ZAOKRET U KINESKOM DVORIŠTU: Sin diktatora Ferdinanda Markosa postao novi predsednik Filipina

Izvesna zvanična popeda Ferdinanda Markosa mlađeg na izborima za sledećeg predsednika Filipina imaće značajne implikacije na spoljnu politiku Manile, piše Derek Grosman u analizi za Foreign Policy.

Markos, poznat kao Bongbong, verovatno će voditi politiku pod uticajem njegovog oca, bivšeg diktatora Ferdinanda Markosa, kao i prethodnog predsednika Rodriga Dutertea, što je dovelo do stvaranja nove vlade zainteresovane da sarađuje sa Kinom, ali i da održi bliske veze sa SAD. Markos je do sada dosledno isticao dostignuća svog oca, od kojih je jedno održavanje snažnog bezbednosnog saveza sa Vašingtonom, uprkos bilateralnim trvenjima. Istovremeno, Bongbong je politički povezan sa Duterteom, koji je nastojao da se okrene od Sjedinjenih Država ka Кini.

Dakle, tokom svog šestogodišnjeg mandata, Vašington bi trebalo da očekuje neku vrstu “lajt-duterteovskog” lidera koji je prijateljski nastrojen prema Кini, ali koji nema izraženu nameru, kao što je to Duterte imao, da razbije filipinsko-američku saradnju. Naprotiv, on bi ga mogao i ojačati ako asertivnost Pekinga u Južnom kineskom moru nastavi da raste.

Pošto je Markos odbio da učestvuje u većini predsedničkih debata tokom kampanje i nije objavio nijednu zvaničnu spoljnopolitičku izjavu, analitičari su uglavnom bili primorani da nagađaju kako kakav je njegov stav. Ipak, on je ove godine učestvovao u jednoj velikoj debati, a imao je i nekoliko intervjua koji su se bavili spoljnom politikom.

Markosovi odgovori na pitanja koja se tiču spoljne politike Filipina dali su najjasniju sliku onoga što će pokušati da postigne kada preuzme dužnost od Dutertea 30. juna.

Na najvišem nivou, Markos, kao i svaki filipinski lider, nastoji da održi nacionalne interese svoje zemlje bez obzira na produbljivanje američko-kineske konkurencije.

“Bez obzira šta supersile pokušavaju da urade, moramo da radimo u interesu Filipina. Ne možemo sebi dozvoliti da budemo deo spoljne politike drugih zemalja. Moramo da imamo svoju spoljnu politiku“, rekao je tokom debate.

Ova izjava sugeriše da on zamišlja Manilu niti u braku sa Vašingtonom, niti u partnerstvu sa Pekingom. Umesto toga, on želi da prati “srednji put” kako bi zaobišao kompatitivnost velikih sila. Nasuprot tome, Duterte je na svom prvom putovanju u Кinu nedugo nakon izbora, slavno najavio da je “vreme da se oprosti” od Vašingtona. Uprkos svom političkom srodstvu sa Duterteom, Markos verovatno neće izabrati stranu.

Što se tiče odnosa sa Кinom, Markos je u debati podvukao kako su Filipini na “vrućoj tački” kada je u pitanju geopolitika. Međutim, on takođe tvrdi da Manila “neće ustupiti nijedan kvadratni santimetar nijednoj zemlji, posebno Кini, već će nastaviti da se angažuje i radi na nacionalnom interesu”.

Markosova rešenost da brani filipinski nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet od Кine u Južnom kineskom moru – gde dve nacije imaju mnogo suprotstavljenih zahteva i gde su sve češće u sukobu poslednjih godina – upadljiva je u odnosu na Duterteov nepokolebljivi prokineski stav o ovim izazovima na početku svog mandata.

Na primer, Duterteovoj vladi je trebalo četiri godine da konačno prizna presudu Stalnog arbitražnog suda iz 2016. u korist Manile o ekspanzivnim zahtevima Pekinga u Južnom kineskom moru. To je bila pobeda ne samo za Filipine, već i za međunarodno pravo i norme ponašanja na moru. Markos je bio neutralan po pitanju same presude, jednostavno je naveo da pošto je Кina odbila učešće u arbitraži 2013. godine, “nama više nije dostupna”. Ovo ne treba tumačiti kao odbacivanje presude, već kao priznanje poteškoća u njenom sprovođenju bez saradnje Pekinga.

Iako je dobro poznato da Markos i njegova porodica održavaju bliske veze sa kineskom Кomunističkom partijom, novi predsednik je ipak izrazio zabrinutost zbog rastućeg stepena asertivnosti Кine protiv Filipina u Južnom kineskom moru.

“Ne bi trebalo da bude teško ukazati Кini da naši ribarski čamci za njih nisu vojna pretnja, pa zašto bi onda tamo rasporedili ratne brodove? Ali moramo da odgovorimo. Ako se to ponovi, možemo poslati mornaricu ili čak obalsku stražu, tako da postoji vojno prisustvo… prisustvo države u toj oblasti”, rekao je tokom debate.

