ISTORIČAR ERIK KURLANDER: Okultizam je bio podloga nacističkog pohoda na Istočnu Evropu i takozvani “Judeo-Boljševizam”

Ideje o “okultnom” svugdje su bile prisutne na početku dvadesetog stoljeća, a pogotovo u Njemačkoj. Ali u društvenoj krizi koja je slijedila Prvi svjetski rat, ezoterične i pogranično-naučne misli nacistima su postale snažno oruđe za mobilizaciju, korišteno u svrhu demonizacije Jevreja i ljevice. U kasnom devetnaestom stoljeću, industrijalizovana je Evropa bila epicentar onoga šta je Max Weber nazvao “raščaranjem svijeta”. Tradicionalnom praktikovanju religije prijetile su sile modernizma, a prisustvu u crkvi Prosvjetiteljstvo, nauka i sekularizam. No, od tog se poznatog Weberovog citata često izostavlja drugi dio njegove teze – taj da je svijet počelo očaravati nešto novo. Nove vrste ezoteričnih, religijskih i kvazi-naučnih doktrina pojavile su se kao naizgled moderne alternative tradicionalnoj religiji i nauci.

Uključivale su antropozofiju (austrijsko-njemačku varijantu ezoteričke doktrine teozofije, koja je kombinovala istočnjačku duhovnost sa kršćanstvom, zapadnom filozofijom i naukom), arijozofijom (iznimno rasističkom i eugenističkom vrsta teozofije), Glacijalnom kozmogonijom (“pogranično-naučnom” teorijom po kojoj je led osnovna supstanca koja pokreće sve kozmičke kao i geološke i evolucijske procese na Zemlji), astrologijom i parapsihologijom (proučavanjem psiholoških fenomena i tvrdnji o paranormalnim dešavanjima). Ovaj je trend također uključivao alternativne religije, New-Age koncepte, homeopatiju, folklor i obnovljenu zainteresovanost za hinduizam i budizam.

U svojoj novoj knjizi Hitlerovi monstrumiEric Kurlander osvrće se na utjecaj koji su ideje o okultnom imale na pojavu i posljedice nacističke ideologije. Tvrdi da su prizivanje i iskorištavanje popularnih ezoteričnih, kvazi-naučnih i religijomitoloških uvjerenja pomogli stranci Adolfa Hitlera da privuče glasače, dehumanizuje svoje neprijatelje i slijedi svoje imperijalističke i rasističke ambicije. Ali – kako je historičar rekao novinaru Jacobina Ondřeju Bělíčeku – ove su ideje također nastale u određenom sociopolitičkom kontekstu – koji se nastavlja, ako ne na istoj skali kao prije, i u našoj sadašnjici.

Pri kraju devetnaestog stoljeća, snažan se pokret posvećen okultnim idejama, ezoteričnim doktrina, duhovnošću i okultizmu razvio. Šta je bilo različito u ovom pokretu u Njemačkoj i Austriji naspram u drugim mjestima u kojem je također ovaj pokret cvjetao?

Jedinstvenost tog slučaja dolazi iz dva razloga. U jednu ruku posvećenost onoga šta sam nazvao “okultnom imaginacijom” u Njemačkoj i Austriji imala je širi utjecaj nego drugdje. Nije to samo bio poseban aspekt tadašnjeg vremena, kao kada idete u crkvu ili na seansu nedjeljom. Bila je integrisana u politiku i društvene teorije mnogo direktnije i raspostranjenije. Mnoge od ovih ezoteričnih figura počele su donositi političke zaključke zasnovane na takvim uvjerenjima.

To se dešavalo i u Francuskoj i u Velikoj Britaniji, kao promjer, ali ne do istog razmjera. U drugu ruku sadržaj okultne imaginacije, u kojoj je bilo mnoštvo pokreta kao što su teozofija, astrologija i tako dalje, bio je također više vezan za folklor i rasu u Njemačkoj i Austriji nego u Francuskoj ili Velikoj Britaniji.

