INTERVJU, ROBERT KROTZER: Kako smo izgradili crveno utvrđenje Grac!

Koliko god se, zbog društvenog eksperimenta imena “Crveni Beč”, Austrija vezala za ključne momente u historiji socijal-demokratije, u zadnjih se nekoliko desetljeća ova alpska republika pretvorila u ložište desničarskog populizma. Ali u Grazu – drugom najvećem austrijskom gradu, poslije Beča – se stvorila alternativa ovom reakcionarskom trendu. Na izborima ove nedjelje, Komunistička je partija Austrije (KPÖ) sebi osigurala dotad-neviđenu pobjedu, osvojivši 29 posto glasova. Uz poraz konzervativne Austrijske narodne stranke (ÖVP) očekuje se i da Komunistkinja Elke Kahr preuzme ulogu gradonačelnice Graza. Iznenađujućem uspjehu KPÖ-a u ovom gradu – unatoč tome što je Partija na državnom nivou tek marginalna pojava – doprinijele su godine društvenog angažmana utemeljenog u posvećenosti klasnoj politici. Njen se napredak ne bi mogao ostvariti bez posvećenih aktivista kao što je tridesetogodišnji Robert Klotzer, koji je na KPÖ-ovoj listi na ovim izborima bio drugi po redu. 2017. je godine bio najmlađi-ikada izabrani član Gradskog vijeća Graza i od tada služi kao vođa Komisije za zdravlje i Odjeljka za skrb nezbrinutih u Komisiji za socijalne usluge.

Pred nedjeljne izbore Klotzer je razgovarao sa Adamom Baltnerom iz Jacobina o tome kako je KPÖ uspjela u Grazu sagraditi ovu, naizgled nemoguće, “crveno utvrđenje”.

Na opštim izborima u Austriji KPÖ generalno dobija oko jedan posto svih glasova. Doduše, u Grazu – glavnom gradu Štajerske – Partija bilježi znatno bolje rezultate nego na opštim izborima, dobijajući oko 20 posto glasova na svakim izborima od ranih 2000-tih. Zašto je KPÖ toliko uspješan upravo u Grazu?

To polazi od jednog tipa političke orijentacije koja seže do ranih devedesetih – kada je komunistički pokret bio u dubokoj krizi. Tada je jedno od mnogih gesla štajerske KPÖ bilo sljedeće: ”Korisna stranka za svakodnevnicu građana i velike ciljeve radničkog pokreta”. Držeći se tog principa, Partija je slijedila konkretne političke ciljeve, i to posebno po pitanju prava podstanara.

U tom je polju značajnu ulogu imao [nekadašnji službenik KPÖ i vođa njenog odsjeka u Grazu] Ernest Kaltenegger, koji se u narodu ostvario kao iznimno pozitivna ličnost. Kaltenegger je uvijek bio tu da pomogne drugima i da sasluša njihove probleme. Do danas ljudi pričaju o njemu, čak i kako im je pomagao u popravljanju stvari u njihovim stanovima. Ali, također je u politiku uveo “stambeno pitanje”.

Početkom devedesetih mnogi su građevinari pokušavali iz kuća izbaciti podstanare, nekad čak koristeći drakonske metode, kao primjer, uklanjanje prozora sa ulaza zgrade u januaru, navodno jer su ih vodili na popravku. 1991. je uspostavljena telefonska veza između podstanara u Grazu, za hitne slučajeve, kao način na koji bi se mogli kontaktovati ljudi koji su imali probleme sa stanodavcima. I legalno je savjetovanje “žrtvama nagađanja” – kako su ih tada zvali – pruženo putem Kalteneggerove inicijative. Uz takvu se simbiozu konkretnog djelovanja i pravne podrške ugroženim KPÖ se uspostavila kao značajna stranka.

Nekoliko godina poslije uslijedila je velika kampanja protiv visokih stanarina u javnim smještajima. U to vrijeme nije bilo neobično vidjeti kako ljudi plaćaju do 55 posto svojih prihoda na stanarinu. Stoga je KPÖ pred Gradskim vijećem predložila zakon, po kojem niko ko obitava u javnom smještaju ne bi morao plaćati više od jedne trećine svog prihoda za stanarinu. Kao i mnoge druge zakone predloženi od strane Partije, sve su ga druge stranke odbile. Nakon toga je KPÖ počeo skupljati potpise, i to pogotovo u javnim stambenim objektima i od podstanara. Partija je onda pred Vijećem predstavila “Peticiju u skladu sa Narodnim zakonom u Štajerskoj”, koja je sadržavala sedamnaest hiljada potpisa, te preko koje su ponovno predstavili zakon. Ovaj je put jednoglasno sproveden.

