U kasnu jesen izolujem se od svijeta, oblačenjem debele, šuškave jakne kako slučajno ne bih fizički nekoga dodirnuo, no najviše sklanjanjem lica od mogućih poznanika-prolaznika crnim, labavim kišobranom, kojeg vazda držim u ruci jer se plašim da mi ga ne ukradu čim na minutu uđem u prodavnicu. Raspoloženje mi ne varira od toga je li … Continue reading ADNAN BRATIĆ: Ruševina izgubljenog svijeta