Mnogi su ljudi govorili o različitosti rasa u devetnaestom stoljeću, ne samo u Njemačkoj i Austriji. Ali kada vidite način na koji su se te alternativne ezoteričke i “pogranično-naučne” doktrine raspršivale po javnosti, rasizam i antisemitizam su vizuelno bili češći tu nego u usporedbi s Francuskom, Velikom Britanijom ili pak Sjedinjenim Državama, koja je imala svoje folklorno-ezoterične skupine kao što su KKK ili “Sivokošuljaši” Williama Pelleyja.

Ukratko, rasa je bila službeni jezik nauke i društvenih reformi i u Britaniji, Francuskoj i Sjedinjenim Državama, ali nije bila u središtu pogranično-naučnih i okultnih praktikovanja, a ta praksa, nasuprot tome, nije igrala centralnu ulogu u njihovim desničarskim ideologijama ili političkim ili društvenim teorijama.

Također ste spomenuli u knjizi da su njemački folklor, mitologija, indo-arijevska religija i rasističke teoreme često bili dio njemačkog obrazovnog sistema. Posebno ste spomenuli koliki je utjecaj Hitlerov učitelj Leopold Pötsch imao na njega. Je li i to također bilo specifičnost za tu naciju?

To ulazi u koncept pogranične nauke. Svi su pričali o Charlesu Darwinu i civilizacijskom padu Zapada, usponu nebjelačkih rasa – sve od toga šta je bilo tema mainstream diskusija o prirodi i društvenoj nauci u drugoj polovini devetnaestog stoljeća. Čak su i lijevoliberalni progresivci i socijalisti koristili koncept rase tada, kojeg ne bi prihvatili sada.

Da ste išli u školu u Francuskoj ili u Sjedinjenim Državama u 1880-ima ili 1890-ima, slušali biste teorije o rasnoj superiornosti nekih grupa ljudi naspram drugih, i historijskih teorija koje su idealizovale bijele muškarce, ili historiju vaše države u znatno nacionalističkoj formi. Razlika je ta što su se u Njemačkoj i Austriji nordska mitologija i folklor pomiješali sa ovim takozvanim “naučnim” mišljenjem o rasi, postali ispolitizovani i onda integrisani u pedagogiju. Nije se to dešavalo samo u školi, nego i narodnoj i naučnoj književnosti.

Mnoge su vodeće ličnosti u okultnim pokretima Weimarske Njemačke kasnije postali poznati Nacisti. Jesu li ostale međuratne stranke donekle politički djelovale s uvjerenjima u natprirodno, ili je to bilo specifično samo za Naciste?

Nesumnjivo je bilo nekoliko pojedinaca u centro-ljevičarskim strankama koje su interesovale astrologija i njemačka mitologija, ali ih generalno nisu integrisali u svoje političke ideje i propagandu. Da ste bili član jedne od dvije liberalne stranke tada, Socijal-Demokrata ili Komunista, vjerovatno ne biste prizivali slike vampira i vraga, vukodlaka ili vještica, kako biste tako opisali političke rivale i(li) sami sebe. Niti biste općenito govorili o svastikama ili drevnim kolovratima ili “Sig”-runama kao simbolima arijevske ili nordske rase.

Ali nisu samo Nacisti uzimali ovu ikonografiju. Bilo je mnoštvo folklornih paravojnih formacija koje su koristile takve simbole, organizovale festivale solsticija i govorile o restoraciji Njemačkog carstva i ponovnom naseljavanju evropskog Istoka sa “seljacima-ratnicima”.

Stranke na njemačkoj centro-ljevici, kao u većini država, definitivno su željele govoriti o tome šta treba raditi sa novcem, porezima i obrazovanjem, ali su centro-desničarske stranke na isti način željele ubacivati emocionalnu propagandu vezanu za rasističke teorije germanske superiornosti i skoro natprirodne opasnosti monstroznih Jevreja i Boljševika, na načine koje je teško bilo diskreditovati racionalistički ili empirijski. Kako biste se Vi mogli sukobiti s nekim ko apeluje na kvazi-mitološki plavokosi i plavooki karakter njemačkog naroda, i ko tvrdi da mu državu kolonizuje tajna grupa jevrejskih Boljševika, masona i nižih rasa?

