Ne okupljamo se u Srbu samo zato da bismo obilježili ustanak i obranu golog života 1941. godine, nego i da obilježimo najveće postignuće tog vremena, a to je da su se Lika i Dalmacija ujedinili zajedno s ostalim krajevima, kao i da su se Hrvati i Srbi ujedinili oko ideje zajedničke slobode. I danas nam treba slična ideja zbog onih koji ne biraju takvu mogućnost zajedništva, a koji u velikoj mjeri još uvijek utječu na ponašanje, odluke i svijest ljudi u našoj zemlji. Treba nam i zbog toga da razmislimo imamo li svi zajedno kao građani ove zemlje prečega posla nego da ovu zemlju učinimo ravnopravnom s drugima na prostoru Europe i izmirenom s drugim državama na prostoru Jugoslavije. Imamo li prečeg posla, nego da krajeve poput ovoga učinimo dostojnijim mjestom za život nego što danas jesu. Ova mjesta su takvom položaju jer nemamo ideju slobode kakvu su imali naši preci. Zato se okupljamo.
Tim je riječima predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac završio svoj govor u Srbu na komemoraciji održanoj u utorak, u organizaciji SNV-a, povodom 80. godišnjice podizanja ustanka.
Pupovac je podsjetio u kakvim su okolnostima ljudi podigli ustanak, najprije u šumi Brezovica kraj Siska, a onda i pod vodstvom Vasilja Gaćeše u Banskom Grabovcu te potom u Lici.
– Vatra otpora nastavila je gorjeti i nije se ugasila, nego se širila ovim krajem, kao i susjednom Bosanskom krajinom. Ovi ustanici vođeni Gojkom Polovinom, Đokom Jovanićem, Dušanom Mileusnićem, Nikolom Vidakovićem, Stojanom Matićem i drugima mogli su ići i lijevo, ali mogli su ići i desno. Mogli su povesti narod u četnike, a mogli su i partizane. Bilo je i onih koji su htjeli na četničku stranu, ali ovi nisu, nego su ih odveli na pobjedničku partizansku. To kažem zbog onih koji tvrde da je ovo bio drugačiji ustanak nego što je bio. Nije, to je bio ustanak protiv onih kakvi su i oni sami, nalik onima koji su vas proteklih dana ovdje vrijeđali, zastrašivali i uznemiravali. Bio je ustanak protiv ustaša, nacista i fašista. Bio je to najprije ustanak za vlastiti život, a nakon toga protiv okupacije i kvislinga te za drugačiju pravednu državu i odnose među narodima. Ako to vrijedi u većini Europe, zašto to ne vrijedi kod nas? Ako te vrijednosti vrijede u većini današnje Europe, zašto ne vrijede kod nas? Zašto oni koji predstavljaju poražene snage imaju isti tretman kao i mi ovdje? Zašto ovakvi skupovi moraju biti održavani pod jakim policijskim snagama pa svaki čovjek koji ovdje ulazi mora biti kontroliran da bi mogao ući. Znam odgovor, a znate ga i vi. Moramo ga podijeliti, jer nismo svi isti. I nećemo biti – kazao je Pupovac, naglasivši da su početkom ustanka počinjeni i zločini o kojima je jedan od vođa Polovina sa žaljenjem pisao, spominjući vlastitu nemoć da ih zaustavi, dok s druge strane Maks Luburić i oni uz njega tu vrstu tereta nikada nisu imali.
Prije govora pred spomenikom, delegacija je bila na groblju poginulih dalmatinskih partizana koji su dali živote za oslobođenje ovog kraja.
– Osjećao sam neizmjernu čast dok sam govorio nad njihovim grobovima kao Srbin u ovoj zemlji. Nad grobovima ljudi koji su mi nepoznati, ali su mi braća. Braća po opredjeljenju i braća po uvjerenju. Braća po spremnosti da se žrtvuju za ta uvjerenja i opredjeljenja – rekao je Pupovac.
– Obilježavamo 80. godišnjicu narodnog ustanka kada su se ljudi digli protiv zla u trenutku kad je ono izgledalo nepobjedivo, a borba protiv njega izgledala bezizlazna. Iako nam ponekad izgleda da nema smisla ponavljati sve ono što govorimo zadnjih deset godina na ovom mjestu, istina je da onih koji ustrajno zastupaju stavove u čiju obranu je antifašizam nastao nema previše i da su zapravo malobrojni. Zato je važno da ove stavove prenesemo sljedećim generacijama – rekao je predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić.
Zoran Restović, iz šibenskog Saveza antifašističkih boraca i antifašista, podsjetio je na razdoblje Drugog svjetskog rata i srpanj 1941. kada je buknuo narodni ustanak, a okupatorske snage, zajedno s domaćim kolaboracionistima, doživjele prve poraze u oružanim borbama.