Na idućim izborima 1998.g. KPÖ je zabilježio prvi znatan uspjeh na izborima, sa osvojenih 7.9% glasova. Kalteneggeru su vladajuće stranke dale titulu vođe Komisije za stanovanje, očekivajući da će u tome propasti. Ali, stvari su ispale drugačije. Ustvari je odradio štošta, čak i osiguravši svakom javnom stambenom objektu toalet i prostoriju za kupanje. I onda je na izborima 2003.g. Partija osvojila 20.8% glasova.

Sve nam ovo pokazuje da ljevičarska politika treba biti izdržljiva i raditi na lokalnom nivou. Također pokazuje kako parlamentarci mogu iskoristiti pritisak populacije van Vijeća kako bi uspostavili zakone koji inače ne bi, zbog zadatih okolnosti i odnosa moći, bili uspostavljeni.

Sada ste nam spomenuli kako je KPÖ ne samo dobila podršku u Grazu nego je i iz opozicije utjecala na gradsku politiku. Možete li navesti još neke takve primjere?

Jedno od najtrajnijih dostignuća KPÖ ikada postignuto je 2004., kada je Partija blokirala sprovođenje Zakona o privatizaciji zaliha za javne smještaje u Grazu. Tada su se [konzervativni] ÖVP, SPÖ [Socijaldemokratska partija Austrije], i naravno sve ostale stranke u Gradskom vijeću složile da ih treba privatizovati. Nažalost, u vrijeme kada se to dešavalo, “crveno-crvena” je vlast u Berlinu [koalicija između Socijaldemokratske partije u Njemačkoj i prethodnika sadašnje Die Linke] stanove pod vlasništvom grada privatizovala.

Iako smo tada još bili mala stranka, ipak smo uspjeli skupiti više od deset hiljada potpisa za našu peticiju protiv privatizacije, što je po štajerskom zakonu potreban broj da bi se održao službeni referendum u gradu. Na referendumu se 96 posto prisutnih izglasilo da ne žele da vlast proda stambene blokove. Do danas te stranke nisu nijednom više dirnule u stambeno pitanje – pitanje privatizacije nikad se više nije pojavilo na dnevnom redu Vijeća.

Iako nikad nismo bili stranka u nekoj od vladajućih koalicija, držimo nekoliko pozicija u gradskoj izvršnoj vlasti od 1998.. To je zbog sistema proporcionalne zastupljenosti, koji broj mjesta u Gradskom vijeću raspoređuje proporcionalno postotku glasova koje je određena stranka dobila na izborima. Trenutno je vođa našeg odjeljka Partije, Elke Kahr, također i vođa Komisija za ceste i za Planiranje transporta, a ja sam zadužen za Zdravlje i Skrb. U oba smo od tih polja bili uspješni – unatoč teškim uslovima u zadnje četiri i po godine koje nam postavlja desničarska koaliciona Vlada između ÖVP-a i FPÖ [Slobodarska stranka Austrije, na krajnjoj desnici].

Izgradili smo nove biciklističke staze i poboljšali javni transport tako što smo proširili mrežu tramvaja i stvorili nove autobuske linije. Također smo predstavili i takozvani “Grazov model skrbi”, po kojem bi stariji, kojima je potrebna skrb, od grada dobijali doplatke kako bi ih se skrbilo kod kuće i ne bi morali ići u staračke domove.

Kada su Vas imenovali kao osobu odgovornu za Zdravlje i Skrb 2017.g., niko nije očekivao da će se desiti kriza COVID-19. Kako ste koristili Vašu poziciju da odgovorite na krizu COVID-19 na lokalnom nivou?

Komisija za zdravlje u Grazu relativno je mala, ali opet i važan odjeljak u vlasti. U usporedbi s Bečom, koji je i grad i zasebna pokrajina, Graz je samo grad. Zbog toga, za razliku od Beča, nismo odgovorni za određene stvari, kao što su administracija bolničkih udruženja. Kada sam preuzeo Komisiju, ljudi iz krugova Omladinske narodne stranke [omladinske asocijacije konzervativnog ÖVP-a] govorili su kako je “Krotzer dobio Komisiju za zdravlje jer ionako tamo ne može učiniti nikakvu štetu“. Ovo oslikava upravo to koliko ÖVP ozbiljno shvata probleme u zdravstvu i skrbljavanju nezbrinutih. U usporedbi sa tim, uvijek su bili od krucijalne važnosti KPÖ.