Nisu svi Nijemci vjerovali u te stvari: mnogo njih, možda čak i većina, nije. Valja zapamtiti da je samo trećina njih glasala za Hitlera. Nacisti nisu dobili više od 37 posto glasova, unatoč Velikoj di drugim faktorima. Ali ljudi koji su glasali za Naciste bili su nerazmjerno uloženi u ideju okultne imaginacije.

Pretpostavljamo da su se, nakon izgubljenog rata 1918.g. i Velike depresije, ove okultne ideje proširile u njemačkom narodu. Možete li reći koji su tipovi ljudi podržavali takve ideje?

Historija, sociologija i političke nauke pokazale su nam da, dok Nacisti jesu bili privlačni znatnom broju Nijemaca iz svih demografskih skupina, katolici i radnici nisu glasali za njih u velikom broju. Sa druge strane, protestanti niže klase ili iz ruralnog sociološkog okruženja nerazmjerno su glasali za Hitlerovu stranku. Ono šta ćete otkriti gledajući način na koji okultna imaginacija funkcioniše jeste to da se ne čini utjecajnom u urbanim socijalističkim i radničkim miljeima.

Nije da njemačka radnička klasa nije bila imuna na okultne ideje – bilo da su one okultizam, pogranična nauka ili alternativne religije. Zasigurno su neki članovi radničke klase čitali horoskop ili vjerovali u aspekte natprirodnog. Ali iz raznih razloga je radnička klasa generalno bila izdvojena od političkih posljedica takvih ideja, zbog moćnog ljevičarskog, doista često i otvoreno marksističkog, karaktera urbanog proleterskog miljea.

Pored snage ovakve proleterske kulture, društvenoekonomskog interesa kod radnika i njihovom tipičnom stranačkom poveznicom sa Socijal-Demokratima ili Komunistima, imamo intelektualni akcenat marksističke teorije na materijalističko pojašnjenje sociopolitičke realnosti. Zbog tih je razloga bilo jako teško nemarksističkim strankama i nematerijalističkim ideologijama da ostvare utjecaj u njemačkoj radničkoj klasi, pogotovo među vještim radnicima u urbanim područjima, koji su se dokazali kao iznimno otporni prema konzervativnoj, klerikalnoj i donekle fašističkoj politici u međuratnom periodu.

Naravno, čak i kod birača sa većem naklonu prema nematerijalističkim, religijskim razmišljanjem, kao što su katolici na selima ili u malim gradovima, snaga katoličkog društvenog i religijskog miljea – poduprta desetljećima prognanstva od strane protestanata – izolovala je pobožne katolike od alternativnih formi okultnih misli kao i radikalno-nacionalističkih, nerazmjerno-protestantskih stranaka, kao što su Njemačka nacionalistička narodna stranka i Nacisti.

Ove su ideje možda bile najpopularnije među srednjoklasnim Nijemcima koji možda više i nisu bili posvećeni katolici niti protestanti, ali koji su možda još uvijek bili zainteresovani za alternativne religijske, kvazi-kršćanske, kvazi-paganske, ezoterične i ostale okultne pokrete. Ove su ezoteričke tendencije također bile vezane za spol u Njemačkoj, pogotovo kada je politika bila u pitanju – što je bila još jedna razlika između načina na koji su se ove doktrine širile i ”okultna imaginacija” funkcionisala u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, naprimjer, u usporedbi sa Njemačkom i Austrijom.

U prije-pomenutim državama izgleda da su žene podjednako sudjelovale u tim pokretima kao i muškarci, zasigurno kao sljedbenice ali ponekad i vođe. U Njemačkoj i Austriji je propaganda ezoteričnih misli, kvazi-nauke i folklornog paganizma skoro isključivo bila muški posao.