Činjenica da je Markos istakao potrebu za “prisutnošću države” u spornim oblastima snažno sugeriše da on nastoji da iskoristi savez SAD i Filipina da odvrati Кinu, pošto bi svaki napad na filipinsku državnu imovinu nužno pokrenuo Ugovor o međusobnoj odbrani. Politika Vašingtona po ovom pitanju je godinama dosledna.

Tokom debate, Markos se takođe zalagao za pokazivanje odlučnosti u Južnom kineskom moru. Rekao je da je cilj “da pokažemo Кini da branimo ono što smatramo našim teritorijalnim vodama i [cilj] nije pucanje na kineska plovila”.

On je dalje tvrdio da Manila treba da “učini [Кineze] svesnim da znamo šta rade i da se ne slažemo sa onim što rade, i nastavljamo sa našim diplomatskim kanalima, drugim kanalima, da rešimo problem tako da se to ne ponovi”.

Dakle, Markosove izjave o Кini su daleko ratobornije nego Duterteove, kako na početku tako i tokom većeg dela njegovog mandata.

Što se tiče saveza sa SAD, Markos se takođe oštro odvojio od Dutertea.

“Naš odnos sa Sjedinjenim Državama nije nešto čime se treba busati”, rekao je odgovarajući na pitanje tokom debate i dodao da je taj savez “veoma važan”.

On je tvrdio da je alijansa “održava dobru ulogu već više od sto godina i da nikada neće nestati iz filipinske psihe, ideje i sećanja na ono što su Sjedinjene Države učinile za nas i borile se sa nama u poslednjem ratu“.

Čini se da su Markosove namere potpuno suprotne Duterteovim, koji je nastojao da sistematski razbije savez, jedan po jedan sporazum – uključujući Sporazum o snagama za posete, Sporazum o poboljšanoj saradnji u oblasti odbrane, pa čak i sam Ugovor o međusobnoj odbrani.

To je dobra stvar za Vašington i gotovo sigurno predstavlja potvrdu da je stariji Markos davao prioritet alijansi. Zaista, dani iskopavanja mračnog kolonijalnog nasleđa Sjedinjenih Država na Filipinima možda će biti završeni Duterteovim mandatom.

Naravno, Markos, poput Dutertea, možda i dalje želi da ispita mogućnost ponovnih pregovora o određenim aspektima alijanse.

“Mislim da bilo koji od ovih sporazuma, naravno, treba da podstičemo sve dok nam je potpuno jasno koja je tu prednost za Filipine”, rekao je tokom debate.

Stoga je moguće da će Markosov budući sekretar odbrane, ko god on ili ona bili, krenuti stopama odlazećeg ministra odbrane Delfina Lorencane, koji je više puta pozivao na “reviziju” Ugovora o međusobnoj odbrani. Ali, ako Markosova vlada pokrene proces revizije, verovatno će biti u dobroj nameri da poboljša prednosti Manile u okviru saveza umesto da pokušava da pronađe načine da ga prekine. U svakom slučaju, malo je verovatno da će Markos tražiti podršku SAD protiv Кine osim ako to nije apsolutno neophodno.

“Problem je između Кine i nas. Ako Amerikanci uđu, sigurno će propasti jer time spajate dvojicu protagonista”, rekao je u jednom intervjuu.

Markosovo oklevanje da uključi američku vojsku u buduće potencijalne sukobe sa Кinom ne bi trebalo da bude izvor zabrinutosti u Vašingtonu. Za razliku od Dutertea, Markos izgleda veoma ceni savez. U stvari, on se možda zalaže i za to da Manila sama učini više za razvoj, ako do njega dođe, što bi Vašington trebalo da prihvati. To bi se uredno uklopilo u strategiju Bajdenove administracije takozvanog integrisanog odvraćanja, u kojoj američki saveznici i partneri rade zajedno na odvraćanju Кine i drugih protivnika, poput Rusije.

Naravno, sve ove izjave su samo to — izjave. Markos će morati da uskladi svoje reči sa delima u narednim godinama kako bi pokazao da zapravo planira da brani suverenitet Filipina od Кine i da daje prioritet američkom savezu. Verovatno će učiniti i jedno i drugo, ne samo zbog toga što u velikoj meri vlada proamerički stav i raspoloženje među filipinskim stanovništvom, vojnim vrhom i drugim biračkim jedinicama.

Ove osnovne činjenice filipinske politike, zajedno sa sve većom asertivnošću Pekinga protiv interesa Manile u Južnom kineskom moru, učinile su Duterteov prokineski gambit politički mrtvim. Stoga će Markos verovatno prilagoditi Duterteovu spoljnu politiku samo toliko da izbegne iste zamke i maksimizira strateške koristi za Filipine.

Izvor: Foreign Policy
Foto: Printscreen Instagram @bongbongmarcos

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top