Nakon što se nedavno pojavila snimka koja prikazuje policijsko nasilje i pushback migranata na hrvatskoj granici prema Bosni i Hercegovini, zbog čega je hrvatska policija i ranije prozivana od domaćih i stranih nevladinih udruga, medija i slično, uslijedile su nove kritike iz Europske unije i zemalja regije. Uočljivo je i da su one iz Bruxellesa bile, iako opravdano osuđujuće, ipak relativno blage, a u obzir svakako treba uzeti da je sa svojom dugom granicom Hrvatska izuzetno izložena ilegalnim migracijama i u situaciji da od toga mora štititi i svoju i time i granicu Europske unije, čija je članica.
Politički analitičar Davor Gjenero ukazuje da to što su blage, ne znači da bi bilo ispravno ocijeniti ih i licemjernima. Naime, ističe, Vlada i hrvatske institucije odmah nakon pojave snimaka pokrenule su istragu te su počinitelji suspendirani.
Koliko god bilo sklonosti za ciničan odnos prema EU-u, navodi, riječ je o zajednici koja je utemeljena na zajedničkim vrijednostima vladavine prava i i zaštite temeljnih ljudskih prava.
„Kada Hrvatska sama ne bi poduzela mjere protiv onih koji krše međunarodne konvencije i time prava (ilegalnih) migranata, de facto bi samu sebe isključila iz europske porodice“, navodi Gjenero.
Hrvatske obaveze i odgovornosti
Hrvatska je, napominje, obvezana međunarodnim rezolucijama i regulativno vezana uz odnose prema migrantima i mora čvrsto štititi svoju vanjsku granicu, ali pritom ne smije postupati protivno međunarodnim konvencijama.
„Važno je razlikovati odnos prema ljudima koji u nevolji pribjegavaju tome da kreću na put ilegalnim kanalima i kriminalne skupine koje stoje u pozadini, vode migrante, određuju migracijske rute i pritom ostvaruju goleme prihode“.
Pritom je za Hrvatsku, ističe, najkritičnija situacija na granici s Bosnom i Hercegovinom, s time da to nije država koja producira krizu. Bosna i Hercegovina, odnosno prije svega Federacija BiH, a ponajviše Unsko-sanski kanton, izloženi su velikom migracijskom pritisku, dok drugi entitet ne čini ništa da bi zaštitio granicu na Drini prema Srbiji.
„Slično kao Bjelorusija prema Poljskoj i Litvi, iskorištava migrante za ostvarivanje svojih političkih ciljeva u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, ne suzbija ilegalne migracije, ne bori se protiv kriminalnih organizacija koje vode migrante, nego sudjeluje u destabiliziranju Federacije BiH usmjeravanjem migranata na Bosnu i Hercegovinu“.
EU pritom, kaže, ne smije zaoštravati unutarnje razlike i poticati međusobna optuživanja po pitanju migracija jer se politika zaštite od ilegalnih migracija može voditi samo kao zajednička.
U tome Hrvatska mora poštovati međunarodnu regulativu i pomagati u osnaživanju država s druge strane europske vanjske granice, prije svega Bosne i Hercegovine, dok je suradnja sa Srbijom, smatra, malo vjerojatna.
Prema Srbiji braniti, BiH pomoći
„Migranti su Srbiji jedno od oružja ucjene EU-a i ostvarivanja interesa autoritarnog režima Aleksandra Vučića. Hrvatska granicu prema Srbiji mora čvrsto braniti, a u Bosni i Hercegovini pomoći da ova država zaštiti svoju granicu prema Srbiji“, zaključuje Gjenero.
Sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec ističe kako su se na snimci mogli vidjeti ljudi u militantnoj odjeći bez oznaka i s ‘fantomkama’ koji tuku migrante pa se prema tome, smatra, ne radi o postupanju policije, već samovolji pojedinaca i krajnje neprihvatljivom prekoračivanju ovlasti, na što su hrvatske institucije odmah reagirale.
Ne vidi, kaže, odgovornost Hrvatske niti u jednom pitanju kada je u pitanju politika prema ilegalnim migracijama.
„Sukladno članku 1. Montevideo konvencije iz 1933. godine, državu definiraju i granice – između ostalog – koje je dužna nadzirati na najučinkovitiji način. Republika Hrvatska kao i svaka druga suverena država ulaže velike napore za kontrolu svojih granica i razumljivo da se bilo kakav ilegalni pokušaj prelaska pogranične crte sprječava na sve zakonski propisane načine“, navodi Ogorec.
Pritom, kaže, Hrvatska ima iznimno značajne obveze i odgovornosti u kontroli vanjskih granica EU-a pukim stjecajem okolnosti – geopolitička situacija i aktualni međunarodni procesi rezultirali su situacijom da su granice Hrvatske svojevrsna ulazna vrata za cijelu EU, bez obzira što još nije članica schengenskog prostora.
‘Legitimno nasilje’
Svaka država na međunarodnom planu, ističe, postupa u skladu sa svojim nacionalnim interesima, a takvo postupanje može zakomplicirati legitimne aktivnosti Hrvatske i sustava sigurnosti, no činjenica je da se interesi Hrvatske i susjeda u značajnoj mjeri poklapaju.
