EDIB SMOLO: Islam bez muslimana i muslimani bez islama

Da bi objektivno ocijenili neki fenomen, ideju, teoriju, ili sistem – a vjera predstavlja sistem življenja ili svjetonazor – onda su nam potrebni objektivni pokazatelji za to mjerenje, piše Edib Smolo za Al Jazeera Balkans.

Svjedočiti pripadnost islamu riječima nedvojbeno je uslov da bi neko bio musliman. Ipak, svrha islama nije u pukom deklarisanju, već prije svega u internalizaciji njegovih učenja i implementaciji istih u praksi. Dakle, djela a ne riječi!

Muslimanski učenjaci često istupaju sa izjavama da islam nudi najbolji sistem koji nepogrešivo vodi ka uspjehu na ovom, a spasu na budućem svijetu. Međutim, ako pogledamo realno stanje na terenu, vidjet ćemo da su muslimani i muslimanske zemlje najnerazvijeniji u svijetu. Time se nameće pitanje: Da li ovi učenjaci griješe u svojim tvrdnjama ili su pogrešni parametri prema kojima mi mjerimo uspjeh?

Kada je riječ o islamu, učenje islama se zasniva na tekstu Kur’ana i praksi Poslanika Muhammeda i nudi načela, smjernice, komande i zabrane koji definišu „pravila igre“. Odnosno, učenje islama jasno ukazuje na to kakav musliman treba da bude i šta ga čini muslimanom u konkretnom smislu te riječi.

Indeks islamičnosti – mjerenje islama

Da bi objektivno ocijenili neki fenomen, ideju, teoriju, ili sistem – a vjera predstavlja sistem življenja ili svjetonazor – onda su nam potrebni objektivni pokazatelji za to mjerenje.

Kao rezultat toga, došlo je do razvoja indeksa islamičnosti. Ovaj indeks obuhvata četiri dimenzije i to: ekonomsku, dimenziju prava i vladavine, dimenziju ljudskih i političkih prava i konačno dimenziju međunarodnih odnosa. Sve ove dimenzije su objedinjene u ukupni indeks na osnovu kojeg su zemlje rangirane.

Cilj ovog indeksa jeste da ukaže na slabosti/prednosti postojećih institucija i ponudi smjernice za reformu istih kroz poboljšanje socijalnih, ekonomskih i ljudskih prava u, prije svega, muslimanskim zemljama.

Bitno je naglasiti da ovaj indeks ne mjeri vjerske aktivnosti (obrede) kao što su obavljanje dnevnih molitvi (namaza), post mjeseca ramazana, davanje zekata (vjerskog poreza na imovinu) i slično nego je zasnovan na kur’anskim ciljevima i obimu društvenog poštivanja kur’anskih institucionalnih preporuka i upravljanja.

U suštini, zajednica zasnovana na principima islamskog učenja nudi slobode (političke, ekonomske i dr.), jednake prilike za razvoj svih građana, promoviše društveno-odgovorni rad i ekonomski razvoj, poziva svakog člana zajednice na odgovornost, te uspostavu i implementaciju pravde i pravednosti za svakog podjednako.

Dakle, vođeni principima Kur’ana i praksom Poslanika, došlo se do mjerodavnih pokazatelja koji imaju za cilj prikazati praktičnu primjenu islama u svakodnevnom životu pojedinaca i društava – u ovom slučaju država.

Ko je veći musliman?

Prema velikom broju muslimanskih učenjaka, pravda i pravednost su osnovni ciljevi islamskog zakonodavstva (šerijata). Ibn Tejmijje (1263-1328), poznati islamski učenjak, je davno rekao: „Allah će pomoći pravednog vladara, pa makar bio nevjernik.” Možda upravo ova izjava ponajbolje oslikava trenutno stanje svijeta u odnosu na islam.

Prema posljednjim rezultatima indeksa islamičnosti za 2021. godinu, muslimani i nisu baš neki muslimani (tobe ja Rabbi). U najmanju ruku, nisu muslimani u praktičnom značenju te riječi, a to je ono što ovaj indeks mjeri.