Urbana zdravstvena politika koja u obzir uzima i COVID-krizu znači i, prije svega, traganje za “bliskim kontaktima”, ili traganje i razbijanje lanaca zaraze. Ovo je, naravno, enorman zadatak za bilo koju javnu zdravstvenu agenciju. U februaru 2020.g. Ured za epidemiologiju u Grazu sastojao se samo od dvije i po pozicije. Do novembra 2020.g. dvjesto je ljudi bilo zaposleno u njemu.

Doduše, nismo samo izvršili sve naše administrativne dužnosti. Radeći sa organizacijama za migrante i starije osobe, kao i sa institucijama za socijalnu pomoć, u martu 2020. započeli smo telefonski lanac kako bi širili informacije i otkrili ono šta je narod znao i šta je trebao tada. Onda smo ih na konkretne načine podržavali, tako što bismo bi ih povezivali sa uslugama za trgovinu ili im davali kupone za trgovinu.

Državne i regionalne vlasti obećale su mnogo puta da će dostupiti javnosti da pristupi brzim antigenskim testovima, no u jesen 2020.g. mi smo ih morali plaćati iz svojih džepova i slati ih u staračke domove, kod kućnih zdravstvenih radnika i u institucije za socijalnu pomoć. Kako bi vakcine dostavili narodu, također smo poduzeli posebne kampanje za vakcinisanje – putem prodavača uličnih novina Megafon i u džamiji u Grazu, po crkvama, bibliotekama i raznim dijelovima grada. Sve ovo je u skladu s našim ciljem, da budemo korisna Partija narodu za svakodnevni život.

U medijskom prijenosu izbora dominirala su nagađanja o tome koje će stranke ući u vladajuću koaliciju. Po Vašem mišljenju, koja su pitanja ključna za izbore?

Vrlo rijetko me ponekad glasači pitaju o tome s kim ćemo u koaliciju. Neprotiv, razgovori na informacionim štandovima često budu o tome kako smo na konkretne načine pomagala ljudima. I to je od znatne koristi nama u KPÖ.

Svake godine Elke [Kahr] i mene posjeti na hiljade ljudi dok smo u uredu. Tu tražimo način kako da im pomognimo, da li je to putem legalnog savjetovanja, pomaganjem u raspisivanju prijava ili direktnom finansijskom podrškom – predstavnici KPÖ u Gradskom vijeću i štajerskom Landtagu [parlamentu] dobrovoljno daju dvije trećine svojih plata ljudima u potrebi.

Nama ovo definitivno nije humanitarizam. Više je forma politike orijentisana oko jednog od temeljnih socijalističko-komunističkih principa uspostavljenih pak za vrijeme Pariške komune. Mislim da je teško s istinskom empatijom razgovarati s nekim ko zarađuje 1,200 eura mjesečno, kada ti zarađuješ tri, četiri, pet puta više od njega. Kako Marx kaže, “Postojanje određuje svijest”.

Pored propasti socijalne politike [koju je vladajuća desničarska koalicija sprovodila], naveo bih i rapidno-ubrzavajuću konurbaciju kao još jedan od glavnih problema grada. U Grazu građevinske planove odobravaju i zelene površine prodaju iznimno brzo jer je gradonačelnik Siegfried Nagl iz ÖVP-a [koji je ove nedjelje podnio ostavku] vrlo prijateljski raspoložen prema investitorima. Mnogi su uznemireni čitavom situacijom. I meni je ne tako mal broj ljudi, zbog masovnih gradnji koje se zadnjih nekoliko godina dešavaju u gradu, reklo “Čitav život ne glasam ni za kog osim za ÖVP, ali sad je dosta.”.

Program štajerske KPÖ naglašava naslijeđe Marxa, Engelsa i Lenjina. Zbog toga što ste otvoreno posvećeni radikalnoj politici, konzervativni vas ÖVP godinama pokušava okarakterisati kao “ljevičarske ekstremiste” – bez puno uspjeha. Kako podnosite antikomunističku hajku?