Vidjet ćete to i u nacističkom pokretu, koji je također bio muškast. Većinom su bili bijeli muškarci koji nisu bili oposebno obrazovani u smislu da su naučno osposobljeni, ali su imali nešto univerzitetskog obrazovanja. Službenici, mali poduzetnici, inžinjeri, to su bili tipovi ljudi koji su se za ove ideje najviše interesovali. Slična je demografska grupa onima koji uživaju u gledanju TV-emisija o “drevnim vanzemaljcima” ili izgubljenim relikvijama ili Himmlerovim neljudskim vojnicima na History Channelu danas. To su ljudi koji imaju neku vrstu obrazovanja, neko znanje historije, ali su otvoreni prema pseudonaučnim i na vjeri utemeljenim argumentima.

Na mnogo načina ovo podsjeća na današnje grupe ljudi koje vjeruju u teorije zavjere kao QAnon, antivakseriske pokret itd.. Kako su intelektualci, naučnici i vlasti reagovale na ovaj pseudonaučni trend u to vrijeme?

Mnoge su vodeće ličnosti na ljevici ili liberalnom centru promatrale ovu nezdravu predanost okultnom i na vjeri baziranom razmišljanju i rekle ”Ovo je fenomen koji je antinaučan, iracionalan i zauzet razmišljanjem o magiji, alternativnom historijom i religijom, i čini se da pomaže antidemokratskim snagama na ultra-desnici. Trebamo se paziti pred njim”.

Bertolt Brecht i neki socijalisti ismijavali su Naciste zbog flertovanja sa takvim mislima u novinama. Njima je bilo šokantno to što su Nijemci vjerovali u Hitlerovu i Goebbelsovu emocionalnu retoriku – koju je ponekad pisao i Hanns Heinz Ewers, pisac horora poznat po romanima o vampirima, zlim naučnicima i štovačima Vraga, te jedno vrijeme i nacistički propagandist. Nisu mogli shvatiti kako bi bilo koja stranka došla na vlast, koristeći tadašnje ekvivalente Stephena Kinga ili Clivea Barkera da promovišu njihov cilj. Neki podržavaoci liberalnih stranaka, koje su više svojih glasača izgubile i donijele konzervatinim i ultra-desničarskim strankama nego Socijal-Demokrati ili Komunisti, su čak i bili spremni okriviti svoj politički neuspjen na iracionalno ponašanje Nijemaca.

Alfred Rosenberg, nacistički ideolog, priznao je da je mnogo ljudi glasalo za Naciste jer su bili zainteresovani za okultno. Utjecajni konzervativni politički filozof Carl Schmitt primjetio je sveprisutnu privrženost u onome šta je nazvao “politički romantizam”. Stoga, sa padom liberalnog centra, jedine stranke koje bi se suprostavile Nacistima bile su ljevičarske stranke, ali su govorile potpuno drugačijim jezikom i nisu se mogle takmičiti s Nacistima zbog njihovog emocionalnog poziva na nacionalizam i preporoda folklora utemeljenog u “traganju za mitom” kod Nijemaca i želje da prevaziđu političke i ekonomske krize i društvene podjele međuratnog perioda.

A šta sa Hitlerom? Možete li opisati kako je on bio povezan sa okultnim idejama, okultizmom i pograničnom naukom?

Hitler je bio istinski simbol tipičnog člana Nacističke stranke – ili, bolje je reći, nacističkog lidera – što se toga tiče. Nije bio posvećen idejama okultizma, naprimjer, kao što su bili Himmler, Hess ili Alfred Rosenberg. Bio je uvijek rezervisan prema tome da okultne teorije postanu previše značajni u nacističkoj propagandi. Ali se opet pozivao na njih i njegova je retorika bila skovana od pograničo-naučnih argumenata, prizivanjem mitologije i apelima na emocije. Čak i ako nije vjerovao svim ezoteričnim rasnim doktrinama u koje su mu neki od kolega vjerovali, on je znao da je to važno Nacističkoj stranci i govorio je tim jezikom.