Iz godine u godinu (posljednje tri godine su prikazane u tabelama ispod), Novi Zeland je na samom vrhu liste sa najboljim rezultatima. „Deklarisani muslimani“ čine samo nekih 1% populacije u Novom Zelandu. Drugim riječima, „deklarisani nemuslimani“ koji predstavljaju većinu su u osnovi „nedeklarisani muslimani“ koji žive i rade na principima islama – principima pravde i pravednosti, jednakosti, odgovornosti, sigurnosti, obrazovanja i dr.

Isto, manje-više, vrijedi i za preostalih devet (9) zemalja na Top 10 listi zemalja po indeksu islamičnosti. Određenih oscilacija među ovih devet zemalja ima (kao što se može vidjeti iz priložene tabele), ali su sve one zemlje sa većinskim nemuslimanskim stanovništvom.

Očigledno imamo na sceni islam bez muslimana ili što bi rekli „ima tona, nema slike!“

Potpuno suprotna slika je kada uzmemo u obzir zemlje sa muslimanskom većinom.

Deset najbolje pozicioniranih zemalja sa većinskim muslimanskim stanovništvom za 2021. godinu po indeksu islamičnosti su Malezija (39), Ujedinjeni Arapski Emirati (43), Katar (50), Albanija (52), Indonezija (57), Kazahstan (62), Kuvajt (63), Oman (64), Bosna i Hercegovina (68) i Bahrein (71).

Upravo su ove zemlje one koje su napravile veliki iskorak u reformama svojih institucija što je dovelo ili vodi ka ekonomskom, političkom i društvenom razvoju.

Ostatak zemalja sa muslimanskom većinom zauzimaju donju polovicu tabele, ukazujući na odsustvo islamskih principa u svakodnevnom životu ovih zemalja. Prema tome, muslimana ima, ali islama slabo ili što bi rekli „ima slike, nema tona!“

Zemlje regiona i ve la havle

Kada je riječ o zemljama regiona, vidimo opet da zemlje koje pripadaju Evropskoj uniji (Zapadnoj civilizaciji) dominiraju. Sve ovo ukazuje na institucionalnu superiornost ovih zemalja koje – htjeli to priznati ili ne – oslikavaju osnovna učenja vjere islama.

Vidljiv je i značajan napredak Sjeverne Makedonije u odnosu na ostale zemlje regiona što opet odražava jasnu opredijeljenost reformama koje imaju pozitivan efekt na razvoj društva, a koje oslikavaju principe islamskog učenja.

Bosna i Herzegovina (BiH) je prema posljednjem indeksu zauzela 68. mjesto. Iako relativno dobro pozicionirana u odnosu na većinu zemalja sa muslimanskom većinom, BiH je najlošije pozicionirana od svih zemalja u regionu.

Ovakvoj nezahvalnoj poziciji itekako doprinosi kompleksnost situacije u BiH, ali nažalost ni bosanski kršćani niti bosanski hrišćani nisu nam vele od neke pomoći. Al’ hajd’ znaj, možda smo baš zbog njih tu gdje jesmo, jer možda bi još gori muslimani bili da nam nije njih.

Ukratko, ispade na kraju da su Bošnjaci uglavnom dobri „deklarisani muslimani“, a ostali nisu ni dobri „deklarisani nemuslimani“. Nikad dva dobra sastavit!

Ukratko, možemo zaključiti da principi islama, kada se primjene u praksi, zaista nude progres, uspjeh i efikasnost. Što bolje usvojimo principe islama to smo bliže društveno-ekonomskom napretku. S druge strane, busanje u prsa islamom bez praktične i dosljedne primjene ne pije vode.

I da budemo jasni, nije problem u islamu već muslimanima. I zato, manje priče više rada!

Piše: Edib Smolo za Al Jazeera Balkans
Foto: Pixabay

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top