Na proljeće ove godine imali smo press-konferenciju gdje smo obilježili šezdesetogodišnjicu leta prvog čovjeka u svemir. Naravno, prva osoba u svemiru bio je sovjetski kozmonaut Yuri Gagarin. ÖVP nas je htio smetnuti tako što je pred Gradskim viječem predstavio hitan prijedlog u kojem su tražili da sve sve stranke udalje od svih totalitarnih ideologija, uključujući i sovjetskog komunizma. Sve su ostale stranke, kao i SPÖ i Zeleni, glasali za ovaj prijedlog. ÖVP je onda iskazao gnjev zbog činjenice da smo mi odbili taj prijedlog.

Naš je odgovor na kraju bio pošteno odmjeren. Dovoljno smo dugo poznavali ÖVP da znamo šta su htjeli postignuti s ovim. Naša vijećnica Elke Heinrichs održala je govor u kojem je detaljno naglašavala da je KPÖ oduvijek bila pokretač borbe protiv fašizma u Austriji i da – za razliku od drugih stranaka koje su tu od poslijeratnog perioda – nikad u sebi nije imala ljude sa fašističkom prošlošću. Drugim riječima, kada govorimo o udaljavanju od totalitarne prošlosti, ÖVP bi prvo trebao počistiti ispred svoje kuće.

Naravno, ima mnogo stajališta koja su se pojavila u historiji postojećeg socijalizma, i o kojima mi, kao komunisti i marksisti, moramo diskutovati. Ali, ovo ne moramo raditi po nalogu ÖVP-a, a pogotovo gledajući na historiju kako je oni posmatraju.

Ova antikomunistička hajka od strane ÖVP-a nikad nije bila tema diskusije na ijednom od naših izbornih informacionih štandova. Mislim da se stanovništvo na nju uopšte nije ni obaziralo, jer ih znatan broj već ima neku vrstu konkretne veze sa KPÖ – ili znaju nekog od nas, ili nas viđaju na ulici, ili znaju da smo mi razlog zašto uopšte postoji telefonska veza između svih podstanara u Grazu. Ovakve su stvari puno važnije ljudima.

Dosad, uspjeh KPÖ u Grazu nije ponovio u drugim austrijskim gradovima. Ali, da li mislite da li bi se mogao nacionalni ili čak internacionalni politički pokret izgraditi iz opštinske politike?

Naravno, ne propovijedamo socijalizam samo u jednom gradu niti tranziciju u socijalizam na nivou opštine. Ali sam generalno uvjeren da se ljevičarska politika mora razvijati sa dna prema gore. To znači utemeljiti se na nivou opštine, ili čak fabrike, i konstantno biti u kontaktu s ljudima. Važno je biti angažovan u područjima gdje konkretno možete pokazati da ste korisna sila. A radničke partije mogu iz takvog angažmana naučiti mnogo.

U zadnjih je nekoliko desetljeća ljevica pomalo i zapostavila tu pronicljivost. Ljudi misle da imamo profinjene tekstove, imamo štivo Marxa i Engelsa i Lenjina, i da se sa njima možemo boriti sa svijetom. Ali samo kroz konstantnu interakciju s ljudima možete otkriti gdje stvarni problemi leže. Ako Vi i Vaši drugari želite zajedno raditi na promjeni i poboljšanju uslova u kojima ljudi žive, ovo će vam biti od ključne važnosti.

Postoji mnoštvo primjera ljevičarskih političkih organizacija na opštinskom nivou, odnosno nivou fabrike – kao primjer, u Alenteju u Portugalu, gdje postoji nekoliko zajednica kojima vlada Portugalska komunistička partija od Revolucije karanfila 1974.g., ili PAME [sindikat radnika trgovine vezan sa komunistima] u Grčkoj.

Zanimljiva je novost i uspjeh Radničke partije Belgije. Bazirajući se na dugoročnim temeljima u organizaciji radnika u fabrikama, ova je Partija uspjela postati sila u opštinskoj politici prije nego što se probila na državnu političku scenu 2019.g.. Ovo je dostignuće doista impresivno. Ali se i ono također razvilo na manjoj skali. Sigurno ne bi bilo moguće bez lokalnog angažmana.

Robert Krotzer član je Komunističke partije u Gradskom vijeću Graza, u kojem je vođa Komisije za mlade i Odsjeka za skrb nezbrinutih u Komisiji za socijalne usluge.

Adam Baltner učitelj je i prevodioc u Beču. Također je i jedan od urednika mosaik-blog.at.

Izvor: Jacobin, Foto: Društvene mreže. Sa engleskog za Preokret preveo: Adnan Bratić

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top