U knjizi Hitlerovi monstrumi spominjem Hitlerov poznati citat u Mein Kampfu u kojem upozorava da će se Nacistička stranka pretvoriti u sklonište “lutajućim akademicima ogrnutim u medvjeđe kože”. Sada kada znamo za QAnon-šamana koji je upao u zgradu američkog Senata u januaru 2021.g., ovaj se Hitlerov opskurni citat čini relevantnijim nego prije. Nalik Donaldu Trumpu ili Marine Le Pen, od kojih su se oboje htjeli javno udaljiti od folklornih “QAnon-šamana” u svojim krugovima, Hitler se brinuo da će Nacistička stranka izgubiti podršku od mainstream glasača u srednjoj klasi.

Čak i ako je Hitler pokušao javno distancirati Naciste od ezoteričnih i paganskih religijskih grupa kao što su Thuleansko udruženje i folklornih “lutajućih akademika ogrnutih u medvjeđim kožama”, svejedno je opet priznao da su mu podržavaoce privlačile okultne ideje i teorije zavjere koje su im pojašnjavale sve kompleksniji i zastrašujući svijet.

U kakvom su odnosu Nacisti bili sa okultnim idejama nakon što je Hitler došao na vlast? Spomenuli ste da je Nacističkoj stranci bila opasnost pustiti da se šire okultni pokreti i okultizam, jer su se bojali da će izaći van njihove kontrole.

Nije da su toliko odbijali okultne ideje. Posebno su se bojali okultnih skupina koje su predstavljale sektaški izazov ujedinjenoj “rasnoj skupini” koju je predvodila Nacistička stranka. Na ove okultne i folklorne doktrine i asocijacije, kao što su teozofija, arijozofija, antropozofski pokret Rudolfa Steinera, te ostale folklorne i mesijanske skupine – koje su imale svoje rituale, tajne tradicije i ponajprije Führere – Nacisti su gledali kao na sektaše. To je značilo da su imali svoj društvenokulturni identitet i, potencijalno, ideologiju u sukobu s nacizmom.

Stoga mnogi intelektualci naglašavaju i represiju nad okultnim pokretima za vrijeme Trećeg Reicha – na pogrešan način, po meni, govoreći “Vidite, Nacisti su mrzili okultizam”. Ali nisu. Pokušali su kontrolisati određene vrste okultizma i drugih “sektaških” skupina iz raznih razloga, na isti način na koji su pokušali kontrolisati religiju, društvene programe, žene, radnike, zemljoradnike ili industrijalce. Njihova prirodna sklonost, kao fašistički režim, bila je pokušati kontrolisati stvari i natjerati sve okolo da “rade za Führera”, ali to ne znači da su odbijali ezoterične ili völkisch religije ili pogranično-naučne misli.

Njihova agresivnost prema okultistima, znači, nije bila ista vrsta opšteg neprijateljstva kakvo su imali sa Socijalistima I Komunistima ili zasigurno Jevrejima. Uvijek su primali bivše vođe okultnih pokreta u stranku dok su god prestajali pokušavati da vode odvojene folklorno-ezoterične organizacije kao što su Thuleansko društvo ili Werwulf-Bund ili Tannenburg-Bund.

Nacisti su bili međusobno podijeljeni oko pitanja šta je “naučni okultizam” a šta je obični profitabilni okultizam. Hitlerov zamjenik Rudolf Hess, članovi Ministarstva za obrazovanje u Reichu, Himmler, SS te čak i Goebbelsovo Ministarstvo propagande su povremeno radili na razdvajanju “naučnih” ili ako išta pragmatički-korisnih okultnih doktrina i pogranično-naučnih ideja i pojedinaca od onoga šta su zvali narodnim ili “Židovskim” mahalskim okultistima kao što su Herik Hannusen – za kojeg su govorili da samo krade novac od ljudi.

Tako su Nacisti nadgledali, te povremeno hapsili i ispitivali, okultiste koji su navodno zarađivali na potkopavanju “javnog prosvjetiteljstva”. Ali po Himmleru, Hessu, Waltheru Darréu i ostalim vođama Nacista, “pravi” naučni okultisti i kvazi-naučnici mogli su istraživati je li Thorova munja magija ili da li pozicija zvijezdi i Mjeseca promoviše organsku poljoprivredu.

