto je upravo Borac posljednji osvajač jednog međunarodnog evropskog kupa koji je decenijama trajao, a prestao se igrati upravo nakon Borčeve titule. Radi se naravno o popularnom Mitropa kupu, odnosno Srednjoevropskom kupu, koji su prije Borca osvajale i ekipe poput Milana, Udinezea, Fjorentine, Partizana, Rapida, Sparte iz Praga itd. Desilo se to krajem maja 1992, kad je rat u Bosni i Hercegovini već harao. Ekipa Borca je bila sastavljena od igrača, kako se to kaže, svih naroda i narodnosti, od Fuada Šašivarevića preko Milorada Bilbije do Zvonka Lipovca.

Uoči tridesete godišnjice najvećog Borčevog međunarodnog uspjeha i ovaj nesretni poraz od Kluža predstavlja, ako ništa drugo, i bez poricanja svijesti o kiselom grožđu, ulazak u anale UEFA-inih takmičenja. Pedeset i pet sezona unazad, u ovakvoj situaciji bilo kad i bilo gdje, Borac bi prošao dalje. Uoči raspada Jugoslavije, naši klubovi su osvajali i najvažnija i neka druga međunarodna klupska takmičenja. Sada smo očito odustali od svake ambicije u tom pravcu, pa bar možemo ciljati status prve žrtve. To se svakako uklapa u fenomenološku tezu da fudbal predstavlja sliku cijelog društva.

Piše: Muharem Bazdulj za Preokret, Foto: YouTube

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top