„U tom kontekstu kritike pojedinih, nama susjednih zemalja, treba promatrati kao svojevrsni oblik ‘ubacivanja loptice na protivnički teren’ pri čemu se, naravno, problemi i aktivnosti preseljavaju susjedu. Takva postupanja opravdana su u potpunosti ‘cost-benefit’ rezultatima koje donose vlastitim nacionalnim interesima“.
Svaka država je, navodi, suvereni čimbenik međunarodnog prava s pravom na tzv. legitimno nasilje, koje može provoditi sukladno vlastitim zakonima i pravnim sustavom, uz korištenje legitimnog represivnog aparata, pri čemu, smatra, treba istaknuti problem nekorektnosti ilegalnih migracija.
„Svaka država članica civilizirane EU vrlo jasno je definirala pravo azila, pravo zaštite ugroženog pojedinca i način na koji može ostvariti to pravo. Čemu potreba ilegalnog prelaska granice, ako je dovoljno doći do službenog graničnog prijelaza i jasno iskazati želju za azilom? Isto tako možemo problematizirati postupanje pojedinih društvenih subjekata koji kritiziraju legitimno pravo država na zaštitu vlastitih granica“.
Problem ulaznih i ciljanih zemalja
Smatra da hrvatska policija korektno i profesionalno obavlja posao zaštite hrvatskih i granica EU-a – ilegalne migracije, kaže, treba sprječavati u najvećem mogućem opsegu, vodeći pri tome računa o temeljnim ljudskim pravima.
„Postupanje pojedinaca koji su prekoračili svoje ovlasti ne može se i ne smije staviti u relaciju nekorektne generalizacije cijelog sustava“.
Vanjskopolitički i sigurnosni stručnjak Denis Avdagić smatra da Europa ulazi u fazu odnosa prema migrantima koja čitav niz desetljeća postoji u SAD-u – s jakim pritiskom se javlja i političko i protivljenje dijela građana.
„Tu nema čak ni politički gledano previše suosjećanja s onima koji pokušavaju doći u Ameriku, a tog suosjećanja ima sve manje i u Europi. Stoga reakcije, izostanak reakcija ili kako god da to gledamo, ne treba nikoga iznenaditi“, kaže Avdagić.
Politika EU-a prema migracijama formalno je onakva kako bi se očekivalo sa strane ljudskih prava i podržavanja politike i zakona onako kako bi trebali funkcionirati po pitanju azilanata, no situacija je posve drugačija na terenu jer Europa ima zemlje koje su ulazne i one koje su ciljane.
„Ciljane zemlje, iako kod njih građansko društvo govori da u svakom slučaju podržava ispravan dolazak migranata, s druge strane se štite zemljama koje su ulazne i onime što se događa na ulaznim zemljama na putu migranata. To drugim riječima znači da nema suosjećanja prema patnjama migranata i ne treba očekivati niti da će ih biti“.
‘Nekorektno bi bilo reći da nema empatije’
Hrvatska je u tome, ističe, u teškoj poziciji s obzirom da želi postati dio schengenskog prostora. Stoga mora izrazito dobro braniti svoju granicu, iako je jasno da je i ona za migrante samo tranzitna, a ne ciljana zemlja, kao i brojne druge granične europske zemlje.
Smatra i da je rješenje negdje drugdje – tamo gdje migracije ciljaju.
Pritom, reći da Hrvatska radi nekakav ‘prljavi posao’ za nekoga drugoga po ovom pitanju bilo bi pogrešno jer bi značilo da nitko od migranata nije dobio mogućnost traženja azila, da su svi oštećeni na putu Hrvatske i da nije bilo mnogih primjera u kojima je hrvatska policija u teškim uvjetima migrante i spašavala.
„To bi značilo da ovdje u potpunosti nema empatije niti nekakvog suosjećanja – toga ima. Takva stvar bi se mogla reći i prema Bosni i Hercegovini, ali i prema Srbiji i prema Grčkoj. Mislim da to nije korektno prema svim ljudima koji su prije svega građani, prema svim političarima i svim ljudima koji se bave sustavom azila, migracija i zaštitom granica, ali možemo reći da su na neki način zemlje poput Hrvatske prije svega bih rekao ‘taoci’ europske politike koja nije dorečena kada govorimo o migracijama“.
‘Rješenje je drugdje’
Vizni i azilni sustav EU-a, smatra, nije dobro posložen prije svega zato što ulazne zemlje trebaju najveći teret preuzeti na sebe, a to je ne samo financijski nemoguće, nego i zato što mnogi migranti nisu zainteresirani za ostanak u tim zemljama, već žele dalje na Zapad. Migracije u ovoj situaciji, kaže, nisu migracije samo zbog humanitarnih, nego i ekonomskih razloga.
Stoga je, ističe, nemoguće za sve optužiti Hrvatsku, Grčku ili druge ulazne zemlje.
„Ono gdje se nalazi problem i rješenje nisu zemlje poput Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego one koje su ciljane za migrante. Tu je rješenje i kriminala i poteškoća u kojima se ti ljudi nalaze“, zaključuje Avdagić.
Izvor: Al Jazeera Balkans
Foto: Printscreen YouTube / BHRT – Radiotelevizija Bosne i Hercegovine