MUHAREM BAZDULJ: Tesla iz pjesme Leonarda Koena

Broj značajnih ljudi iz globalne popularne kulture oduševljenih Nikolom Teslom je veliki. Čak i bez previše razmišljanja na pamet padaju Pol Oster, Peti Smit, Džim Džarmuš, Džek Vajt i Meg Vajt, Dejvid Bouvi, Kristofer Nolan, Orson Vels. Na ovaj spisak obično nije uvrštavan Leonard Koen. Međutim, nakon što zavirimo u njegovu posthumno objavljenu knjigu „Plamen“ vidjećemo da je i Koenu mjesto na Teslinoj listi.

„Plamen“ je knjiga iz zaostavštine Leonarda Koena koju je priredio njegov sin Adam. Leonard Koen je umro sedmog novembra 2016. godine. Sudeći po datiranjima navedenim uz pojedine pjesme, „Kanje Vest nije Pikaso“ je pretposljednja pjesma koju je napisao u životu. Pjesma ide ovako:

Kanje Vest nije Pikaso

Kanje Vest nije Pikaso

Ja sam Pikaso

Kanje Vest nije Edison

Ja sam Edison

Ja sam Tesla

Džej-Zi nije Dilan bilo čega

Ja sam Dilan bilo čega

Ja sam Kanje Vest Kanje Vesta

Prave Kanje Vest

Velike prevarantske promjene u kulturi sranja

Od jednog do drugog butika

Ja sam Tesla

Ja sam njegov transformator

Transformator što je pravio struju meku kao krevet

Ja sam onaj Kanje Vest koji Kanje Vest misli da jeste

Kad ti odgurne dupe sa scene

Ja sam stvarni Kanje Vest

Ne muvam se previše okolo

Nikad i nisam

Oživim jedino poslije nekog rata

A još ga nismo imali

15. mart 2015.

Povod za pjesmu je više nego jasan. Nepune dvije nedjelje prije nego što je pjesma napisana, 2. marta te iste 2015. godine, Kanje Vest je održao predavanje na Univerzitetu u Oksfordu o čemu su mediji opširno pisali. Vest se na tom predavanju predstavio kao strog profesor jer je zaprijetio studentima kako ne želi da čuje ni šapat jer bi ga to moglo izbaciti iz njegovog „toka svijesti“, a takođe je rekao kako je još prije upisa u srednju umjetničku školu imao ambiciju da bude „kao Pikaso ili još veći“.

Pikaso je ovdje, naravno, metafora, koja podjednako dobro funkcioniše i na engleskom i na srpskom, i u angloameričkoj i u našoj kulturi. Pikaso je simbol velikog umjetnika, najvećeg, većeg od života. Ali ako samo kažeš da Kanje Vest nije Pikaso, nemaš pjesmu. Imaš eventualno tvit. Ali mada je 2015.godine Tviter uveliko postojao, Leonard Koen nikad, ali nikad, ne bi mogao da bude tviteraš. Mogao bi da bude ubica, uostalom u pjesmi „The Future“ se sasvim sugestivno uvlači u um ubice, ali tviteraš ne bi mogao da bude. Pjesnik i tviteraš su antipodi.

Koen stoga ide dalje. I najprije kaže kako Kanje Vest nije Edison. Okej, ako je Pikaso metafora za umjetnika, Edison je metafora za naučnika. Ne znamo da li je Kanje Vest imao pretenzija i da bude veliki naučnik, ali pošto je držao predavanje u Oksfordu koji simbolizuje nauku barem onoliko koliko i umjetnost, i taj stih svakako ima smisla.

I onda ide ključni stih: „Ja sam Tesla“. Zašto je to ključni stih? Zato što pjesnik nije uopšte imao potrebu da kaže kako Kanje Vest nije Tesla. Zašto nije imao potrebu da to kaže. Zato što je to samorazumljivo. Tesla je s jedne strane istovremeno simbol i umjetnika i naučnika. Ali to ovdje nije najvažnije. Tesla je takođe i simbol alternative, simbol samozatajnog proroka za koga znaju samo izabrani, simbol kulta, u nekom starinskom smislu. Tesla je ono što Kanje Vest ne samo nikada neće biti, nego i ono Kanje Vest i ne želi da bude, ne zato što mu je to premalo, nego zato što je previše veliko da on tu veličinu uopšte i shvati.

Onda se pjesma malo širi, pa u nju uz Kanje Vesta ulazi u Džej-Zi. Koen neće da mu sam Kanje Vest bude paradigma bilo čega, pa čak ni samog sebe. Jer ista ispraznost sujete navodi Kanje Vesta da se poredi sa Pikasom kao i Džej-Zija da se poredi sa Dilanom. Pa kaže Koen da Džej-Zi nije Dilan bilo čega, nego je on, Koen, Dilan bilo čega.

Zatim slijedi vrhunac ironije gdje se Kanje Vestu ne daje pravo ni da bude ono što svakako simbolizuje. Jer Koen je ono što bi Kanje Vest htio da bude, odnosno Koen je to bio još davno, kad je takva subverzivnost imala smisla. A kao potvrda da je Tesla ključ pjesme, vraćamo se Tesli, ponovo bez ikakvog uvoda, ponovo bez potenciranja toga da Kanje Vest nije Tesla. Ali ovaj put, tu nije samo Tesla, tu je i njegov transfor

transformator i tu je božanstven stih o transformatoru „što je pravio struju meku kao krevet“.

Struja meka kao krevet, to je tu kao vodeni žig pravog pjesnika, kao ilustracija razlike od svakog falsifikata. Nakon toga mu preostaje samo da pjesmu privede kraju. Pa ponovo varira motiv da Kanje Vest nije čak ni ono što je njegova masmedijska persona.

Lirski subjekt za sebe kaže da je stvarni Kanje Vest, prije nego furiozno završi:

Ne muvam se previše okolo

Nikad i nisam

Oživim jedino poslije nekog rata

A još ga nismo imali

Kao u varijaciji na Handkeovo upozorenje da se ne čeka novi rat da bi se postalo duhom prisutan, kao u varijaciji na famozni završetak romana „Kad su cvetale tikve“; Koen kao da na samom kraju oprašta i Kanje Vestu. Nije on kriv što mu sudbina nije dala priliku da oživi; nije on kriv što su najveći ratovi njegovog života klinačka digitalna nadgornjavanja. Koen je mogao da napiše „Cvijeće za Hitlera“, ovaj nema kome ni dati cvijeće.

Piše: Muharem Bazdulj za Preokret, Foto: Wikipedia

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top