– U slobodu, koju smo dobili 1945. bile su utkane sve žrtve stradale samo zato jer su bile drukčije. U nju su utkane i sve veličanstvene pobjede koje su dovele do stvaranja države jednakosti, bratstva, rada, obrazovanja, kulture, zdravstvene zaštite za sve, stanova, života dostojnog života. Usudio bih se reći da su u to vrijeme živjeli najsretniji ljudi na ovim prostorima ikada. Zato ovaj dan moramo obilježavati s ponosom – kazao je Restović, posebno osudivši pokušaje povijesnog revizionizma čiji predstavnici žele prodati svoje nebuloze kao istinu iz tog vremena s ciljem da smanje odgovornost fašističkih zločina.
– Njihove zločine se prešućuje, koncentracioni logori nazivaju su odmaralištima, o njima se ne uči u školama. Tako laži padaju na pogodno tlo. Skoro da nema grada u Hrvatskoj koji nema ulicu nekog ustaškog ministra. Tako laž postane istina. Zato je naš zadatak da se to ne dogodi i da branimo slobodu koju su nam utakli Titovi antifašisti. Mi to možemo, jer u nama još teče krv Titovih partizana – zaključio je Restović.
Bivši predsjednik Stjepan Mesić također je upozorio na pokušaje povijesnog revizionizma, osudivši hrvatsku vlast koja plaća politička strašila koja istražuje navodno djelovanje Jasenovca nakon rata.
– Ta je mržnja proizvedena. Ono što je zajedničko tim larmadžijama je zaljubljenost u hrvatski budžet. Od tu treba krenuti – kazao je Mesić.
Također je upozorio da se ustaški pozdrav “Za dom spremni” ne smije tolerirati i da HOS-ovci nisu branili Hrvatsku.
– Tadašnji ministar policije Josip Boljkovac pozvao je vođe HOS-a na razgovor. Nije dugo trajao. Samo ih je pitao žele li da objavi s kim su sve radili. Ne treba, ne treba, odgovorili su i odmah raspustili HOS. Njih nije bilo u nikakvim bitkama – ispričao je Mesić i pozvao da se ukinu udruge koje u svom statutu imaju protuzakonske pozdrave, čime bi se zauvijek riješio problem.
Rekao je i da su ustaše pobile jedanaest članova njegove obitelji i praktički cijelu porodicu njegove supruge.
– Došlo je vrijeme da pošaljemo jasnu poruku: Nikada više ustašluka i nikad biše fašizma! Poklonimo se onima koji su nam donijeli slobodu – zaključio je Mesić.
Vijence na grobove položile su delegacije SNV-a, ambasade Srbije, udruge VeDra, općine Donji Lapac, vijeća srpske nacionalne manjine Ličko-senjske, Zadarske, Splitsko-Dalmatinske i Bjelovarsko-bilogorske županije te Grada Bjelovara, ZUABA Zadarske županije i 6. Ličke proleterske brigade Nikola Tesla. Program je završio otvorenjem izložbe u 12 sati ispred Spomen-doma boraca NOB-a gdje je govorila autorica izložbe “Ali borba je počela, ovdje ovakva, a to je najvažnije”, povjesničarka Nataša Mataušić.
Nakon što je cijeli vikend sa svojim suistomišljenicima predsjednik filoustaške Autohtone – Hrvatske stranke prava Dražen Keleminec maltretirao i provocirao domaće stanovništvo u Srbu, policija ga je u ponedjeljak ujutro uz upotrebu sile privela, zajedno s još trojicom “kampera” koji se nisu željeli maknuti s tog mjesta. Policija ih je prekršajno prijavila za remećenje javnog reda i mira, a zbog boravka s kamper vozilom na površini koja za to nije namijenjena, policija je podnijela izvješće nadležnom državnom inspektoratu. Komemoracija je tako ove godine prošla bez tzv. kontraprosvjeda Keleminčevih neoustaša koje je policija zaustavljala na prometnici odmah nakon skretanja prema Srbu.
Policija je podnijela i dvije prijave protiv 30-godišnjaka i 28-godišnjaka zbog prekršaja remećenja protiv javnog reda i mira, zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i korištenja trube. Podsjetimo, radilo se o reakciji mladića na sustavne Keleminčeve provokacije iz kampera koji je “ukrasio” zastavama s ustaškim simbolima. Za isto djelo prijavljen je i 30-godišnjak koji je optužen da se nedolično ponašao prema 77-godišnjaku kojeg je u prolazu odgurnuo.
Izvor: Novosti, Foto: Milorad Pupovac / Printscreen YouTube / CROPIX