Ove su “naučnike” sponzorisala razna nacistička ministarstva, i pogotovo Himmlerov SS. Tako su selektivno odbacivali neke okultne ideje i okultiste kao neozbiljne i nenaučne, ali su također bili voljni davati im legimitet te ih čak i koristiti kada su suosjećali sa određenim kvazi-naučnim i ezoteričnim doktrinima ili völkisch religijskim uvjerenjima. Dubiozni koncept glacijalne kozmogonije je podržavao ideju drevne arijevske rase i preispitivao je “židovsku fiziku” kao što su teorija relativnosti i kvantna mehanika. Stoga su je i Himmler i Hitler podržavali.

Spomenuli ste da je okultna imaginacija “dala ideološki i diskurzivni prostor u kojem je bilo moguće dehumanizirati, marginalizovati neprijatelje Nacista i učiniti ih čudovištima”. Možete li nam pojasniti više o tome kako je ovo funkcionisalo’

Kada napustite prostor moderne nauke, kao što su biologija i fizika, i onda počnete djelovati u prostoru “okultne imaginacije”, gdje je sve moguće ili lako opravdano, kada počnete miješati biologiju sa ezoteričnim, historijom i arheologiju sa folklorom i mitologijom, možete pretvoriti Aškenaske Jevreje od djelomično-evropskog naroda koji su s Nijemcima dijelili zajednjačko istočnjačko i centralnoevropsko porijeklo, u cjelovito-vanzemaljna, biološka čudovišta sa nadljudskim i zlim težnjama, iza svakog lošeg događaja koji se desio u historiji.

Okultna imaginacija, koja je miješala nauku sa okultizmom, historijom i mitologijom, također je dopuštala Nacistima da biraju koje će karakteristike davati neprijateljima, uspoređujući ih s vampirima, zombijima, vrazima i demonima. Također im je dozvoljavala da pripišu određene karakteristike superiornosti Nijemcima, ponekad izvučene podjednako iz mitologije ili kvazi-nauke.

U posljednjem pokušaju da stvore elitnu partizansku diviziju kasne 1944.g., prizvali su ime vukodlaka iz njemačkog olklora. Dok su oni vukodlake smatrali tragičnim ili plemenitim herojima u mogućoj vezi s Odinovim društvom ili nordskim berserkerima, u Francuskoj su bili ukleta bića vezana sa Sotonizmom i vješticama. U njemačkom su folkloru stoga vukodlaci bili tragični heroji naposlijetku vezani za krv i tlo, bića koja su branila svoje šume i zemlju od slavenskih uljeza. Vampiri su, sa druge strane, nisu bili tragične romantičarske figure niti čak heroji, kako su ih predstavljali u Francuskoj ili Velikoj Britaniji, nego degenerični istočnjački paraziti povezani s Jevrejima i slavenskimnarodima, koji su pokušavali potkopati čistoću germanske krvi.

Folklor, mitologija, teorije o vanzemaljcima, glacijalna kozmogonija, ledeni divovi, bogovi i čudovišta na kraju su korišteni da konstruišu razlog zašto su Nijemci imali pravo da napadnu Istok Evrope i pokore ili unište niže rase i takozvani “Judeo-Boljševizam”.

Okultne ideje imale su multiplikacijski učinak na nasilnu politiku koja je već postojala u eugenici tog vremena, izrabljivanoj u mnogim drugim državama, uključujući i Britaniju, Švedsku i Sjedinjene Države, ali ne do tolike mjere. “Tajni” je sastojak ovdje, tvrdim, bilo ”natprirodno” razmišljanje.

Kakav je utjecaj okultna imaginacija imala na nacističke ratne napore?

Prvo, okultna je imaginacija utjecala na geopolitičke pozicije Nacista, i time manipulisala arheologijom, folklorom i mitologijom u svrhe spoljnje politike. Himmler i Rosenberg razvili su argumente, bazirane većinom na folkloru, mitologiji i pseudo-nauci, da su hiljadama godina nordski narodi bili dominantna civilizacija u Evropi i da su imali pravo ponovno biti to. Iz lošeg pristupa arheologiji, selektivne ebiologije i antropologije, i mitologije izrodile su se mnoge ideje o Istočnoj Evropi i zašto su Nijemci imali pravo, kao i srednjovjekovni Teutonski vitezovi, (ponovno) zauzeti Istok.

Okultno razmišljanje nije bio jedini faktor u odlučivanju nacističkih političkih stajališta, ali je zasigurno potpomoglo rasističkim i imperijalističkim odnosima Nacista naprema istočnjačkim Evropljanima. Da, u datim su trenucima za vrijeme rata Nacisti pregovarali sa Ukrajincima i baltičkim državama zbog pragmatike, ali im je naposlijetku taj ogromni kompleks okultnih misli podvlačio njihovo poimanje rase i životnog prostora. Pomogao im je u opravdavanju, naprimjer, iseljavanja Poljaka iz sopstvenih domova i useljavanjem Nijemaca u ta mjesta, ili u slanju Jevreja u logore smrti.

Okultna imaginacija direktno je povezana i sa eksperimentima eugenike za vrijeme Holokausta. Jedan je od najužasnijih nacističkih doktora, Sigmund Rascher, bio sin jednog od vodećih antropozofa, Hannsa Raschera. Imate ovog znatnog doktora, otvorenom prema ideji rase i životnog prostora – koji je u društvu Ernsta Schaeffera u Himmlerovoj ekspediciji na Tibet koja je namjeravala otkriti drevno porijeklo arijevske rase – koji će kasnije svojevoljno vršiti eksperimente nad drugim ljudskim bićima kako bi testirao svoje i Himmlerove kvazi-naučne teorije.

Kada uzmete nivo naučne genijalnosti i vjere u nju koju su Nijemci imali ulazeći u 1930-te, i pomiješate ih sa režimom opijenim okultnim mišljenjem, kojeg vode Hitler i Himmler, koji nisu imali nikakvog doticaja sa prirodnim naukama, bili su samoučeni, čitali su folklor i mitologiju i maštali o raketama, te pružaju platformu strašnog rata u kojem je masovno nasilje već postajalo prihvatljivo, to je vrlo opasno. Kao i eugenika, dio je onoga šta je vodilo do ovih užasnih eksperimenata te čak i Holokausta.

Čini se da su Nijemci koju su vjerovali u okultnu imaginaciju istinski vjerovali da su Slaveni krvopije, Jevreji štetočine a Sovjeti obična čudovišta.

Ne mogu vam reći da su milioni vojnika na frontu stvarno na Jevreje gledali kao na natprirodna čudovišta; mnogi su Nijemci imali prijatelje i supružnike Jevreje i prije i poslije Trećeg Reicha. Ali su Nacisti definitivno koristili okultnu imaginaciju da dehumanizuju Jevreje, Slavene i Boljševike i transformišu ih u neljudskog i nehumanog neprijatelja. Neki su etnički Nijemci prijavljivali da su ih napadali, možda u ratnim traumama, slavenski “krvopije”.

Pitanje jeste – kako se ovo dogodilo? Moj je argument taj da nisu samo nauka biologije ili imperijalizam ili industrijski kapitalizam ili masovno nasilje i trauma iz “totalnog rata” – koliko god ti faktori bili važni – nego i nacistička okultna imaginacija. Koliko je neko stvarno vjerovao u razne doktrine, klišeje i ideje koje su sačinjavale taj imaginarij ovisilo je od tog pojedinca. Ponekad, doduše, čini se da su neki Nacisti stvarno vjerovali da postoje potpuino druge vrste i rase, a pogotovo Jevreji, koje su jednostavno bile neljudska bića, bilo doslovno ili figurativno, koje su morali eliminisati kako bi “arijevska” civilizacija opstala.

Izvor: Jacobin, Sa engleskog, za Preokret, preveo Adnan Bratić

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top